Državni službenici u kabinetima ministara kolateralne žrtve političkog kadroviranja

Priča o službeničkoj karijeri kojoj je vrhunac trebao biti raspored na radno mjesto u kabinetu ministra, bez obzira radilo se o tajnici ili savjetnici ministra, mogla bi imati neočekivani i gorak završetak - na ulici

(SDLSN, 11. lipnja 2012.) Šok i nevjerica ovih su se dana mogli vidjeti na licima državnih službenika koje je preustroj državnih tijela zatekao na službi u kabinetima ministara.

Iako se uglavnom radi o ljudima s dugogodišnjim stažem u državnoj upravi, koji su u državnu službu primljeni na neodređeno vrijeme, uručena su im rješenja o rasporedu na radno mjesto u kabinetu ministra na određeno vrijeme do isteka mandata dužnosnika, odnosno do opoziva rješenja.
To automatski ne znači da je njihov status službenika na neodređeno vrijeme promijenjen u državnu službu na određeno vrijeme, ali činjenica je i da se službenički status u pogledu rada na neodređeno ili određeno vrijeme u državnim tijelima ne utvrđuje nekim posebnim, općenitim rješenjem, već je jedino važeće rješenje koje službenik ima na radu u državnoj službi ono o rasporedu na radno mjesto odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi i pravilniku o unutarnjem redu državnog tijela u kojem radi.
Ovaj problem pojavio se nakon što je aktualna vlast, kako bi omogućila zapošljavanje u kabinetima ministara bez provedbe javnih natječaja, odnosno rječnikom potpredsjednika Vlade Radimira Čačića, sastavljanje momčadi od igrača po izboru ministara, izmjenama Zakona o državnim službenicima sva radna mjesta u kabinetima dužnosnika, uključujući i ona profesionalnih državnih službenika (primljenih u državnu službu temeljem javnih natječaja, s obvezom polaganja državnog stručnog ispita), uredila kao radna mjesta „na određeno vrijeme do dana prestanka mandata".

Ovakvo rješenje trebalo je osigurati, kako je rekao ministar uprave Arsen Bauk, da oni koji su došli s ministrom s ministrom i odu, ali moglo bi dovesti do toga da će s njim možda morati otići i oni koji u državnu službu nisu došli temeljem poznanstva i suputništva s državnim dužnosnicima, nego rezultata rada u državnoj službi.
Da se to ne dogodi trebala je osigurati odredba po kojoj se u slučaju da se na radno mjesto u kabinetu ministra raspoređuje službenik istog ili drugog državnog tijela, na njega odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o premještaju.
Po prestanku mandata ministra takvi službenici se raspoređuju na slobodna radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete, a ako nema slobodnog radnog mjesta stavljaju se na raspolaganje Vladi.
Međutim, odredbe o premještaju ne mogu se baš samo tako „odgovarajuće" primijeniti na službenike u kabinetima ministara, jer one privremeni premještaj po potrebi službe ograničavaju na najduže godinu dana, odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje.
Dakle, rješenja o rasporedu na određeno vrijeme do prestanka mandata ministra, tj. na rok od četiri godine, koja su službenici u kabinetima ovih dana dobili u suprotnosti su s važećim zakonom koji privremeni premještaj omogućavaju najduže na rok od godine dana.
Dodatni problem je u tome što je aktualna vlast, a tako su dosad činile i gotovo sve prethodne Vlade, po dolasku na vlast promijenila ustroj svih državnih tijela i obvezala ih na donošenje novih uredbi o unutarnjem ustrojstvu i pravilnika o unutarnjem redu (sistematizacija radnih mjesta), što u praksi znači da se svih 63.000 državnih službenika faktično raspoređuje po prvi puta u novoustrojena državna tijela, pa se u slučaju službenika u kabinetima ne može govoriti o premještaju, jer se oni nisu prvo rasporedili u neku drugu ustrojstvenu jedinicu pa zatim premjestili u kabinet, već im je prvi raspored onaj u kabinetu ministra.
U Kabinet ministra premjestit će se moći samo oni državni službenici koje on tijekom svog mandata odluči zaposliti u svom užem (kabinetskom) timu, a u tom slučaju je moguće službenika s kojim eventualno nije zadovoljan rasporediti na njegovo radno mjesto.
Stvar komplicira i moguća situacija u kojoj državni dužnosnik ne doživi kraj mandata iz različitih razloga, bolesti, smjene ili naprosto digne ruke od svega, što može dovesti do dodatnog skraćenja službe u kabinetu ministra, jer će novi ministar, kad mu Zakon već pruža tu priliku, sigurno dovesti svoje „igrače" u kabinet, a to za posljedicu može imati i dodatno skraćivanje službe na određeno vrijeme državnih službenika.
U situaciju u kojoj ne postoje slobodna službenička radna mjesta, sveopćoj histeriji zbog (preko)brojnih državnih službenika, ali i uslijed mogućeg dovođenja službenika u kabinet ministra izvana, lako je moguća situacija u kojoj se državni službenik za kojeg više nema mjesta u kabinetu više neće imati kamo rasporediti i prestat će mu državna služba.
Tako bi priča o službeničkoj karijeri kojoj je vrhunac trebao biti raspored na radno mjesto u kabinetu ministra, bez obzira radilo se o tajnici ili savjetnici ministra, mogla imati neočekivani i gorak završetak - na ulici. S. Kuhar