Ivica Rudec, strukovni učitelj u kaznionici Lepoglava
Sav se trud vrati kad dobijete razglednicu od zatvorenika sa zahvalom za korektan odnos

(SDLSN, 12. veljače 2013.) „Vidite ovaj pisači stol i ormare iza kolege Željka? To je izrađeno po mjeri za ovaj ured, u zatvorskoj radionici namještaja, u vrijeme dok smo proizvodili namještaj za prodaju. Neko vrijeme je to malo zamrlo, no i sad se povremeno vraćamo tome “, kaže Ivica Rudec,  strukovni učitelj u kaznionici Lepoglava, jedan od strukovnih učitelja zaduženih za organizaciju radnog vremena, radne terapije i slobodnih aktivnosti zatvorenika, sa zavidnim, 27-godišnjim zatvorskim stažem. 

 

Vještine stečene u zatvoru - "kruh" na slobodi

Većina zatvorenika po dolasku na odsluženje kazne izjašnjava se da želi raditi, no ne ostanu svi na radnom mjestu. Neki od njih su radili i vani, pa se i radu u zatvoru relativno lako prilagode. Tako im lakše prolazi vrijeme, nađu u tome smisao, a i plaća dobro dođe. Iako nije velika, time ipak mogu kupiti cigarete, ono što im treba za osobnu higijenu i slične sitnice, pa su u nešto boljoj situaciji od onih koji ne rade.  Osim onih koji rade,  ima onih koji se u slobodno vrijeme uključe u rad nekih radionica i posvete se tome po dva, tri sata dnevno, ili se tek povremeno pokušaju kreativno izraziti, u čemu je podrška strukovnih učitelja izuzetno važna.
„Imamo, na primjer,  zatvorenika koji su nadareni za slikanje, ili rezbarenje.  Pa čak i ako nisu,  mi smo tu da im pomognemo da kroz vrijeme steknu znanje o slikarskim tehnikama da bi se mogli kreativno izraziti i baviti slikarstvom barem kao hobijem. Bilo je zatvorenika koji su u vrlo kratkom vremenu svladali tehniku i izrađivali prekrasne radove, no s većinom postignemo to da steknu zavidno znanje o tehnikama slikanja, rezbarenja, ili drugih aktivnosti, ovisno o tome u što su uključeni. Imamo i radionice na kojima se mogu baviti preradom drva, metala i slično. I za sve doista vlada veliki interes. Oko 60 zatvorenika u radionicama provodi radno vrijeme, a po 20 do 30 njih na taj način redovno provodi svoje slobodno vrijeme. Ljudi najčešće izrađuju radove koje šalju kući, članovima obitelji, što im pomaže da zadrže osjećaj povezanosti, a ponekad se radovi i izlažu na izložbama ili prodaju“, kaže Rudec. 

Zatvorenici koji steknu određene vještine u zatvoru po izlasku dobivaju i uvjerenje o osposobljenosti za te poslove. 
Tako smo, na primjer, prije dolaska u Lepoglavu, upoznali ljude koji s velikim pohvalama pričaju o majstoru koji im je radio neke elemente za kuhinju, inače bivšem lepoglavskom „stanaru“. Ima i dosta onih koji su se po izlasku iz kaznionice zaposlili u ugostiteljstvu, budući da su u zatvorskom restoranu „ispekli“ zanat...

 

Za korektan odnos u zatvoru nagrada ugodan susret na ulici

S obzirom da njegovo radno mjesto podrazumijeva cijeli radni dan uz zatvorenike, što znači i neugodne, pa i opasne situacije, zanimljiv je odgovor na pitanje kako se nosi s njima.
„Iskustvo u radu pomaže da se te opasnosti smanje na najmanju moguću mjeru, odnosno da i u takvim situacijama zadržite kontrolu. No, najviše pomaže empatija“, kaže.  Strukovni učitelj koji provodi puno vremena sa zatvorenicima zapravo je kao član obitelji i koliko god mu to bio posao, postoje situacije u kojima se mora postaviti i kao prijatelj.  „S nekim zatvorenicima provedete i po 10 godina, neki se vraćaju kao povratnici. Morate znati ponešto o njima, pogotovo ako su ovisnici ili bolesni, pa možete biti u situaciji da im se nešto dogodi u radionici, jer smo prvi koji im možemo pružiti prvu pomoć. Mnogi od njih ispričaju nam svoje životne priče, podijele s nama neke teške obiteljske trenutke, pa su oni koji direktno rade s njima, kao što su strukovni učitelji ili pravosudni policajci, izuzetno važni. No, kroz rad s ljudima sve se to na neki način ipak vraća, na primjer kad vidite da su neki od njih ipak pronašli zadovoljstvo u onome što ste im pružili“, dodaje.  Potvrda da se i to može dogoditi  je razglednica koju zna primiti od bivšeg zatvorenika koji ode na odsluženje kazne u drugi zatvor, sa zahvalom za korektan odnos, ili korektan susret na ulici. 

Mnogi su u Lepoglavi "ispekli" zanat koji im je pomogao da za "kruh" zarađuju poštenim radom - ormar koji su napravili zatvorenici 

„Morate moći razumjeti ljude, staviti se u njihov položaj, biti spremni razgovarati s njima i pomoći im da se sami nose sa situacijom u kojoj su se našli. Imao sam, na primjer, zatvorenika s kojima sam neko vrijeme svakodnevno morao razgovarati po sat, sat i pol vremena da bih im pomogao da se prilagode situaciji u kojoj su se našli i riješe neke osobne probleme. Mi smo s njima svakodnevno i naša je obaveza da vodimo računa o tome da budu dobro, odnosno da u situacijama kada primijetimo da se osjećaju loše, da su pali u krizu, ili imaju zdravstvenih problema,  donesemo odluku i uputimo ih na zamjensko radno mjesto, ili ih vraćamo na odjel, uputimo da koriste  odmor od nekoliko dana i slično. Za to trebate biti spremni, odnosno morate se moći postaviti u njihovu situaciju. Posao je težak i oni koji nisu spremni na strpljenje i komunikaciju, koji  ne nauče i verbalne i neverbalne tehnike komuniciranja, bolje da ga se ni ne prihvaćaju“,  pojašnjava. 

 

Prenošenje iskustva

Nedostatak iskustva i empatije koju to iskustvo nosi jedan su od razloga zbog kojih mlađi radnici na tim radnim mjestima dobro funkcioniraju sve do prvog incidenta, kad je obično potrebna i stručna pomoć da bi prevladali probleme. No, svaki početnik u zatvoru neko vrijeme prvo radi sa starijim kolegama, pa se i te situacije lakše proguraju, kaže Rudec. U tome pomažu i redovni kolegiji strukovnih učitelja, na kojima razmjenjuju informacije i iskustvo sa zatvorenicima i jedni drugima pomažu da se u pojedinim slučajevima donesu što kvalitetnije odluke.
Svi zatvorenici koji započnu s radom prolaze prilagodbu na rad, na dnevnoj, mjesečnoj i tromjesečnoj razini na kolegijima se odlučuje je li riječ o primjeren radnom mjestu, ili treba tražiti zamjenu, rade se procjene koliko se čovjek prilagodio, postoji li dio posla koji bi za njega mogao biti novi izazov, ocjenjuje se kvaliteta rada i komunikacije zatvorenika s ostalim zatvorenicima i zaposlenicima zatvora i slično. 

 

Razumijevanje i povjerenje umjesto prisile

Je li teško raditi na tome da s razumijevanjem pristupaš ljudima koji su se ogriješili o zakon, ili su nekome oduzeli život? Je li teško ne misliti na to da bi se čovjek s njima mogao naći u situaciji koja je opasna po život?  I je li teško „gurati“ tako punih 27 godina?
„Ponekad doista ispred sebe imate ljude koji su počinili strašna djela, no jednostavno – radimo s njima. Oni su silovatelji, ubojice, višestruke ubojice, pedofili, počinitelji incesta, ali su ljudi s kojima radimo, koji imaju svoja prava.  Kad bi čovjek mislio prije svega na to, vjerojatno se ne bi mogao nositi s tim da radi s takvim ljudima.  No, na to jednostavno ne mislite, do one mjere koja je dovoljna da imate na umu svoju sigurnost i sigurnost svojih kolega“, kaže Ivan Rudec.  „Znate, na jednoj sam edukativnoj radionici slušao o tome kako postoje ljudi koji različito reagiraju na neke opasne situacije, na primjer čovjeka koji se sprema ući u more. Možeš skočiti u hladnu vodu odmah, bez razmišljanja. Smočiti se pomalo, pa onda ući u vodu, ili pripremati jedno 3 sata da bi ušao u vodu. Rekao bih da naši kolege pravosudni policajci moraju imati prvu osobinu, a mi bismo trebali biti ova srednja varijanta – spremni na opasne situacije, ali tako da im pristupamo promišljeno“, opisuje.  Osobno, nije doživio fizički napad na sebe, iako je često doživio verbalne prijetnje. No, nedavno je jedan od zatvorenika, kaže, zaposlenici prijetio nožem i situacija je bila vrlo neugodna. „Kolega koji je njegov strukovni učitelj i koji ga najbolje poznaje u toj je situaciji odigrao presudnu ulogu, jer je jedino s njim pristao razgovarati i na kraju ipak predati nož“, kaže. 

 

Plaća i dodaci za uvjete rada zasluženi

Kako zaposlenici zatvora imaju pravo na beneficirani staž (16 mjeseci staža za godinu rada) i dodatak na plaću, između 5 i 25 posto, ovisno o težini radnog mjesta i tome koliko tko od njih radi sa zatvorenicima, pitamo je li to dovoljna satisfakcija za sve što posao nosi?

„Ima kolega koji nisu zadovoljni, no osobno mislim da je ta naknada zadovoljavajuća.  Spominjala se mogućnost da se ide na smanjivanje tih dodataka i to doista ne bi bilo u redu s obzirom na težinu posla i na činjenicu da sukobi koje ovdje doživite mogu biti izuzetno neugodni, pa čovjeka troše, no čini mi se da se od toga i odustalo. Nadam se i od razgovora o tome treba li smanjiti ili ukinuti naknade za neka druga radna mjesta u zatvoru, koja su u nešto kraćem kontaktu sa zatvorenicima, ali su ljudi opet izloženi opasnosti“, kaže naš sugovornik.

 

Obitelj  glavni izvor energije

„Imam veliku i vrlo skladnu obitelj, svi smo vrlo povezani i često se i rado družimo i to mi je najdraži izvor unutarnjeg mira i zadovoljstva“, kaže Rudec. S godinama je, dodaje, uspio u tome da posao ne nosi doma i da druge ne opterećuje njime. Aktivan je sportaš, a loše energije oslobađa se i u malom vinogradu koji ima.

„Dobra strana rada u ovakvoj instituciji je to što se s ljudima s kojima radiš možeš dogovoriti oko stvari koje su izuzetno važne. Na primjer, imamo naš „mali“ kodeks po kojemu svatko od nas ima pravo na godišnji odmor od najmanje tri tjedna u komadu, pa kad je jedan na odmoru, svi ostali potegnu. A velika je stvar da u miru možete obnoviti baterije“, kaže.

Tekst: Marijana Matković

Željko Funda, viši upravni savjetnik u kaznionici Lepoglava
Onaj tko nije iskusio oduzimanje slobode teško može razumjeti o kakvom je poslu riječ

(SDLSN, 30. siječnja 2013.) - Ljudi misle da je zatvor mjesto gdje iza ubojice, pedofila, silovatelja, dilera droge, nekoga tko ima prste u gospodarskom kriminalu ili je drugom čovjeku nanio teške tjelesne ozljede samo zatvorite vrata i - gotovo. A to nije samo tako, svi oni su ovdje ljudi koji imaju svoja prava i određene potrebe koje moraju ostvariti -, kaže Željko Funda, viši upravni savjetnik u Odjelu tretmana kaznionice Lepoglava. Zatvora u koji na kaznu izdržavanja dolaze počinitelji s kaznom zatvora od 5 godina naviše.

Radno mjesto našeg sugovornika podrazumijeva pružanje svih vrsta pravne pomoći zatvorenicima, ne samo vezano uz presudu ili kaznu koju su dobili i pisanje žalbe, već i svih drugih situacija u kojima čovjek inače treba pravnika.

Na primjer u slučaju tužbi za razvod braka, utvrđivanja očinstva, problema s kreditima, u slučaju prodaje imovine, davanja punomoći, ostavinskih rasprava, pa sve do ostvarivanja određenih prava na izdržavanju kazne - poput stjecanja prava na prijevremeni otpust, pomilovanje i slično.

 

"Nezgodna" zadaća procjene stegovnih mjera

U zadaćama našeg sugovornika je i provedba stegovnih mjera prema zatvorenicima, onda kada to "zasluže" svojim ponašanjem u kaznionici. Vrlo nezgodno radno mjesto, zaključujemo. Funda, naime, najmanje tri dana tjedno provodi u direktnom kontaktu sa zatvorenicima i osim što mu je obaveza da svakom zatvoreniku pomogne kada mu je potreban pravni savjet, sve do toga da im pomaže u sastavljanju žalbi, tužbi i podnesaka određenim tijelima, često je u situaciji da mora procijeniti koja stegovna mjera treba biti primijenjena u slučaju da su prekršili pravila ponašanja...
- S jedne strane pružam im pomoć, a s druge sam zadužen za kažnjavanje. Naravno, svi koji ovdje izdržavaju kaznu uvijek misle da bih veći dio posla trebao posvetiti njima i tome da im pomažem u spomenutim situacijama, a manje stegovnom kažnjavanju. No, to je naprosto vezano uz propise i uz potrebu da u kaznionici osuguramo red i mir, odnosno da pokušamo utjecati na to da ljudi promijene svoje ponašanje i pripreme se za to da će jednog dana izaći na slobodu. Prijašnjih smo godina imali i po tisuću stegovnih postupaka, u zadnje vrijeme ih je između 600 i 700, što znači da je riječ o vrlo obimnom i zahtjevnom dijelu posla -, kaže Željko Funda. Onaj tko nije iskusio što znači oduzimanje slobode teško može razumjeti kako je tim ljudima, a onda i o kakvom je poslu riječ, kaže.

 

Najgora prijetnja - šutnjom

Naime, ljudi koji dolaze na izdržavanje kazne često su frustrirani činjenicom da će dio života provesti iza rešetaka, često imaju problema u kontaktima s članovima obitelji, a mnogi pokušavaju zadržati stare navike i u zatvoru nastaviti s kriminalom kao načinom života kakav su vodili i vani.

- Fizički me nitko od zatvorenika nikada nije napao, no bilo je bezbroj situacija u kojima su mi verbalno prijetili. I tad je samo stvar procjene treba li takve prijetnje uzimati zaozbiljno i prijaviti, pogotovo u slučaju da netko prijeti i vašoj obitelji, ili shvatiti samo kao pokušaj pritiska preko kojega treba preći. Čovjek zaista mora biti izgrađen i čvrst karakter da bi se s tim situacijama mogao nositi. I iskustvo me dosad naučilo da su zapravo najgore prijetnje onih koji - šute. Oni koji otvoreno prijete rijetko to i ostvaruju, oni koji reagiraju prijetećom šutnjom su opasniji -, kaže Funda. Život u zatvoru daleko je od onoga što često vidimo u 90 minuta nekog filma, situacije napada na pravosudne policajce ili one koji rade sa zatvorenicima i nisu toliko česte, iako je Lepoglava naša najveća kaznionica, pa slijedom toga ima i najviše incidentnih situacija za koje je trebalo definirati modele postupanja. No, ima međusobnih prepiranja između zatvorenika, svađa i sukoba u kojima nerijetko sudjeluje i više zatvorenika, u kojima treba znati reagirati. Pitamo ga voli li čovjek koji od pet dana u tjednu barem tri dana provede u direktnom kontaktu sa zatvorenicima svoj posao i odgovor čovjeka koji radi s ljudima koji su s one strane zakona pomalo iznenađuje: - Bilo bi licemjerno reći da volim posao koji se sastoji od toga da kažnjavam ljude, no to u nekim situacijama jednostavno moram -.
Zakonom o izvršavanju kazne zatvora propisane su posebne mjere održavanja reda i sigurnosnosti, a on sudjeluje u kreiranju dviju mjera i to odvajanja od ostalih zatvorenika i smještaj na odjel pojačanog nadzora. Mjera odvajanja, koja može trajati do 30 dana, uz pravo na dnevnu šetnju, koju zatvorenik u pravilu odrađuje sam, najčešće se određuje u slučaju težih kršenja reda i sigurnosti. Druga je smještaj na odjel pojačanog nadzora, na poseban odjel gdje su po dvojica zatvorenika u sobi, pod posebnim režimom i prismotrom, bez kontakata sa drugim zatvorenicima. Mjera može trajati do tri mjeseca, odnosno svaka tri mjeseca se preisputuje i donosi nova odluka, ovisno o procjeni u kojoj mjeri zatvorenik može biti opasan za sigurnost u kaznionici.

- O toj mjeri u pravilu odlučuje upraviteljkaznionice, no moj je posao da osiguram da odluka bude pravno uetemeljena i održiva jer svaki zatvorenik ima pravo na žalbu, o kojoj odlučuje Županijski sud u Varaždinu -, kaže naš sugovornik. Unatoč tako "nezgodnom" radnom mjestu, nikad do sada nije imao problema zbog svojih odluka kad bi nekoga od zatvorenika sreo na ulici nakon izdržavanja kazne, što čvojeku pruža i određenu sigurnost da je u svome poslu pronašao dobru mjeru. Potvrda da dobro radi je činjenica da zatvorenici koji prekrše odredbe reda gotovo u pravilu znaju kakva ih stegovna mjera čeka, većina razgovor započinje s rečenicom „kriv sam i znam...". To znači da su i veće šanse da se postigne svrha kažnjavanja, što nije samo uspostava reda i sigurnosti u kaznionici, nego činjenica da se zatvorenike nastoji pripremiti i za povratak u život izvan zatvora, u kojem treba poštivati određena pravila.

 

Manjak zaposlenih najveći problem

- Najveći problem s kojim se borimo je onaj koji se odnosi na sve hrvatske zatvore, nedostatak zaposlenika. Nedavno sam imao jednu kolegicu na ispomoći, no baš kad je ušla u dio posla, otišla je na drugo radno mjesto, i otad se opet borim s rokovima. A posao je obiman. Iako se možda čini da za sve postoje jasna pravila u važečim propisima, riječ je o individualnim sudbinama i svaku od tužbi, žalbi ili predstavki koje pišemo moramo odraditi individualno jer nema obrazaca. Na koncu, radi se o ljudima koji su različiti, pa ih ne možete obuhvatiti istom odlukom - to, uostalom, pokazuje i činjenica da ne dobivaju svi istu kaznu zatvora za isto djelo -, kaže "samac" u uredu zatvorske uprave u kojem bi dobro došao još jedan kolega. S obzirom na težinu radnog mjesta, ali i općenito mjesta rada, pomalo iznenađuje kada kaže da su zapravo rijetki oni koji napuštaju posao u zatvoru kada se jednom "uhodaju". Jedan od razloga za to je vjerojatno dodatak na plaću, od pet do 25 posto, kao i činjenica da se za jednu godinu rada računa 16 mjeseci staža. Odlaze ponekad visokostručni kadrovi koji dobiju ponudu za bolji, izazovniji posao koji podrazumijeva i mogućnost napredovanja, što je naš sugovornik i sam iskusio, no i povratak u zatvor podrazumijeva mogućnost da čovjek radi na sebi i poslu koji radi.
- Kad sam 1992. godine otišao iz kaznionice, jer mi je ponuđena dva puta veća plaća, to je bila prava senzacija. Nisam požalio - radio sam u općini kao tajnik, pa kao voditelj županijskoih ureda, pročelnik grada, a neko vrijeme i u centru za socijalnu skrb i to mi je dalo malo širu sliku o mjerama i odlukama koje čovjek donosi na radnom mjestu. Tako sam, na primjer, po povratku u kaznionicu bio u situaciji da se na neki način suprotstavljam uobičajenom modelu donošenja odluka. Pokušao sam uvesti uvjetne stegovne mjere unatoč tome što je zatvorenik bio već stegovno kažnjavan, odnosno u razgovoru sa zatvorenikom procijeniti kakve su šanse da, na primjer, tri mjeseca neće napraviti nikakav prekršaj, a da ne bude sproveden u samicu. I to je u mnogim slučajevima davalo rezultata, tako da su i kolege prihvatile mjeru koja im je u početku bila pomalo nezamisliva -, kaže naš sugovornik. No, čovjek, opet, u cijeloj toj situaciji mora izabrati pravu mjeru, jer poneku pogodnost zatvorenici mogu protumačiti i kao znak slabosti, što će u nekim situacijama nastojati iskoristiti. A to može biti opasno.

Opuštanje uz malo zemlje i kokice

- Rad sa zatvorenicima i opasne situacije u kojima se ponekad nađu ljudi koji s njima rade, nose i pojačanu dozu stresa, no sve to liječi vinograd, okučnica, vrt i kokice koje šetaju po dvorištu, čemu se volim posvetiti u slobodno vrijeme -, kaže Željko Funda.

- Nemam veliko imanje, toliko da se održi tradicija i da imamo ponešto hrane za sebe, no jako volim rad u vinogradu i vrtu -, dodaje. Svaki četvrtak, s druge strane, rezerviran je za druženje s kolegama uz nogomet, u školskoj dvorani i to je ono što ga puni energijom.

Takst: Marijana Matković

Miljenko Sraga, pravosudni policajac u Varaždinskom zatvoru
Bez prava na naknadu cijele plaće u slučaju profesionalnog oboljenja

(SDLSN, 14. siječnja 2013.) - Koliko god pokušavali, ne možete se uvijek odmaknuti od posla koji radite. Često mi se događa da sanjam onom što sam doživio na poslu. Ovaj posao radiš zbog novca i bez puno razmišljanja kad si jako mlad ili možda pred kraj karijere, inače je jako važno da čovjek ima neke ventile i da se može odmaknuti, odnosno da ima dobar model punjenja baterija -, kaže Miljenko Sraga, pravosudni policajac u zatvoru u Varaždinu s pune 24 godine staža na tom radnom mjestu. Najteže mu je, kaže, možda bilo nakon prvih desetak godina karijere, te u vrijeme rata u kojem je sudjelovao kao i većina pravosudnih policajaca.

 

"Odmak" od posla nužan za osobno zdravlje i obitelj

- Tada sam vrlo emotivno doživljavao stvari, puno sam više slušao priče koje ljudi u zatvoru imaju iza sebe i nosio sam posao kući, pa se povlačio u sebe... No, s godinama čovjek ipak nauči napraviti odmak i organizira se onako kako mu odgovara da bi sačuvao dio energije i mira.

Sada nastojim živjeti tako da tri do četiri mjeseca radim intenzivno, pa onda pobjegnem na neki kratki odmor od desetak dana. Obožavam prirodu i fizički rad u vlastitom vinogradu, volim se koji dan odmoriti uz more... I moraš naučiti podvući crtu. Nekad me, naime, više zanimalo tko je novi došao u zatvor, zbog kojeg je djela ovdje i što ima iza sebe, sad se uspijevam odmaknuti od toga, jer to i nije važno -, priča naš sugovornik svoju priču o osobnom rastu. Iako se metode odmaka i uspostavljanja osobne ravnoteže za razgovor o profesiji pravosudnog policajca i ne čine toliko važnima, ispostavlja se da je izuzetno važno da se čovjek na tom poslu nauči čuvati sam, jer ta izuzetno opasna i teška profesija nema profesionalna oboljenja koja se u nekim drugim profesijama priznaju kod odlaska na bolovanje (pa se ne umanjuje plaća), ili kod procjene smanjene sposobnosti za rad. Ukratko, ako pravosudni policajac "pukne" zbog posla, to mu se, recimo, ne priznaje kao profesionalno oboljenje i ne može otići na bolovanje ili rehabilitaciju, a da mu se zbog toga ne umanjuje plaća.

 

Sustavna psihološka pomoć i sistematski pregledi nedostupni standard

- Nemamo niti organiziranu sustavnu psihološku podršku, što je također problem. Naravno, postoje psiholozi koji dolaze u zatvor s kojima se inače znamo i mogli bismo im se obratiti za pomoć, no u tom slučaju sjedio bih u čekaonici sa zatvorenicima s kojima inače radim, ili bih ih sretao na izlasku, što, priznat ćete, baš i nije ugodna situacija. Mogućnost da imamo psihologa "za sebe" svakako bi dobro došla, da pomogne u treningu za svakodnevne situacije s kojima se suočavamo -, kaže naš sugovornik. Posebno ističe da je u 24 godine staža samo dvaput od prijema u službu bio na sistematskom liječničkom pregledu.
- Prije osamostaljenja Hrvatske, češće su se osiguravali i organizirani odmori za zaposlenike zatvora, na primjer tri do četiri dana kupanja u nekim toplicama, ili zajednička skijanja, no ni toga više nema. A takvi su odmori bili odlična prilika za druženje ekipe koja inače radi zajedno i odmak od svakodnevice i doista dobra prilika da se ljudi oslobode negativne energije i napune baterije -, kaže Miljenko Sraga.

 

Kronični nedostatak zaposlenih

Kao i u svim hrvatskim zatvorima, i u Varaždinu se osjeća nedostatak zaposlenih, posebno pravosudnih policajaca. Riječ je o zatvoru u kojemu se služe kazne u trajanju do šest mjeseci, ali tu su smješteni i pritvorenici u fazi istrage, suđenja,te sve do završetka suđenja i premještaja na izdržavanje kazne zatvora ili puštanja na slobodu, pa su česte i preprate na sud.

 

- Česte su situacije samoozljeđivanja zatvorenika gdje je u što kraćem roku potrebno pružiti liječničku pomoć, a za takve situacije više ne postoji pasivno dežurstvo pravosudne policije, tako da taj dio posla odrađuju policajci iz redovite smjene. I onda se u smjeni uvelike osjeća manjak ljudi -, pojašnjava Sraga.
Nedostatak zaposlenih posebno se osjeća ljeti, za vrijeme sezone godišnjih odmora. Interni dogovor zaposlenika zatvora u Varaždinu je da se svima omogući odmor od barem 10 dana u komadu, no kad je nekoliko ljudi na odmoru, drugi rade pojačano i tako svoj odmor dočekaju maksimalno iscrpljeni. No, unatoč velikom nedostatku ljudi i činjenici da svatko od njih prije odlaska na odmor ostavlja broj na koji ga se može dobiti u slučaju da zbog neke hitne situacije mora prekinuti odmor, u većini slučajeva svi nekako potegnu da se one na odmoru ne bi "dizalo". Bez toga, bilo bi teško kvalitetno odraditi posao. Naime, pravosudni policajac je 24 sata sa zatvorenicima, pa je kao član obitelji i prva osoba kojoj se obrate kada imaju neki problem. To znači da moraju biti spremni pomoći i u pravnim pitanjima, znati ih uputiti kome se mogu obratiti zbog određenog problema ili i sami procijeniti koja je vrsta pomoći u nekoj situaciji potrebna.

 

Zatvorenicima na pomoć, ali uz stalni oprez 

- Sa zatvorenicima smo stalno. Kad ujutro preuzmemo dužnost i informiramo se o tome što se događalo u ranijoj smjeni, provjerimo u kakvom su stanju zatvorenici i onda smo s njima od podjele doručka, pa u šetnji, kod preprate liječniku, kada dolazi odvjetnik, kod podjele ručka i cijelo vrijeme smo prvi i praktično jedini kojima se mogu obratiti s nekim problemom - kaže naš sugovornik. - Često smo u situacijama da dijelimo i neke njihove životne probleme i situacije, a meni je osobno, najteže ako nekome moram prenijeti vijest da je preminuo član njegove obitelji -, kaže. Iako sa svakim postupa jednako i nastoji biti otvoren za pomoć, iskustvo ga je naučilo, kaže, da svakog zatvorenika i svaku situaciju promatra kao potencijalno opasnu, jer one to i jesu. - Kako ste često sa zatvorenikom i izvan zatvora, pa i u samom zatvoru, ako nedostaje ljudi u smjeni, uvijek, na primjer, postoji mogućnost bijega. Bilo je i takvih pokušaja. Nedavno smo, na primjer, imali zatvorenika koji je pokušao pobjeći preskakanjem ograde. U tom sam trenutku upravo napuštao dužnost i bio u automobilu ispred zatvora, spreman krenuti kući, pa kad je doskočio pored mog automobila pojurio sam za njim i uspio ga uloviti. No, poderao sam košulju i hlače i nikom ništa, to mi nitko neće nadoknaditi -, smije se naš sugovornik dok prepričava scenu koje se ne bi postidjeli ni profesionalni filmski kaskaderi. Iako je doživio neugodne situacije i verbalne napade, ističe kako pravosudni policajci silu primjenjuju samo u krajnjim situacijama i s ne malim ponosom zaključuje kako se zatvorenici gotovo nikada i ne žale na pravosudne policajce i njihov odnos prema njima. Kada se žale, onda je to najčešće zbog uvjeta "života" u zatvoru, odnosno prenapućenosti zatvora, zatim na pravosudni sustav, zbog sporosti sudskih postupaka i slično.

 

Problematični premještaji zbog ušteda na troškovima prijevoza

Uz nedostatak pravosudnih policajaca, u hrvatskim zatvorima u zadnje vrijeme kad govore o problemima spominju i preraspodjelu djelatnika prema mjestu stanovanja. Naime, kako država nastoji uštedjeti na troškovima putovanja, zaposlenici pojedinih ustanova premještaju se one koje su bliže njihovom mjestu stanovanja, što ima prednosti sa stajališta štednje, ali u specifičnoj sredini kao što je zatvor stvara probleme. U takvim su institucijama zaposlenici obično fino "uglazbljeni", odnosno sve funkcionira zahvaljući tome što svatko dobro zna svoj dio posla i može uskočiti u posao kolega kojih nema, pa dolazak novih ljudi poremeti uobičajene tokove. - Nije svejedno kada u neku veću ustanovu dovedete desetak novih ljudi, ili kad u zatvoru koji ima 40-ak pravosudnih policajaca zamijenite desetak ljudi. U tom slučaju potrebna je velika prilagodba jer ljude koji do tada možda nisu radili direktno sa zatvorenicima ne možete pustiti same s njima, u svaku prepratu morate staviti jednog "starog" i jednog "novog" dok ne upozna teren i sve što mora znati i to automatski znači ogromne prilagodbe u smjenama i načinu rada ljudi koji su ionako opterećeni -, pojašnjava Sraga. Osim toga, "selidbe" zaposlenika provode se u zatvorima diljem Hrvatske, ali nitko, na primjer, ne povlači zaposlenike iz Zagreba u zatvor u Varaždinu iako svakodnevno putuju iz okolice na rad u Zagreb, jer je Zagreb uspio nametnuti stav da imaju - nedostatak zaposlenih. Nove probleme u toj prilagodbi mogla bi donijeti i najava da bi u zatvore mogli biti preraspoređeni i djelatnici s graničnih prijelaza, koji nikada nisu bili u kontaktu sa zatvorenicima, što će zahtijevati značajne prilagodbe. Svaki zaposleni u zatvoru ili kaznionici krvavo zavrijedi svaki dodatak na plaću, kao i staž sa uvećanim trajanjem i bez podrške obitelji ne bi izdržao takav odgovoran i mukotrpan radni odnos godinama, ističe naš sugovornik.

 

Iz zatvora u svijet

Profesionalno u zatvoru, Miljenko Sraga privatno rado šeta cijelim svijetom zahvaljujući radio eteru. Godinama je, naime, radio amater i predsjednik Radio amaterske udruge „SLOGA" Varaždina, koji je vikend uoči našeg posjeta zatvoru bio domaćin druženja hrvatskih i slovenskih radio-amatera, te njihovih predsjednika saveza. Ta su mu druženja, kao i kontakti s ljudima koje inače nikada nije upoznao osobno veliko veselje, kaže, jednako kao i boravak u prirodi. Kao bivši rukometaš dugogodišnje bavljenje sportom sve više upotpunjuje planinarenjem pa je tako i član planinarskog društva Ravna Gora.

Tekst: Marijana Matković

Završeni 18. Športski susreti SDLSN: Grad Zagreb ukupni pobjednik

(15. svibnja 2012.) U nedjelju su završeni 18. Športski susreti Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, koji su po 15. puta održani u turističkom naselju Zaton, omiljenoj destinaciji sportaša iz redova službenika i namještenika.
Tijekom natjecanja u brojnim športskim disciplinama, a još više druženja s kolegicama i kolegama iz istih i različitih državnih, lokalnih i javnih službi, napunjene su „baterije" i „odrađena" je važna sastavnica radničkog života - rekreacija, odnosno jedna trećina formule „osam sati rada, osam sati odmora i osam sati rekreacije".
Potrebu zajedničkog druženja svih koji dijele službenički i namještenički kruh istaknuo je na otvaranju predsjednik SDLSN Boris Pleša i dodao kako nas nakon športskih susreta čeka još jedan „susret" s predstavnicima Vlade u disciplini „kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike", napomenuvši pri tome kako se nada da Vlada kao poslodavac barem neće dirati u slobodne dane namijenjene športskoj rekreaciji svojih zaposlenika.

Potvrdu za to Pleša je pronašao u činjenici da je Vlada već tradicionalno prihvatila pokroviteljstvo nad športskim susretima SDLSN, a u njeno ime sudionike je pozdravio resorni ministar svih službenika i namještenika, ministar uprave Arsen Bauk, koji je tom prigodom potvrdio vijest o formiranju pregovaračkog odbora Vlade za pregovore o novom kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike i s njima zapjevao pjesmu „maslina je neobrana".

Ima li u tome kakve dublje simbolike pokazat će vrijeme, odnosno predstojeći pregovori.
Športska natjecanja protekla su u fer i adrenalinom bogatom ozračju, a kad se podvukla crta i zbrojili osvojeni trofeji, ukupnim pobjednikom je proglašen Grad Zagreb, drugo mjesto je zauzela Sisačko- moslavačka županija, a treće Varaždinska županija.

 

Kome je Grinch ukrao Božić: Većini gradova prazne blagajne pa za blagdanske nagrade nema novca

Božićnicu ne dijele Rijeka, Split, Zagreb, u Osijeku bonovi...

Hoće li i kolikim božićnicama zaposlenike svojih uprava počastiti gradonačelnici

autor: Velinka Knežević, dopisnici Večernjeg lista 09.12.2010.

Zagrebački komunalni div Zagrebački holding u prvih pola godine ušao je u minus od 51 milijun kuna, a uprava se trenutačno "navlači" sa sindikatima (kojih ima 56) da radnicima ne isplati božićnicu. Inače razjedinjeni sindikati u ovome imaju čvrst stav - božićnice, zajamčene kolektivnim ugovorom, neće se odreći.

Pregovori još traju

Riječ je o 2884 kune, a za više od 12 tisuća zaposlenika trošak je 37 milijuna kuna. No Holdingov stvarni trošak je 82 milijuna kuna jer je dužan, s obzirom na to da i božićnica i regres iznose više od 2500 kuna, koliko je granica ispod koje država ne zaračunava porez, platiti još 45 milijuna kuna poreza. Uprava se nada da će na današnjem sastanku sindikati ipak uzeti u obzir lošu financijsku situaciju tvrtke i popustiti. No predstavnik sindikata Dario Klenberger ustrajan je u stavu da njihove božićnice neće spasiti tvrtku.
- Kad je Holding bio u dobiti, radnici nisu dobili dio. Za iduću godinu otvoreni smo za razgovore, ali uprava mora prvo napraviti racionalizaciju i poboljšati ekonomsku sliku - kaže Klenberger.
Za radnike, Holdingov je kolektivni ugovor jedan od najboljih. Osnovica im je 2884 kune, a prosječna plaća 6300 kuna. Za razliku od gradske tvrtke, sindikat gradske uprave shvatio je loše stanje gradske blagajne i već je prošle godine pristao na kompromis. Tada su dobili cijeli regres od 3100 kuna i polovicu božićnice (1500 kuna).
- Morali smo pristati na manja prava jer su financije loše i da smo ustrajali, pitanje je bi li nam se moglo išta isplatiti. Dogovor je da ove godine nema božićnice, već samo regres od 2500 kuna. U ljeto nam nisu mogli isplatiti sve, dobili smo po 2000 kuna, pa smo usuglasili da nam ostalih 500 isplate pred Božić - kazao je Ivan Katalenić, šef sindikata gradske uprave. Gotovo je sigurno da ni u slavonskobrodskoj upravi božićnicu neće dobiti. Gradonačelnik Mirko Duspara smatra da božićnice ne bi trebalo biti, ali kako u kolektivnom ugovoru stoji obveza o isplati božićnice od 1250 kuna, djelatnici očekuju da će je ipak dobiti. U gradskim tvrtkama još pregovaraju o isplati i visini božićnice, a ishod će se znati idući tjedan.
Ništa od božićnice neće biti ni u pulskoj upravi, a gradonačelnik je preporučio gradskim tvrtkama i ustanovama da regres i božićnica ne budu veći od ukupno 2500 kuna. U Čakovcu, kao i u gradskim tvrtkama Čakom, Ekom i Stanorad, božićne naknade također neće biti. U javnim tvrtkama pregovori još traju.
- Pregovaramo o tome da se radnicima isplati 1250 kuna, što je polovica iznosa na koji imaju pravo po kolektivnom ugovoru - kaže Josip Zorčec, direktor Međimurskih voda.
U Rijeci su teške financijske prilike pritisle gradonačelnika Vojka Obersnela da odustane od isplate božićnica, a pregovori sa sindikatima još traju. Ista je situacija u tvrtkama u vlasništvu Grada.
Vinkovci ove godine neće ni svojim djelatnicima, a ni umirovljenicima i nezaposlenima isplatiti božićnicu.
Koliko god situacija bila teška, zaposleni u gradskoj upravi Vukovara i većim tvrtkama ove će godine dobiti božićnice.
- Iznosit će tisuću kuna po osobi. Prvi put božićnicu ćemo isplatiti i umirovljenicima slabijeg imovnog stanja te socijalno ugroženim obiteljima - rekao je gradonačelnik Vukovara Željko Sabo. I u dvije najveće vukovarske tvrtke, Vupiku i Borovu, zaposleni se mogu nadati božićnici. U Vupiku, koji je u vlasništvu Agrokora, dobit će poklon-bonove vrijedne po 2200 kuna, a koje mogu potrošiti isključivo u Konzumu. Usto, i za svako dijete zaposleni će dobiti poklon-bon u vrijednosti 600 kuna. Prema riječima Mirka Ćavare, glavnog direktora Borova, njihovi zaposlenici mogu se nadati božićnici.

 

Mali gradovi štedljiviji?

- Svaka od tvrtki kćeri Borova isplaćivat će božićnicu koliku, prema rezultatima poslovanja, mogu u ovom trenutku. Bit će tu isplata u novcu, ali i poklon-bonovima. Još nije donesena konačna odluka, ali mislim da će vrijednost isplaćene božićnice iznositi između 500 i 600 kuna - rekao je Ćavara. U Požegi zaposleni u upravi dobit će 1000 kuna, a u Karlovcu i radnici u upravi i gradskim tvrtkama dobit će 1250 kuna. U osječkoj upravi i tvrtkama dobit će od 500 do 1500 kuna. U Varaždinu još nisu odlučili hoće li isplatiti božićnice.

ZAGREB Održan drugi seminar o socijalnom partnerstvu za povjerenike Sindikata

(SDLSN, 13. listopada 2010.) Jučer je u Domu sindikata grafičara u Zagrebu održan drugi od četiri planirana regionalna seminara za sindikalne povjerenike Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH na temu "Socijalno partnerstvo u Hrvatskoj kroz rad GSV-a i kolektivno pregovaranje".

Na seminaru je 90-tak sindikalnih povjerenika s područja Grada Zagreba, Zagrebačke, Varaždinske, Međimurske, Bjelovarsko-bilogorske, Krapinsko-zagorske, Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Ličko-senjske i Koprivničko-križevačke županije moglo čuti izlaganja predstojnika Ureda za socijalno partnerstvo Vlade Republike Hrvatske Vitomira Begovića, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimira Severa i pravne savjetnice SDLSN Marine Haklin o socijalnom dijalogu, kolektivnom pregovaranju i savjetovanju u Republici Hrvatskoj.

Pročitajte još...

• 06.10.2010. - OSIJEK: Seminar o socijalnom partnerstvu za povjerenike sindikata

Lepoglava - što se uistinu događa iza rešetaka? / Davor PongračiĆ / CROPIX 

Odlukom upravitelja Kaznionice u Lepoglavi, tvrdi Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika, u Lepoglavi se odnedavno provodi alkotestiranje službenika, i to na krajnje bizaran način.

Naime, tko će biti podvrgnut testu, odlučuje se lutrijom, a imena “sretnih dobitnika” izvlače se iz kartonske kutije.

Kako kažu u Sindikatu, testiranju su podvrgnute i službenice računovodstva i upravnog odjela, a neki od dvadesetak djelatnika koji su 6. veljače izabrani za testiranje, postupak su doživjeli kao napad na dostojanstvo.

- Ovim sustavom nepotrebno se proširuje krug osoba na koje se primjenjuje testiranje i istovremeno se umanjuje šansa da djelatnici kod kojih postoji sumnja da su pod utjecajem alkohola budu podvrgnuti testiranju - smatraju u Sindikatu.

Dodaju kako se odgovorni u Kaznionici Lepoglava protiv alkohola na radnome mjestu bore tako da “vlastiti nos, odgovornost i procjenu pretpostavljaju vjerojatnosti da će baš ime službenika koji voli zaviriti u čašicu biti izvučeno iz bubnja i da će on biti upućen na alkotestiranje”.

No iz Ministarstva pravosuđa podsjećaju da je poslodavac dužan provoditi zabranu uzimanja alkoholnih pića i sprječavati zlouporabu sredstava ovisnosti na radnome mjestu.

Pojašnjavaju da se u Lepoglavi redovito provode alkotestiranja službenika Odjela osiguranja, dok se ostali zaposlenici testiraju povremeno.

- Redovito alkotestiranje 9 službenika provedeno je 6. veljače, a istoga je dana, metodom slučajnog odabira, alkotestirano 18 službenika i namještenika ostalih odjela - kaže Vesna Dovranić, glasnogovornica Ministarstva.

 

Nitko nije uhvaćen

Odluka o metodi slučajnog odabira donesena je na Savjetodavnom vijeću upravitelja.

- Službenici Kaznionice nekoliko su puta obavještavani da će se pristupiti testiranju slučajnim odabirom te da će biti obuhvaćeni svi zaposlenici -ističe glasnogovornica Vesna Dovranić.

Nakon provedenog testiranja 6. veljače, kako kaže, nisu registrirane nepravilnosti, a iz zapisnika je vidljivo da niti jedan zaposlenik nije imao primjedbi na provedeni postupak.

KAZNIONICA LEPOGLAVA Bizarna zatvorska lutrija

(SDLSN, 13. veljače 2009.) Odlukom upravitelja Kaznionice u Lepoglavi od nedavno se provodi sustavno alkotestiranje službenika Kaznionice.
Riječ je o praksi koja je nužna mjera u sustavu u kojem je ponekad teško sačuvati hladnu glavu trijezan, a kamoli pod utjecajem alkohola.
Međutim, način na koji se alkotestiranje provodi pomalo je bizaran, jer se službenici upućuju na alkotestiranje lutrijskom metodom, izvlačenjem imena iz šešira, odnosno u ovom slučaju kartonske kutije.
Osim metode kojom se određuje tko će i kada na alkotestiranje, novina je i da su testiranju  podvrgnute službenice računovodstva i upravnog odjela, a neki od dvadesetak službenika i službenica koje su 6. veljače postali lutrijski dobitnici i u hodniku čekali na izvršenje alkotestiranja ovakav su postupak doživjeli kao napad na njihovo dostojanstvo.
Glavne zamjerke novom sustavu odlučivanja o tome tko će biti podvrgnut alkotestiranju jesu u tome da se njime nepotrebno proširuje krug osoba na koje se primjenjuje i istovremeno umanjuje šansa da službenici kod kojih postoji sumnja da su pod utjecajem alkohola budu podvrgnuti testiranju ako ga nisu „zaradili“ na bizarnoj zatvorskoj lutriji.
Službenici lepoglavske kaznionice pitaju se jesu li nadređeni službenici izgubili hrabrost, ozbiljnost  i sposobnost za obavljanje službe na doličan način ili trebaju tražiti smiješne alibije kako bi u određenoj situaciji  postupili prema pravilima i ovlastima, sukladno položaju i odgovornosti.

U Kaznionici Lepoglava odgovorni se protiv alkohola na radnom mjestu bore tako da vlastiti nos, odgovornost i procjenu pretpostavljaju vjerojatnosti da će baš službenik koji voli zaviriti u čašicu biti izvučen iz bubnja i upućen na alkotestiranje

Ovako ispada da odgovornost za upućivanje na alkotestiranje i možebitne posljedice rezultata testiranja treba depersonalizirati do te mjere da za njih nitko nije odgovoran, već su rezultat demokratskog lutrijskog sustava izlučivanja kandidata pa kome grah padne – padne.
Međutim, radna mjesta rukovodećih službenika zato i postoje da službenici koji su na njih raspoređeni djeluju u skladu sa svojim odgovornostima i ovlastima koje, između ostalog, uključuju i odgovornost za osiguranje radne discipline i uvjeta rada u kojima zaposlenici i korisnici neće biti ugroženi.
Lutrijskim metodama za kojima su posegnuli rukovodeći službenici u Kaznionici Lepoglava svoju su odgovornost za sigurnost zatvorskog sustava prebacili u sferu matematičke vjerojatnosti i „sreće“ da će baš oni koji vole „zaviriti u čašicu“ biti pobjednici zatvorske lutrije.
Nadamo se samo da nakon lutrije odgovorni u kaznionici neće posegnuti i za drugim sigurnosnim inovacijama i angažirati zatvorsku proročicu ili gataru koja će odlučivati o tome kako treba rasporediti zatvorske čuvare ili kad se može očekivati bijeg nekoga od zatvorenika.

Prenosimo iz Večernjeg lista

 

Tako je 182-je djelatnika Odjela osiguranja u Lepoglavi odlučilo nadležne u zatvorskom sustavu obavijestiti o svom nezadovoljstvu suspenzijom i smjenom načelnika Odjela osiguranja Ivana Juga.

Podsjećamo, Ivan Jug smijenjen je u sklopu akcije ministra Šimonovića u kojoj su upravitelj kaznionice u Lepoglavi i njegov pomoćnik Neven putar smijenjeni zbog pogodovanja Hrvoju Petraču, Ivanu Matekoviću Ici, Tihomiru Oreškoviću i drugima.

Djelatnici osiguranja u svom pismu odgovornima u zatvorskom sustavu izražavaju bezuvjetnu podršku načelniku i ukazuju na činjenicu kako je riječ o predanom profesionalcu s dugogodišnjim stažem u zatvorskom sustavu koji je „u rukovodećoj strukturi kaznionice bio jedna od svijetlih točaka koju ste Vi ovog trenutka uspjeli ugasiti“.

Da nešto grdno ne štima u sustavu u kojem stradavaju iskusni profesionalci koji nemaju mogućnost odbijanja nezakonitih naloga, djelatnici osiguranja ilustriraju činjenicom da su zatvorenici sa Odjela pojačanog nadzora desetak dana prije smjene načelnika Ivana Juga dogovarali čašćenje tim povodom.

Ipak, lepoglavski sigurnjaci ne pozivaju na opstrukciju i izražavaju podršku novopostavljenom načelniku Odjela osiguranja i obvezuju se na profesionalno obavljanje svojih svakodnevnih zadaća, no, istovremeno izražavaju „svoje razočaranje postupkom nadležnih osoba u Ministarstvu pravosuđa koje su donijele odluku o smjeni i suspenziji načelnika Ivana Juga“.

A da njihova podrška nije samo moralna, djelatnici osiguranja pokazali su tako što su troškove obrane svog načelnika odlučili platiti u cijelosti, kao znak solidarnosti sa smijenjenim kolegom.

Na kraju, pitaju se u sindikatu, je li čovjek koji je silom prilika bio dio lanca nezakonitih postupaka mogao učiniti nešto više u očito korumpiranom sustavu u kojem pogodovanje nije moglo proći bez odgovarajuće prešutne podrške daleko viših i utjecajnijih moćnika?

Stoga sindikat ministru Šimonoviću poručuje da u čistki koju provodi pazi da ne pomete ljude koji i kad su prisiljeni činiti nezakonite ustupke još uvijek osiguravaju da zatvorski sustav ne postane poduzetnička zona u kojoj svi i svakome pogoduju na čistim tržišnim načelima.

LEPOGLAVA Djelatnici Odjela osiguranja stali iza suspendiranog načelnika

182 od 230 djelatnika Odjela u znak podrške svom načelniku Ivanu Jugu odlučilo je platiti troškove odvjetnika koji ga brani nakon suspenzije

(SDLSN, 9. veljače 2009.) Metla kojom ministar pravosuđa Ivan Šimonović širokim zamasima mete hrvatski zatvorski sustav čisti sve pred sobom pa čak i iskusne i predane profesionalce koji u lancu nezakonitosti i pogodovanja zatvorskim stanarima nisu mogli učiniti ništa, a da ne ugroze svoju egzistenciju i integritet samog zatvorskog sustava, koji ipak funkcionira kad su u pitanju obični zatvorenici.

Tako je 182-je djelatnika Odjela osiguranja u Lepoglavi odlučilo nadležne u zatvorskom sustavu obavijestiti o svom nezadovoljstvu suspenzijom i smjenom načelnika Odjela osiguranja Ivana Juga.
Podsjećamo, Ivan Jug smijenjen je u sklopu akcije ministra Šimonovića u kojoj su upravitelj kaznionice u Lepoglavi i njegov pomoćnik Neven putar smijenjeni zbog pogodovanja Hrvoju Petraču, Ivanu Matekoviću Ici, Tihomiru Oreškoviću i drugima.
Djelatnici osiguranja u svom pismu odgovornima u zatvorskom sustavu izražavaju bezuvjetnu podršku svom načelniku i ukazuju na činjenicu kako je riječ o predanom profesionalcu s dugogodišnjim stažem u zatvorskom sustavu koji je „u rukovodećoj strukturi kaznionice bio jedna od svijetlih točaka koju ste Vi ovog trenutka uspjeli ugasiti“.
Da nešto grdno ne štima u sustavu u kojem stradavaju iskusni profesionalci koji nemaju mogućnost odbijanja nezakonitih naloga, djelatnici osiguranja ilustriraju činjenicom da su zatvorenici sa Odjela pojačanog nadzora desetak dana prije smjene načelnika Ivana Juga dogovarali čašćenje tim povodom.
Ipak, lepoglavski sigurnjaci ne pozivaju na opstrukciju i izražavaju podršku novopostavljenom načelniku Odjela osiguranja i obvezuju se na profesionalno obavljanje svojih svakodnevnih zadaća, no, istovremeno izražavaju „svoje razočaranje postupkom nadležnih osoba u Ministarstvu pravosuđa koje su donijele odluku o smjeni i suspenziji načelnika Ivana Juga“.
A da njihova podrška nije samo moralna, djelatnici osiguranja pokazali su tako što su troškove obrane svog načelnika odlučili platiti u cijelosti, kao znak solidarnosti sa smijenjenim kolegom.
Na kraju, postavlja se pitanje treba li čovjek koji je silom prilika bio dio lanca nezakonitih postupaka mogao učiniti nešto više u očito korumpiranom sustavu u kojem pogodovanje nije moglo proći bez odgovarajuće prešutne podrške daleko viših i utjecajnijih moćnika.
Stoga Sindikat ministru Šimonoviću poručuje da u čistki koju provodi pazi da ne pomete ljude koji i kad su prisiljeni činiti nezakonite ustupke još uvijek osiguravaju da zatvorski sustav ne postane poduzetnička zona u kojoj svi i svakome pogoduju na čistim tržišnim načelima.