ZAKON O PLAĆAMA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
Hrvatska uvodi arbitrarni službenički platni sustav

Vlada predlaže Zakon temeljem kojeg će moći proizvoljno odlučivati tko će imati pune, a tko prazne džepove

(SDLSN, 12. studenoga 2008.) Sustavi plaća državnih službenika u svakoj državi kombinacija su pravne tradicije i reformskih stremljenja na području povećanja kvalitete i učinkovitosti rada servisa koji pružaju građanima.
Pri tome hijerarhijski položaj na službeničkoj ljestvici i dužina službe sve više postaju podložni procjeni, odnosno ocjeni učinka svakog pojedinog službenika, čime se sustav plaća individualizira i postaje sve složeniji.
„Performance related pay“ (PRP) model, odnosno model plaće ovisne o učinku u proteklih je dvadesetak godina uveden u brojne službeničke sustave diljem svijeta i pri tome je izazvao različite reakcije i proizveo različite učinke.
Jedino što se sa sigurnošću može reći u pogledu njegove primjene jest da izaziva brojne neželjene posljedice, kao i da ne postoje empirijski podaci koji bi potvrdili vezu između takvog modela plaćanja i motivacije službenika da bolje i odgovornije rade svoj posao.
Hrvatska, kao i druge istočnoeuropske zemlje uskoro planira uvesti svoju inačicu PRP modela, ali to namjerava učiniti zanemarujući sva recentna europska i svjetska iskustva, uvodeći ocjenu učinkovitosti rada kao isključivi parametar visine plaća u državnoj službi.
Da se ne radi o proizvoljnoj ocjeni Sindikata, potvrđuju i podaci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) iz kojih je razvidno kako ni u jednoj od 25 promatranih članica ove organizacije plaća ne ovisi isključivo o ocjeni učinkovitosti rada.
U zemljama OECD-a povezanost između plaće i ocjene učinkovitosti kreće se od „nikakve povezanosti“, „nekakve povezanosti“, „slabe povezanosti“ do „velike povezanosti“.

Međutim, iako su ova svjetska i europska iskustva dostupna svakome tko za njih pokaže interes pa tako i predstavnicima Vlade u Povjerenstvu za izradu Zakona o plaćama državnih službenika, Vlada RH uporno ustraje na čistom ocjenskom modelu, koji se, s obzirom na manjkavu tradiciju i loša iskustva na području nepristranog i stručnog ocjenjivanja doprinosa svakog pojedinog službenika, vrlo lako može izroditi u arbitrarni model u kojem će politički postavljeni rukovodeći službenici i dužnosnici moći, ovisno o fiskalnim mogućnostima i ograničenjima odlučivati o tome kome će i pod kojim uvjetima rasti plaće u državnoj službi.
U prilog takvim zadnjim namjerama govori i činjenica da se sindikalni prijedlog da i radno iskustvo, odnosno službenički radni staž, kao i u većini ostalih zemalja, ima odgovarajući srazmjeran utjecaj na visinu plaće, uporno odbacuje i u javnosti stvara klima kako sindikati zagovaraju socijalističku uravnilovku.
Ovakvo iskrivljeno prikazivanje sindikalnog prijedloga i odbacivanje radnog iskustva kao objektivnog kriterija za rast plaća (zašto se onda pri raspoređivanju na radno mjesto traži odgovarajuće radno iskustvo u struci, op.a.), koji u kombinaciji s ocjenom učinkovitosti rada može osigurati da se eksperiment s uvođenjem PRP modela ne pretvori u fijasko s pogubnim posljedicama, pokazuje u kojoj mjeri je državna uprava podložna političkom voluntarizmu.
Za Vladu su rezultati brojnih studija koji ukazuju na dvojbe o tome može li se PRP model uopće primijeniti na niže službeničke strukture, do toga da se oni na koje se primjenjuje fokusiraju na mjerljive i kratkoročne zadatke, zanemarujući pri tome strateške i daleko važnije zadaće, da sustav ocjenjivanja izaziva ljubomoru i pogoršava međuljudske odnose te da ga poslodavci najčešće primjenjuju kako bi u državnu službu privukli ili u njoj zadržali točno određene kadrove, potpuno nevažni.
Tvrdoglavost i autizam o koje se poput zida odbijaju argumentirane kritike Sindikata pri tome poprima zastrašujuće razmjere, ukazujući na izrazito visok stupanj neodgovornosti dužnosnika i rukovodećih službenika za možebitne posljedice reforme službeničkog platnog sustava kakvu predlažu.
Ministar financija Ivan Šuker poručio je Sindikatu da neće dozvoliti „hibridni zakon“, iako se kod primjene PRP modela govori o utjecaju i povezanosti učinka (izvedbe) na plaću, a ne o isključivoj ovisnosti plaće o radnom učinku.
O tome kako se svugdje u svijetu primjenjuju upravo „hibridni zakoni“ o platnim sustavima možete vidjeti iz tablice koju objavljujemo pa onda i sami prosudite kakvim „argumentima“ se služi vladina, a kakvim sindikalna strana.

Pročitajte još...

• New Public Management as Trust Problem - Carl Dahlstrom, Victor Lapuente
• 04.11.2008. - PLAĆE DRŽAVNIH SLUŽBENIKA Hrvatska uvodi „tehnologiju“ koja u svijetu i EU nije potvrdila svoju uspješnost
• 02.11.2008. - Ministarstvo financija predlaže zakon s greškom
• 18.10.2008. - RADIO 101 Ministar Šuker odgovara na pitanje o minulom radu

 

SDLSN protiv ocjene učinkovitosti kao jedinog parametra za visinu plaće

ZAGREB, 12. studenog 2008. (Hina) - Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske (SDLSN) u današnjem je priopćenju ocijenio kako će, ako Vlada uvede ocjenjivanje učinkovitosti rada kao jedini parametar visine plaća u državnoj službi, u Hrvatsku biti uveden arbitrarni službenički platni sustav, u kojem će politički postavljeni rukovodeći službenici odlučivati o tome kome će i pod kojim uvjetima rasti plaće.

"Performance related pay" (PRP) model, odnosno model plaće ovisne o učinku, u proteklih je dvadesetak godina uveden u brojne službeničke sustave svijeta, a njegova bi inačica uskoro trebala biti uvedena i u Hrvatsku.

Iskustva primjene tog modela nisu dokazala vezu između modela plaćanja i motivacije službenika da bolje i odgovornije rade svoj posao.

Podaci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokazali su da ni u jednoj od 25 promatranih članica te organizacije, plaća ne ovisi isključivo o ocjeni učinkovitosti rada.

Unatoč svim europskim i svjetskim iskustvima, Hrvatska uskoro planira uvesti svoju inačicu PRP modela, a njime i ocjenu učinkovitosti rada kao isključivi parametar visine plaća u državnoj službi.

Ocjenski model se, s obzirom na loša iskustva na području nepristranog i stručnog ocjenjivanja doprinosa svakog pojedinog službenika, vrlo lako može izroditi u arbitrarni model u kojem će politički postavljeni rukovodeći službenici i dužnosnici moći odlučivati o tome, kome će i pod kojim uvjetima rasti plaće u državnoj službi.

U prilog tome govori i činjenica da se sindikalni prijedlog prema kojem bi i radno iskustvo, odnosno službenički radni staž imao srazmjeran utjecaj na visinu plaće, uporno odbacuje, a u javnosti se stvara klima kako sindikati zagovaraju "socijalističku uravnilovku".