Iako je Vlada krajem srpnja zabranila zapošljavanje u državnoj upravi, veći problem – otpuštanja u glomaznom aparatu, teže će provesti. Zlatno je pravilo da onaj tko jednom dospije na neko od visoko pozicioniranih mjesta (ali nije nužno, može i niže rangiranih) u državnoj upravi, teško ga gubi, izuzevši u slučaju većeg prijestupa ili svojevoljne odluke o odlasku.

Sve je rotacija

Čak i kada dođe do velikih smjena s vodećih mjesta, poput posljednjih u policiji, rijetki se trebaju bojati ceste, jer je uobičajen postupak “rotacija” unutar sustava.

- Prema zakonu, u slučaju smjene te osobe moraju biti raspoređene na radno mjesto sukladno njihovoj stručnoj spremi, zvanju i iskustvu - kaže Siniša Kuhar, tajnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika.

Zbog toga sve rošade i mogu proći kao legalne. No postoji i drugi “trik” – svaka uprava ili ministarstvo praktički je slobodna zaposliti onoga tko zadovoljava uvjete gdje god hoće.

Potrebno je samo od Središnjega državnog ureda zatražiti izmjene Pravilnika o unutarnjem redu, a ako oni to odobre, a obično da, tko će više ući u trag zapošljavanjima.

Izmišljeni tajnici

Još jedan dokaz dubioza u sustavu jest da država uopće ne raspolaže točnim brojem zaposlenika u državnoj upravi, ili ga barem ne želi javno objaviti. Siniša Kuhar kaže kako se već godinama, pa tako i danas, ustalila brojka od 65 tisuća zaposlenika, što je paradoks, budući da je u međuvremenu, primjerice samo iz MORH-a, otišlo oko sedam tisuća ljudi.

I iz toga je očito da je novih zapošljavanja bilo. Iako se svako malo pojavi priča o “izmišljenim” radnim mjestima za pojedine službenike i dužnosnike, prema više izvora, najveća rak-rana u tom smislu su ipak - mjesta državnih tajnika.

Prema Zakonu o sustavu državne uprave državne tajnike imenuje Vlada na prijedlog premijera, a njihov broj doslovno može biti neograničen. Zakon, naime, kaže da ministarstvo može imati “jednoga ili više državnih tajnika”.

Najsvježiji je primjer bivšeg ravnatelja policije Vladimira Fabera koji je nakon smjene postao, tada četvrtim, državnim tajnikom u MUP-u. Kako nitko do danas ne zna točno za što je on državni tajnik, kolale su priče kako je to radno mjesto zapravo izmišljeno za njega.

Nezavisni saborski zastupnik Dragutin Lesar zapanjio se nedavno, kako piše na blogu, kada je iz Vlade dobio odgovor da Hrvatska ima čak 360 imenovanih ili izabranih državnih dužnosnika, od kojih čak 66 državnih tajnika, ili 4,4 po svakome ministarstvu.

- Do 2003. godine dužnost državnog tajnika obavljali su zamjenici ministra. Kada je Sanader preuzeo vlast te godine, bilo je 34 zamjenika ministra -upozorava Lesar.

Također, na temelju Vladinih izmjena i dopuna Uredbe o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi iz 2008. godine, omogućeno je da oni državni dužnosnici koji su nakon posljednjih parlamentarnih izbora izgubili status dužnosnika, a nisu ga ponovno stekli imenovanjem na mjesto državnog tajnika, po krajnje pojednostavljenome natječajnom postupku zadrže svoja rukovodeća radna mjesta.

Tako je, umjesto proklamirane depolitizacije državne uprave, više od 150 rukovodećih službenika – što tajnika ministarstava, predstojnika ureda i drugih – postalo “profesionalcima”, i to isključivo na temelju razgovora (intervjua) s čelnikom državnog tijela.