Odbor lokalne samouprave o klasifikaciji radnih mjesta 

(SDLSN, 16. srpnja 2010.) Zbog činjenice da je stupanjem na snagu Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 74/10) 24. lipnja 2010.g. počeo teći rok od 3 mjeseca za donošenje odluka (pravilnika) o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave od strane predstavničkih tijela tih jedinica, Sindikat je organizirao, u suradnji s Ministarstvom uprave, predavanje Sande Pipunić, ravnateljice Uprave za ljudske potencijale Ministarstva, za sindikalne povjerenike u lokalnoj samoupravi o sadržaju i zadaćama koje proistjeću iz ove uredbe.

Pročitajte još...

• Prezentacija klasifikacije radnih mjesta u lokalnoj samoupravi

Pitali smo asistenta na Pravnom fakultetu i čovjeka koji je tijekom zajedničkog sastanka sindikata javnih i državnih službi s Vladom, na kojem su sindikati trebali biti informirani o predloženim izmjenama Zakona o radu (do čega nije došlo zbog inzistiranja predsjednika Hrvatskog liječničkog sindikata, dr. Ivice Babića, na jasnom određenju radi li se o sastanku ili pregovorima), sjedio na strani poslodavca kao stručnjak, mr. sc. Viktora Gotovca i predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimira Severa što misle o izmjenama ZOR-a koje je predložila Vlada Jadranke Kosor, referendumu i izlasku iz pat pozicije u kojoj se nalaze Vlada i sindikati. Pročitajte što su nam odgovorili na ista pitanja... 

Što konkretno sadrži Vladin prijedlog izmjena Zakona o radu i zbog čega su izmjene predložene?

Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o radu predviđaju se tri sadržajne promjene. Prvo, na drugačiji se način uređuje pitanje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, nakon što istekne rok na koji je kolektivni ugovor sklopljen, ako je on sklopljen na određeno vrijeme. Naime, do sada je bilo moguće da se odredbe takvog kolektivnog ugovora sklopljenog na određeno vrijeme, sve one odredbe koje izravno uređuju prava radnika u pogledu sklapanja, sadržaja i prestanka radnog odnosa, uključujući plaću, godišnje odmore, radno vrijeme i druga materijalna prava, nastave primjenjivati i nakon isteka roka. U tom smislu, logika predloženog je bila da se to ograniči, odnosno da se pravno skrati vrijeme i te faktične primjene sadržaja kolektivnog ugovora, naprosto zato što je kolektivni ugovor na određeno vrijeme pa je na svaki način besmisleno da se takvom pravnom izvoru pridaje neograničena primjena.
Drugo je uvođenje mogućnosti otkazivanja kolektivnih ugovora na određeno vrijeme, koje do sada nije bilo moguće otkazati osim ukoliko bi tako bilo ugovoreno. Time bi se sada svi kolektivni ugovori uvijek mogli otkazati, dakle i oni kod kojih sada mogućnost otkazivanje nije bila ugovorena.
Treće područje tiče se odredbe koja je ušla u aktualni Zakon o radu, koja se primjenjuje od ove godine. Ona kaže da se osobama kod kojih postoji profesionalna nesposobnost za rad te osobama kod kojih postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti ugovor o radu može otkazati samo ako se dobije suglasnost radničkog vijeća, podredno sindikalnog povjerenika. Ako se suglasnost ne bi dobila, tada bi trebalo ići na sud i tužiti ili radničko vijeće ili sindikalnog povjerenika kako bi sud donio odluku kojom će nadomjestiti tu suglasnost. No ako nema ni radničkog vijeća ni sindikalnog povjerenika, dikcija Zakona upućuje da se i dalje treba tužiti, a kako se nema koga tužiti, praktički je onemogućeno davanje otkaza tim osobama.
No, u svemu je stvarno najvažnije nastojanje da se ograniči produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, nakon što istekne rok na koji je kolektivni ugovor sklopljen.

Prije odgovora na pitanje nužno je naglasiti kako su Vlada RH, HUP i sindikalne središnjice prije gotovo dvije godine dogovorili da će izmjene Zakona o radu ići u dvije faze. Prva faza odnosila se isključivo na usklađivanje Zakona o radu sa europskom pravnom stečevinom kao jednog od preduvjeta za zatvaranje pregovaračkog poglavlja19. sa EU. Druga faza trebala je početi nakon toga i prema dogovoru odnosila bi se na interesna pitanja poslodavaca i sindikata pri čemu bi se mijenjali oni dijelovi Zakona oko kojih se između HUP-a i sindikalnih središnjica postigne dogovor. Za te izmjene Vlada RH nije delegirala niti jedan prijedlog. Onda se nenadano „ispod žita" provukla informacija kako je u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva na izradi prijedlog izmjena Zakona koji predlaže sama Vlada RH. Jasno je kako je Vlada RH predložila izmjene Zakona o radu zbog svojeg neuspjeha u pregovorima sa sindikatima državnih i javnih službi, kao i neuspješnog pritiska na sindikate koji djeluju u tvrtkama u pretežito državnom vlasništvu, a vezano uz vladino traženje da u 2010. godini odustanu od regresa, božićnica i darova za djecu. Time je Vlada RH svoj problem kao poslodavca i nadziratelja poslovanja državnih tvrtki, kroz izmjene Zakona o radu nametnula kao nacionalni problem. Odnosno nacionalni je interes podredila svom interesu poslodavca. Neuspjeh u pregovaranju pokušava riješiti snagom „sile" kroz većinu u Hrvatskom saboru. U Zakonu o radu željela je mijenjati tri članka. Članak 79. koji regulira pitanje otkazivanja ugovora o radu radniku u slučaju profesionalne nesposobnosti za rad ili neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti u kojem zapravo unosi samo stilske, kozmetičke promjene u stavku 3. pa to ni nije izazvalo sindikate na reakciju i nije povezano sa problemima Vlade RH kao poslodavca. Gotovo da služi samo kao „dimna zavjesa" za izmjene druga dva članka, članka 262. koji regulira produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima i članka 263. koji regulira otkazivanje kolektivnog ugovora. Vlada želi čl. 262. ZOR-a izmijeniti na način da ako strane u kolektivnom ugovoru ugovore produženu primjenu pravnih pravila, to može trajati do sklapanja novog kolektivnog ugovora, ali ne dulje od 6 mjeseci. Do sada je stajalo ako strane kolektivnog ugovora nisu ugovorile drukčije, onda produljena primjena pravnih pravila kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu može trajati sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora. Time Vlada RH ograničava potpisnicima kolektivnog ugovora slobodu ugovaranja produljene primjene pravnih pravila, dakle roka valjanosti kolektivnog ugovora, nakon njegovog isteka, sa razdoblja koliko god žele ili neograničeno do sklapanja novog kolektivnog ugovora, na maksimalno šest mjeseci, čak i ako se u tom vremenu ne dogovori i sklopi novi kolektivni ugovor. Nakon proteka toga roka poslodavcu prestaju obveze po do tada važećem kolektivnom ugovoru i obvezujuće mu ostaju još samo zakonske odredbe. Kako u takvom slučaju ugovaranja vremena važenja produžene primjene pravnih pravila kolektivnog ugovora ne bi došlo do primjene po radnika najpovoljnijeg prava, u prijedlog Zakona jednostavno je uglavljeno kako se ta odredba čl. 7. ZOR-a u ovom slučaju neće primjenjivati. Dakle jasno se Zakonom želi ograničiti primjena po radnika najpovoljnijeg prava. Stupanjem na snagu tog izmijenjenog Zakona o radu prestala bi i produžena primjena pravnih pravila kolektivnog ugovora koja su se produženo primjenjivala do dana njegova stupanja na snagu, osim za one kolektivne ugovore koji imaju ugovorenu tu produženu primjenu pravnih pravila koja će se primjenjivati do ugovorenog dana produžene primjene, ali najduže 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona. Izmjenom čl. 263 Vlada RH želi otvoriti mogućnost otkazivanja onih kolektivnih ugovora koji nemaju ugovorenu mogućnost ranijeg otkazivanja. Dakle, ako ta mogućnost i taj rok nisu ugovoreni kolektivnim ugovorom, onda se takvi ugovori ipak mogu otkazati, a otkazni rok iznosi jedan mjesec.

Znače li ove izmjene ukidanje svih postojećih kolektivnih ugovora, odnosno trebaju li se sindikati i radnici bojati za postojeće i buduće kolektivne ugovore?

U pogledu prvog pitanja odgovor je negativan, a u pogledu drugog dijela pitanja mislim da nema mjesta za strah.
Dakle, ovim izmjenama nije cilj dokidanje kolektivnih ugovora ili prakse kolektivnog pregovaranja, već prije želja da se pravno i logično uskladi: da se kolektivni ugovori sklopljeni na određeno vrijeme više ne primjenjuju do u nedogled ili do daljnjeg, jer to niti nije bio smisao njihova sklapanja na određeno i za određeno vrijeme. U tom pogledu činjenica da kolektivni ugovor kojem je rok za koji je sklopljen isteka, i koji ionako više ne postoje, stvara po sili zakona učinke produžena primjena prava predstavlja nelogičnost koju treba dokinuti ili ograničiti, a ne da bi dokidanje toga bilo nelogično i protusindikalno. U istom smislu to učiniti nikako ne može predstavljati ukidanje kolektivnog ugovora, kada u trenutku produžene primjene kolektivnog ugovora, kao pravnog izvora de iure više i nema. Možda je ponešto drugačije u pogledu mogućnosti da se kolektivni ugovori otkazuju kada su sklopljeni na određeno vrijeme, a ta mogućnost nije ugovorena. Naime, ta zakonodavna intervencija ide protiv ideje da određeno vrijeme trajanja kolektivnog ugovora, ako je to volja ugovornih strana, predstavlja osnovu očekivanja tih strana, dakle da oni baš žela da u tom razdoblju taj izvor tako uređuje neka pitanja. Tu, ako se stranke nisu dogovorile da postoji mogućnost otkazivanja, a mogle su, tada nema potrebe da zakonom to omogućavamo. Ovo je posebno problematično za one ugovore koji su sada na snazi, kod kojih tako nije bilo ugovoreno te bi se zakonom mijenjala volja ugovornih strana, dok bi to manje bilo problem za kolektivne ugovore koji bi se pro futuro sklapali. Ipak, ne smatram kako bi to bilo protuustavno, ili protiv ugovornih obveza iz konvencija Međunarodne organizacije rada, ali predstavlja nelogičnost kod ugovaranja na određeno vrijeme, razvidnu u s obzirom na simetriju postojećeg uređenja s onim otkazivanja individualnog ugovora o radu na određeno vrijeme.
Ipak, valja navesti još nešto. Ono što je bilo predviđeno mijenjati ovim izmjenama i dopunama možda treba sagledati i kao nešto što je poticajno za sindikate i njihovo djelovanje. Naime, produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, nakon što istekne rok na koji je kolektivni ugovor sklopljen, potiče pasivizaciju sindikata, zadovoljstvo postignutim, pogotovo u vrijeme krize, a mislim da ta pasivnost i nečinjenje nije nešto što će zadovoljiti sindikalno članstvo pa je možda moguće sadašnje rješenje cijeniti i nesindikalnim. Na sličan način nesindikalna jest i odredba o otkazivanju osobama kod kojih postoji profesionalna nesposobnost za rad te osobama kod kojih postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, naime ako se njihov ugovor o radu ne može otkazati ako kod poslodavca ne postoji radničko vijeće ili sindikalni povjerenik, a to se iz sadašnje dikcije može iščitati, tada to može djelovati i kao signal da radnici pozdravljaju nepostojanje radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika kod njih, jer će smatrati da će barem neki tada biti zaštićeni od otkaza!

Te izmjene ne znače automatsko ukidanje postojećih kolektivnih ugovora, ali svakako jesu razlog za uzbunu na sindikalnoj strani. Kad bi Republika Hrvatska bila dovoljno uljuđena zemlja u kojoj je kolektivno pregovaranje uobičajeni postupak ugovaranja radničkih prava, vjerojatno ni sindikati ne bi morali ovako reagirati. No, prema iskustvu koje imamo još od bivše SDP-ove koalicijske vlade pri čemu su se kolektivni ugovori otkazivali mimo ugovorenih rokova, a neka se ugovorena materijalna prava radnicima nisu isplaćivala te su se radnici za svoja prava izborili na sudovima i pri čemu ova vlada želi izmijeniti Zakon o radu kako joj ne bi bio zapreka da učini isto, jasno je da sindikati moraju reagirati. Ali, kako ne bi bilo zabune, najavljene bi izmjene jednako jako udarile i na privatni sektor, gdje se u pravilu teško organiziraju sindikati i još teže kolektivno pregovara pa bi to olakšalo i otkazivanje sklopljenih kolektivnih ugovora, a zbog ograničenog vremena trajanja produžene primjene pravnih pravila, omogućilo poslodavcima da kombiniranom primjenom jednog i drugog, uz odugovlačenje u novim pregovorima, donose pravilnike o radu (koji su jednostrani akt poslodavca). U pravilniku o radu poslodavac je dužan poštivati samo zakonske odredbe, a sve drugo ovisi o njegovoj dobroj volji. To znači kako ni božićnica, ni regres, ni dar za djecu, ni jubilarna nagrada, ni dodatak po godini staža, ni plaćeni prijevoz na posao i s posla, ni razni drugi dodaci u pravilniku o radu ne moraju biti sadržani kao radnikovo pravo jednako kao ni povećani broj dana godišnjeg odmora iznad zakonskog minimuma i još puno toga.
Te bi izmjene u cjelini gledano sigurno bile korak nazad u kolektivnom pregovaranju.

Koja su još rješenja bila „na stolu" do trenutka prekida razgovora između Vlade i sindikalnih središnjica?

U postupku „pregovaranja" i „dogovaranja", koji je prethodio ovom zakonskom prijedlogu, nisam sudjelovao, tako da ne znam jesu li i u kojem smjeru alternative promišljane.

Na stolu zapravo nije bilo nikakvih rješenja. I postojeći prijedlog izmjena Zakona o radu sindikati su „skinuli" sa web stranice Vlade RH. Nikad ga službeno nisu primili. Održan je tek jedan sastanak na kojem su strane obrazložile svoje stavove, sindikati su potaknuli nužnost ukidanja pravilnika o radu (jer ih više nema ni EU) i bilo je tek dogovoreno da na sljedeći sastanak svaka od strana dođe sa svojim konkretnim promišljanjima i prijedlozima. Zbog poznatih okolnosti nije došlo do tog „sljedećeg sastanka", odnosno do početka pravih pregovora.

Je li izuzetan odziv građana na potpisivanje zahtjeva za raspisivanje referenduma plod dobro vođene sindikalne kampanje ili manipulacija (ne)raspoloženjem građana uzrokovanim gospodarskom krizom i teškim životnim uvjetima? Jesu li građani znali što potpisuju?

Mislim da bi bilo neuljudno dovoditi u pitanje svijest i zdravu pamet odraslih osoba koje nešto potpisuju, ili barem najvećeg dijela njih. Ako to činimo tada možemo osporavati i manipulirati svakim podatkom i činjenicom, zar ne? To je i nepotrebno jer vjerojatno su svi oni znali što žele, i za što potpisuju, jer inače tone bi činilo. Ali, kao što nema mjesta dovoditi u pitanje razloge zbog čega se peticija potpisivala, tako ne valja tumačiti niti da su potpisnici ovime posebno legitimirali sindikate u njihovom djelovanju ili aktivnostima, osim ove konkretne. Dakle, građani su se opredijelili u pogledu prijedloga izmjena i dopuna Zakona o radu, eventualno su tu plebiscitarno izražavali i neke svoje stavove i nezadovoljstva aktualnom situacijom u Hrvatskoj, ali svakako nisu potpisivali bezrezervnu i bjanko podršku sindikatima. Dakle, to što su građani potpisali jest velika odgovornost sindikatima da stavove građana pravilno interpretiraju i za njih se bore.

U odgovoru treba krenuti od zadnjeg dijela pitanja. Naravno kako su građani znali što potpisuju. Pitanje je jasno, sindikati su javno u više navrata obrazlagali razloge prikupljanja potpisa, materijali su upućeni među radnike, a osim toga, na svakom je potpisnom mjestu bilo na plakatima jasno napisano pitanje, jednako kao i na potpisnim listama. Uz to su aktivisti na svim potpisnim mjestima spremno i argumentima objašnjavali svima zainteresiranim što ih to sindikati pozivaju potpisati.
Sami su se predstavnici Vlade RH još dublje zakopavali objašnjavajući kako građani ne znaju što potpisuju te kako je razlog njihovog potpisivanja zapravo nezadovoljstvo vlašću te gospodarskim i socijalnim stanjem. Time su izravno priznali kako itekako postoje razlozi za nezadovoljstvo građana, što su u raznim drugim prigodama nijekali. To nezadovoljstvo bilo je građanima dodatni motiv za potpisivanje, ali nikako razlog. Potpisivanje su građani razumjeli i kao konkretno izražavanje nezadovoljstva vlašću suprotstavljajući joj se kroz odbacivanje jednog po radnike nepovoljnog vladinog prijedloga. Sindikalna kampanja za ovu je akciju dobro vođena, njen je naboj rastao iz dana u dan, a zajedništvo sindikalnih središnjica davalo je građanima ne samo dodatni podstrek nego i budilo uspavanu vjeru u sindikate, a time i povećavala mogućnost uspjeha same akcije. Da nije na žalost bilo kratkoće vremena puno se toga moglo još bolje odraditi, a nedostatak aktivista i otpori kod nekih lokalnih vlasti onemogućili su otvaranje potpisnih mjesta svugdje gdje se trebalo i gdje su sindikati željeli. Da se i u tome uspjelo potpisa bi bilo i puno više.

Ukoliko se raspiše referendum o izmjenama Zakona o radu, njegov eventualni pozitivan ishod po sindikate značio bi zadržavanje postojećeg stanja glede produžene primjene kolektivnih ugovora. Jeste li referendum i zadržavanje „status quoa" koji implicira doživjeli kao konačni cilj ili sredstvo za postizanje boljeg rješenja kojim bi se kolektivni pregovori intenzivirali, a kolektivni ugovori inaugurirali kao model reguliranja prava iz radnog odnosa koji osigurava optimalnu razinu socijalnog dijaloga i radničke participacije i jača društvenu koheziju?

Referendum bi bio najdemokratskije sredstvo ispitivanja volje političkog populusa u pogledu predloženog. Mislim da to nije i ne može biti cilj, već samo sredstvo da se dođe do toga da dobra i odgovorna vlast sasluša ono što je stvar onih u ime kojih oni vode državu. U tom pogledu bi ovaj demokratski institut svakako pridonio tome da se definira u kojem smjeru treba razvijati radno zakonodavstvo, prema stavu građana, ali i uvažavajući znanje i stavove stručnih foruma.

Svakako nam je prvi cilj pri početku prikupljanja potpisa bio zaštititi postojeće odredbe o produženoj primjeni pravnih pravila i otkazivanju kolektivnih ugovora. No cijelo smo vrijeme pred očima imali širi kontekst Zakona o radu, a posebno svega što regulira kolektivno pregovaranje. Važno nam je stvoriti uvjete neometanog učlanjivanja u sindikate te ukinuti pravilnike o radu i nadomjestiti ih kolektivnim ugovorima. Svjesni smo, pogotovo poučeni dosadašnjim iskustvima, kako trebamo stvarati uvjete dobrog i redovitog kolektivnog pregovaranja u privatnom sektoru kao i nužnosti da se u svim sektorima kolektivno pregovara otvoreno, s povjerenjem i uvažavanjem sindikata i na kraju, poštiva potpisano. Želimo stvoriti zakonske preduvjete, unutar zajamčene slobode kolektivnog pregovaranja, za ugovaranje radničkih prava iz radnog odnosa upravo kroz kolektivne ugovore. Baš kako je to običaj u EU.
Broj prikupljenih potpisa i tako široko izražena potpora građana daju nam za pravo tražiti od Vlade RH puno više nego li je sadržano u referendumskom pitanju. To uz još neke izmjene Zakona o radu znači i temeljito mijenjanje poimanja socijalnog partnerstva i na tome jačanje socijalnog dijaloga kao temelja funkcioniranja i društvenog uređenja zemlje.

Što je, po Vašem mišljenju, pravi izlaz iz ove pat pozicije?

Rješenje jest odgovornost i odlučnost. To uvijek, a posebno u situaciji u kojoj rješenja nisu jednostavna, o odluke mogu imati bolne posljedice. Bez mnogo kalkulacija, ali s mnogo uma i razumijevanja, treba mijenjati stanje u kojem živimo. I u tome na taj način trebaju djelovati svi: i politička vlast, poslodavci i gospodarstvo, kao i radnici i sindikati koji ih predstavljaju. Trebamo željeti bolje i tako djelovati, i tone kratkoročno, već imajući dugoročne ciljeve na umu. Kratkotrajne mjere, providne ustupke i demagoško samozavaravanje treba zamijeniti rad i djelovanje kojim će se ova država izvući iz krize, a građani živjeti dostojanstveno, prema najboljim mogućnostima koje mogu imati. U cilju ostvarivanja upravo toga valja jasno stručno i demokratski promisliti strategiju te budućnosti i načine kako to postići. Tu, kada se radi o radnopravnoj ili socijalnopravnoj problematici, najbolje odluke treba donijeti uvažavajući stručne istine i zakonitosti, ali i očito velik značaj koji javnost pridaje institucijama i pravima koja socijalna država ima jamčiti svom građanstvu.

Vlada se ni jednom riječju nije očitovala na sindikalnu ponudu vezano uz mogućnost da, obzirom na broj prikupljenih potpisa, javnom izjavom i sporazumom sa sindikatima povuče prijedlog Zakona iz procedure i obveže se ne mijenjati sporne članke, ali i obvezu dogovora oko, primjerice, ukidanja pravilnika o radu i ne mijenjanja Zakona o radu bez dogovora sa sindikatima.
Sindikati su prikupljene potpise predali u Sabor čime su stvoreni uvjeti za sve provjere i pripremne radnje za referendum. Tako tu više nema pat pozicije. Sindikati se moraju aktivno pripremiti za moguće opcije vezane uz provođenje referenduma, ali i za kampanju kojom će građane motivirati za izlazak i potporu sindikalnom stavu. Usporedno trebaju zbiti redove vezano uz najavljene promjene u mirovinskom sustavu kao i za otvaranje interesnih pitanja vezanih uz izmjene Zakona o radu. To postignuto jedinstvo među sindikatima i središnjicama treba ne samo očuvati, nego i jačati i to ne samo zbog članstva nego i građana Republike Hrvatske. Pri tome se ne smije zaboraviti kako su na 2. Svesindikalnom saboru donesene i određene odluke i deklaracije koje središnjice i u njih udruženi sindikati trebaju provesti i oživotvoriti.

Razgovarao: Siniša Kuhar

ŠEF SINDIKATA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA, ODBIO DATI SUGLASNOST MINISTRU VANJSKIH POSLOVA

Boris Pleša: Jandrokoviću, Tugu ne možete tužiti

Tihi rat koji mjesecima tinja između ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića i Sindikata MVPEI-ja doživio je kulminaciju. Jandroković je, objavljeno je u posljednjem broju sindikalnog biltena od 10. srpnja, službeno zatražio pokretanje postupka pred Službeničkim sudom protiv povjerenice Sindikata MVPEI-ja Tuge Tarle zbog, kako navodi ministar, "teške povrede službene dužnosti".

Šef diplomacije zatražio je od nacionalnog Sindikata državnih službenika suglasnost za vođenje postupka protiv Tuge Tarle, a obrazloženje svoga zahtjeva u pismu SDLSN-u objasnio je tvrdnjom da je ona 18. veljače 2010. "sačinila otvoreno pismo koje je uputila na više adresa u MVFPEI-ju i izvan njega, a završno i novinaru Slobodne Dalmacije, a u kojemu je neovlašteno iznijela neprovjerene podatke o gospođi Tini Krce, načelnici Odjela za ljudske resurse MVPEI-ja, čime je počinila tešku povredu službene dužnosti".

Pritisnut ugovorom

Kako Jandroković, pritisnut kolektivnim ugovorom, nije mogao pokrenuti postupak protiv sindikalne povjerenice bez suglasnosti Sindikata, obratio mu se pismenim putem, priloživši uz zahtjev tekst inkriminiranog pisma Tuge Tarle kao i presliku članka u Slobodnoj Dalmaciji koja je o tome pisala. Tarle je, među ostalim, javno prozvala čelništvo Ministarstva ustvrdivši da je Tina Krce postavljena na čelo Odjela za ljudske resurse MVPEI-ja iako nema za to propisane uvjete (VSS pravnog smjera).
Sindikalna povjerenica je poručila javno da je to protuzakonito, štetno i neprimjereno ponašanje čelništva MVPEI-ja. U posljednjem broju biltena Sindikat donosi izvadak iz sistematizacije radnih mjesta iz kojega je jasno da za načelnika Odjela za ljudske resurse treba zadovoljiti nekoliko uvjeta: VSS pravne struke, položen državni stručni ispit, četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima i znanje jednoga stranog jezika.

Objašnjenje čelništva MVPEI-ja da je Krce postavljena na to mjesto "temeljem izuzetnih radnih rezultata", Tarle ocjenjuje ispraznom frazom bez sadržaja, a odgovor da će se uvjeti za radno mjesto načelnika tog odjela regulirati novom reformom državne službe, sindikalna čelnica je prokomentirala riječima: "To znači samo jedno - na određeni položaj prvo se postavlja osoba pa se potom naštimavaju pravila!"

Obrana načelnice

Postavivši se u obranu načelnice Krce, Jandroković je zatražio od šefa Sindikata državnih službenika Borisa Pleše da mu da suglasnost kako bi Tarle izveo pred Službenički sud. No od sindikalnog je lidera dobio odbijenicu.

Pleša Jandrokoviću piše da iz Tarlina pisma i članka u Slobodnoj ne vidi nikakvu tešku povredu službene dužnosti. Pleša je uzvratio šefu diplomacije da otvoreno pismo Tuge Tarle ničim ne prelazi uobičajene okvire komunikacije između Sindikata i poslodavca niti je tim pismom povrijeđen etički kodeks državnih službenika. ŠENOL SELIMOVIĆ

‘Nitko mi nije prijetio'

Pronijele su se glasine da mi je rukovodstvo MVPEI-ja priprijetilo da ću biti povučena s mandata u Slovačkoj te da sam se zbog toga pokolebala i odlučila povući. Neki su procijenili da sam se umorila, razočarala ili preplašila... Nije istina. Nitko mi nije priprijetio da će me vratiti u Zagreb.

Možda je ušutkivanje i zastrašivanje učinkovitija metoda nego što sam mislila, ali nema jamstva da je ta metoda uvijek i sa svakim jednako uspješna. U mome slučaju nije me obeshrabrila - poručila je Tuga Tarle čelništvu MVPEI-ja preko sindikalnog biltena.

MUP Službeni susret Buconjić Writh

(www.mup.hr, 7. srpnja 2010.) Državni tajnik Ivica Buconjić danas, 7. srpnja primio je u sjedištu Ministarstva unutarnjih poslova u službeni posjet Michaela Writha, ministra za policiju i prirodne katastrofe australske Savezne države Južne Australije.
Uz državnog tajnika Buconjića sastanku su nazočili Damir Trut, ravnatelj DUZS-a te Mladen Jurin, pomoćnik ravnatelja i glavni vatrogasni zapovjednik te Mladen Magdić, vatrogasni sindikalist dok su uz ministra Writha bili i Nj. E. veleposlanica Australije u RH Beverly Mercer, Emma Swartz, savjetnica ministra, Euan Ferguson, zapovjednik Vatrogasnih postrojbi Južne Australije.
Tijekom srdačnog i prijateljskog susreta državni tajnik Buconjić ministra Writha upoznao je s organizacijom i ustrojem vatrogastva i vatrogasnih postrojbi u Hrvatskoj u proteklih dvadeset godina kao i sa svim mjerama protupožarne zaštite koje se poduzimaju u nas tijekom godine te načinima njihova financiranja. Buconjić je tako kazao da DUZS od 2004. objedinjava sve službe u RH za hitna stanja uključujući i vatrogasce. Spomenuo je da u Hrvatskoj u općinama i gardovima djeluje 71 vatrogasna postrojba s 2250 profesionalnih vatrogasaca te da diljem naše zemlje ima i 1790 dobrovoljnih vatrogasnih društava koja broje 58 tisuća dobrovoljnih vatrogasaca spremnih za borbu protiv požara. Naglasio je kako se u Hrvatskoj većina požara događa u ljetnim mjesecima u priobalju i na jadranskoj obali ta da su hrvatski vatrogasci dobro organizirani, opremljeni opremom i sredstvima za gašenje požara pa su stoga u gašenjima požara svih ovih godina bili uspješni. Dodao je i kako se u Hrvatskoj priprema novi zakon o vatrogastvu i vatrogasnim postrojbama te da država ukupno na svim razinama za poslove i potrebe vatrogastva izdvaja godišnje oko 160 milijuna eura.
Zapovjednik Ferguson prezentirao je način rada vatrogasnih postrojbi u Južnoj Australiji kao i njihovu organizaciju. Ministar Writh izrazivši zadovoljstvo boravkom u našoj zemlji kazao je kako Hrvatska i Južna Australija dijele mnogo toga zajedničkog u područjima protupožarne zaštite, da hrvatske i južnoaustralske vatrogasne postrojbe mogu jedne od drugih učiti i razmjenjivati ideje te pozvao svoje hrvatske kolege u posjet Južnoj Australiji.

HRVATSKI RADIO Emisija "Euroviza" o reformi državne uprave

GRAD SPLIT Potpisan kolektivni ugovor za zaposlenike gradske uprave

Zamjenici gradonačelnika Jure Šundov i Anđelka Visković, predsjednik Sindikata Boris Pleša i sindikalni povjerenik Mladen Kokan 

(SDLSN, 5. srpnja 2010.) Danas su u zgradi gradskog poglavarstva u Splitu, popularnoj Banovini, potpisani kolektivni ugovor i aneks kolektivnog ugovore za zaposlene u gradskoj upravi grada Splita.

Aneksom kolektivnog ugovora regulirana je isplata regresa u recesijskim uvjetima na način kojim će se regres zaposlenima isplatiti ukoliko pad poreznih prihoda Grada Splita ne padne za više od 4 posto.

Tako su i službenici i namještenici Grada Splita svoja prava uskladili s fiskalnim mogućnostima poslodavca i gospodarskim okolnostima koje pogađaju sve slojeve društva.  

NAPORI ZA OČUVANJE RADNIH MJESTA OBILJEŽILI GODINU U EU

Kriza ugrozila kolektivno pregovaranje

ZAGREB U fokusu rasprava socijalnih partnera na europskoj razini tijekom prošle godine bilo je očuvanje radnih mjesta, odnosno sprečavanje otpuštanja. S obzirom na ekonomske prilike, izbor teme ne čudi, kao što ni ne čudi da se upravo tim pitanjem bavi i jedno od posljednjih istraživanja Eurofounda u kojem se objašnjava kako je ekonomska kriza, koja se u EU počela osjećati još sredinom 2008. godine, lani značajno utjecala na zapošljavanje, tržište rada i industrijske odnose. Godinu je obilježio razvoj modela »kratkog« radnog vremena, odnosno projekt koji odgovor na ekonomski pad traži u pregovorima o smanjenju radnog vremena, plaća, obuci radnika u slobodno vrijeme ili i pomoći vlade kroz subvencije za skraćeno radno vrijeme.
Sindikati su najčešće pokretali akcije zbog rezova u javnom sektoru. Kriza je tako znatno utjecala na industrijske odnose i kolektivno pregovaranje. Zemlje poput Francuske, Poljske, Nizozemske odgovore su pokušale naći klasičnim modelom - pregovorima sa sindikatima stavljajući u fokus plaće i radno vrijeme. Istovremeno, taj model nije uspio, primjerice, u Španjolskoj ili Irskoj. Istraživanje pokazuje i da je u velikom broju zemalja, poduzećima otvorena mogućnost da odstupe od ispregovaranih uvjeta na sektorskoj ili nacionalnoj razini kada je riječ o uvjetima rada i plaćama.
Glavnina kolektivinm ugovorima uglavljene cijene rada, dogovorena je prije no što je započeo gospodarski pad, a recesija je značajno utjecala na ugovorena povećanja plaća za prošlu godinu. Tako je, primjerice, prosjek kolektivno ugovorenog rasta nominalnih plaća pao s 5 posto u 2008. na 4,2 posto u prošloj godini. No, kako je stopa inflacije oštro pala, prosječna je realna plaća lani porasla 2,9 posto u usporedbi s 0,5 posto koliko je realno rasla u 2008. godini. G. GALIĆ

DVOSTRUKO VIŠE OD ZAKONSKI NUŽNOG BROJA

Za referendum o ZOR-u prikupljeno 813.016 potpisa

Pozivamo Vladu da ove potpise prizna kao uspješno proveden referendum, poručili su sindikati. 

Piše: Romana Kovačević

Za raspisivanje referenduma o Zakonu o radu u dva tjedna prikupljeno je čak 813.016 potpisa, objavili su danas sindikati. Prikupljeni potpisi čine 19,9 posto od ukupnog broja biračkog tijela, dakle dvostruko ih je više od zakonski nužnog broja. Bio bi i veći za četiri do pet posto jer su sindikati, kontrolirajući popise, odbacivali sve potpise koji nisu bili važeći, čime je mogućnost nevažećih potpisa svedena na minimum, kazao je Tomica Kiš, voditelj operativnog dijela prikupljanja i obrade potpisa. Prije predaje 813.016 potpisa predsjedniku Sabora, kompletne liste moraju se još fotokopirati, a zasad je to učinjeno s desetak posto lista.

- Za to vrijeme, a s obzirom na osvetničke izjave u kojima se kalkulira s cijenom referenduma za koju novca u proračunu nema, pozivamo Vladu da ove potpise prizna kao uspješno proveden referendum. Tražimo i da pruže čvrsta jamstva da će odmah povući prijedlog izmjena Zakona o radu i neće ih predlagati bez suglasnosti sa sindikatima, a očekujemo i da će omogućiti ostvarenje naših nastojanja za ojačavanjem dostojanstva radnika i sustava kolektivnog pregovaranja. Čekamo odgovor Vlade dok fotokopiramo popise, ako on u idućih nekoliko dana ne stigne, predajemo materijal u redovitu proceduru - izjavio je Ozren Matijašević, koordinator sindikalaca.

Na novinarsku optužbu da otežu s referendumom, sindikati su uzvratili protupitanjem:

- Želite li referendum u kolovozu - podsjetio je Krešimir Sever na brojku koju je HDZ ostvario prilikom prošlih izbora 2007. godine: 834.203 glasa.

- Kad uzmemo u obzir i one potpise koje smo eliminirali kao nevažeće, dolazimo do brojke veće no što su vladajući dobili da bi osvojili vlast. Uzimamo si za pravo, u ime svih nezadovoljnika koji su potpisali, da tražimo da se društvo temeljito promijeni, da se olakša rad u privatnom sektoru u kojem su se nagomilali problemi. Imamo pravo pitati i o mirovinskoj reformi, a kad sljedeći put, možda najesen ako bude trebalo, organiziramo skupljanje potpisa, bit će ih i više - kazao je Sever.

Vilim Ribić osvrnuo se još jednom na izjave da građani nisu znali što potpisuju.

- Ako nisu znali, znači da vjeruju nama, slabim i drugorazrednim sindikatima. Slabi smo i loši, ali prava iz kolektivnih ugovora vrtoglavo su visoka da ih moramo mijenjati. E, nešto tu ne štima - ironičan je Ribić, podsjetivši da je i moćni Berlusconi povukao zakon iz procedure dva dana nakon otpora građana.

SINDIKATI ZARADILI PRVE PLJUSKE

Nije trebalo dugo čekati da sindikati zarade pljuske nakon prijedloga da Vlada prizna 820 tisuća prikupljenih potpisa kao uspješan referendum. Sindikati navodno ne žele da ih se krivi trošak referenduma.

Šef laburista Dragutin Lesar upozorava da se radi o povjerenju građana s kojim se sindikati ne smiju kockati i referendum se mora održati.

Slijedeći sindikalnu logiku nameće se pitanje može li oporba od premijerke tražiti da preda vlast i da se ne ide na izbore, jer su oni preskupi.

Da sindikati ne bi trebali ni misliti o odustajanju, smatra HDSSB-ov Boro Grubišić, jer 800 tisuća građana je reklo svoje, referendum obvezuje, a eventualan dogovor može biti kratkog vijeka.

U HDZ-u smatraju da se na referendum ide, iako je i dogovor moguć. Frano Matušić očekuje potpise u Saboru.

U SDP-u misle da se dogovor treba postići kad-tad, jer kako upozorava Milanka Opačić, nema garancija da HDZ-ova vlast ne bi izigrala ni rezultate referenduma.

"U dvadeset godina modernog sindikalnog pokreta u Hrvatskoj nikada takva snaga u rukama sindikata nije bila", kazao je nezavisni saborski zastupnik Dragurin Lesar, dodavši kako ne zna jesu li se sindikati možda prestrašili te snage koju su imali u rukama. Dodao je kako im svako eventualno odustajanje od referenduma neće donijeti ništa, "a odnijet će i ono najvažnije - povjerenje".

Na novinarski upit kako građani mogu dobiti natrag potpise koje su im sindikati na taj način "ukrali" odgovorio je kako je to formalno-pravno nemoguće, dodavši kako smatra da sindikati i zakonodavna vlast trebaju ispoštivati volju građana i raspisati referendum.

Karikirajući situaciju, novinari su Lesara upitali može li, vodeći se primjerom sindikata, predsjednik SDP-a Zoran Milanović sljedeće godine uoči redovnih parlamentarnih izbora doći i tražiti od Jadranke Kosor da prizna kako će izgubiti izbore te da mu preda vlast "jer su izbori preskupi".

"Pa to je sjajna ideja, ja sam isto razmišljao o toj kombinaciji da od gospođe Kosor tražim da prizna da je izgubila izbore i da mi preda vlast", našalio se Lesar.

Sindikati Vladi još uvijek nisu dostavili potpise

"Naravno da se ovo ne može priznati kao rezultat referenduma jer ovo je tek poticaj da bi se referendum dogodio", kazao je HDZ-ovac Frano Matušić, dodavši kako treba poštivati volju građana odnosno da sindikati trebaju predati prikupljene potpise, koje potom treba provjeriti i vidjeti je li zbilja toliko birača podržalo njihov prijedlog.

Objasnio je da se, ako se u međuvremenu postigne dogovor između Vlade i sindikata, o odustajanju od referenduma može naknadno razgovarati. "Ono što zabrinjava je činjenica da do dana današnjega nismo dobili potpise od sindikata", kazao je, dodavši kako za to nema razloga te da je vrlo zanimljiva činjenica da podaci o broju skupljenih potpisa prema izjavama sindikata rastu iz dana u dan.

"Trgovanje sindikata s potpisima građana" nazvao je nezakonitim, dodavši kako to "nitko ozbiljan ne može prihvatiti".

"Građani nisu ovce"

HDSSB-ov saborski zastupnik Boro Grubišić, čiji su aktivisti također skupljali potpise za raspisivanje referenduma, kazao je kako bi sindikati bili nevjerodostojni kada bi odustali od mišljenja 800 tisuća građana Hrvatske te da na to i nemaju pravo. "Građani su se jasno izjasnili, građani nisu ovce, oni dobro razumiju o čemu se radi", kazao je. O zaustavljanju akcije i pregovorima s Vladom trebali su razmišljati prije peticije, kazao je.

SDP-ova Milanka Opačić kaže kako misli da je 820.000 građana potpisalo peticiju prvenstveno kao oblik pritiska na Vladu, "da se prestane s bahatim udaranjem po pravima radnika". "Mislim da 820.000 potpisa jest na neki način proveden referendum i odgovorna Vlada bi to tako shvatila, sjela i napisala drukčiji Zakon o radu", kazala je.

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor danas nije komentirala taj zahtjev sindikata nego je ponovila svoj poziv socijalnim partnerima na pregovore. Njihovo odbijanje pregovora bilo bi, kazala je, "loše za Hrvatsku", dodavši kako vjeruje u dijalog sa socijalnim partnerima.

GRAD OSIJEK Vatrogasci dobili prvi kolektivni ugovor

Nakon šest mjeseci pregovora potpisan je Kolektivni ugovor između Grada Osijeka i Javne profesionalne vatrogasne postrojbe. Riječ je o prvom Kolektivnom ugovoru koji je spomenuta postrojba dobila.

Kako bi Kolektivni ugovor bio i u potpunosti zaključen gradonačelnik Krešimir Bubalo najavio je da će morati osigurati dodatna sredstva u iznosu pola milijuna kuna i to u sljedećem rebalansu proračuna.

Prava iz Kolektivnog ugovora nisu ono što su strane u pregovorima očekivale, istaknuo je zapovjednik Javne profesionalne vatrogasne postrojbe grada Osijeka Boris Banjan.

Osječki vatrogasci dobili svoj prvi kolektivni ugovor

Profesionalni vatrogasci Osijeka napokon su dobili svoj prvi Kolektivni ugovor, koji je u srijedu potpisan s gradonačelnikom Osijeka Krešimirom Bubalom, nekon petomjesečnih pregovora.

Sindikalni povjerenik JPVP Osijek Drago Pranjić rekao je da su vatrogasci zadovoljni postignutim sporazumom, jer su uspjeli spriječiti Grad da imse plaće smanje od 6 do 18 posto, što im je nuđeno početkom ove godine.

- Plaće će nam ostati na nivou iz 2009. godine, a dodatak na uvjete rada iznosit će osam, umjesto dosadašnjih 20 posto. Željeli smo i to zadržati, no s obzirom na gospodarsku situaciju u gradu i državi pristali smo na smanjenje - rekao je Pranjić.

Gradonačelnik Bubalo je pak istaknuo da je to „maksimum kojeg je Grad mogao dati u ovom trenutku." Grad će 500 tisuća kuna potrebnih za plaće prema ovom ugovoru, osigurati rebalansom proračuna.

N. Patković