SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
 

INTERVJU Prof.dr.sc. Ivan Koprić ruši mitove o (pre)velikoj državnoj upravi i lijenim državnim službenicima

Kopric_vju1209_1

Državna uprava je potpuno organizacijski i personalno odvojena od lokalne i područne (regionalne) samouprave pa onda pod reformom državne uprave govoriti o ukidanju jedinica lokalne samouprave za svakog poznavatelja, bez obzira je li on stručnjak, lokalni političar ili službenik državne uprave ili pak neke općine, grada ili županije, jasno označava neprijateljsku manipulaciju

Je li državna uprava prevelika za hrvatske prilike? Možete li ju (veličinom) usporediti s nekim drugim zemljama u okruženju?

Veličina uprave meni se ne čini relevantnim pitanjem. Ponajprije, postoje različite mjere za veličinu uprave pa nije uvijek jasno što se uspoređuje između različitih zemalja. Klasična je zabuna mjeriti veličinu uprave brojem ministarstava, što je potpuno neprimjereno. Može se mjeriti brojem zaposlenih ili pak njihovim plaćama i odnosom tih plaća prema BDPu ili nekom drugom iskazu ekonomskog potencijala zajednice. Onda se sl_logomanipulira, već prema potrebi izrazima državna uprava, javna uprava, lokalna samouprava, javni sektor, državna poduzeća, itd. Sve su to potpuno različite stvari, obuhvaćaju različite organizacije i različite ljude. Npr. državna uprava je potpuno organizacijski i personalno odvojena od lokalne i područne (regionalne) samouprave pa onda pod reformom državne uprave govoriti o ukidanju jedinica lokalne samouprave za svakog poznavatelja, bez obzira je li on stručnjak, lokalni političar ili službenik državne uprave ili pak neke općine, grada ili županije, jasno označava neprijateljsku manipulaciju i nedobre namjere onoga tko to poistovjećuje. U najmanju ruku neznanje koje se ne može i ne smije tolerirati. Javni su poslovi i javni interes prevažni za opstanak zajednice da bi se smjelo tolerirati bilo manipulaciju, bilo neznanje. Ako svaki lokalni službenik može naučiti i zna razliku između kamate i obveznice, onda neka i svi građani nauče razliku između državne uprave i lokalne samouprave. Ne znati to je i sramotno i kontraproduktivno, jer je upravo poznavanje pitanja javne uprave ključno za razumijevanje funkcioniranja države, njezine uloge u zajednici u kojoj ne živimo samo mi danas, nego će i naša djeca sutra.

Prof. dr. sc. Ivan Koprić redoviti je profesor i predstojnik Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te predsjednik Instituta za javnu upravu
No, da se vratim na pitanje veličine. Ono što je u vezi javne uprave bitno jest pitanje koliko javna uprava pridonosi ili otežava ostvarenje javnog interesa, koliko pomaže ili opterećuje zajednicu. U tom smislu umjesto veličine najvažnija je efikasnost javne uprave, kvaliteta njezinih usluga i prilagođenost zahtjevima i potrebama zajednice. Jedan od predsjednika SAD, Theodore Roosevelt je govoreći guvernerima američkih država u Bijeloj kući početkom 20. stoljeća rekao: “Zaštita naših nacionalnih resursa je tek uvod u šire pitanje nacionalne efikasnosti.” Resursi su svugdje ograničeni, negdje više negdje manje, ali je ključno pitanje što s njima uspijemo napraviti. Osobno mislim da treba odustati od besmislenih ocjena da je uprava neefikasna a službenici lijeni. To nije istina, znanstvena istraživanja su pokazala da nema nikakve značajne razlike u načinu ponašanja i rada javnih službenika i radnika u privatnom sektoru. Postoje različita okruženja koja različito djeluju na iste ljude. Sve one koji tvrde da su službenici lijeni ja bih pitao “biste li Vi izgarali na poslu za plaću koja je u javnoj upravi višestruko manja nego u drugim djelatnostima ili biste iz nje pobjegli glavom bez obzira? Ne biste li i Vi rad u javnom interesu smatrali tek pukom floskulom gledajući političare koji s istim ili nižim stupnjem obrazovanja imaju naknade za političke dužnosti 5-6 veće od Vas?” Svi zaboravljaju da je motivacija za rad u javnoj upravi zbog sustava, dvojbenog procesa privatizacije i sada dominantnih društvenih vrijednosti spala na najniže grane upravo u doba samostalne hrvatske države. To je zapravo jedna bolest naše zajednice koju bi trebalo liječiti, a ne okrivljavati službenike. Pritom ne mislim da su oni sveci. Naravno da ih ima svakakvih. Uostalom, ne zaboravimo da je početkom 1990-ih došlo do velike smjene službenika po političkim i drugim kriterijima, neovisno o sposobnostima, a zapošljavanje po vezama, a ne objektivno utvrđenim sposobnostima nastavilo se do danas. Hrvatska je tu jako malo napravila, premda je mijenjala zakone. Praksu nažalost nije puno promijenila.

Kopric_vju1209_2

Na skupu ekonomista u Opatiji ove godine spomenuli ste istraživanje koje je utvrdilo da je osim nemogućnosti uprave da privuče mlade ljude još veći problem njihovo zadržavanje – o kakvom se istraživanju radi i kakvi su njegovi rezultati i preporuke koje se mogu izvući?

Da, riječ je o istraživanju za UNDP u regiji zapadnog Balkana Privlačenje i zadržavanje najboljih ljudi u javnoj službi koje sam proveo 2008. godine. Istraživanje je pokazalo da je utjecaj politike na struku u javnoj upravi posvuda još daleko prevelik, da postoji jednostrana fluktuacija najboljih ljudi iz javne uprave u druge sektore, da je privlačna snaga javne uprave iznimno slaba, a mogućnost zadržati najbolje ljude otprilike dvostruko slabija. Razlozi konkurentnosti ostalih sektora su veće plaće, bolje mogućnosti napredovanja, bolje početne pozicije za mlade ljude, kontakti s inozemstvom, stjecanje međunarodnih veza, dobro društveno vrednovanje takvog rada, izostanak javne prozivke i osude, itd. Loša prezentacija javne uprave u medijima, kao i nesposobnost javne uprave u prezentiranju uspješnih projekata i prednosti rada u njoj pridonosi lošem imidžu i slabijoj privlačnoj snazi. Dao sam 14 preporuka i preko 80 mjera koje bi trebalo poduzeti da se takva situacija izmijeni nabolje. One se mogu svesti na razvoj obrazovanja za javnu upravu, adekvatno vrednovanje sposobnosti i znanja, izbacivanje politike iz stručnih poslova, sustavnu brigu za javne službenike koji su kvalitetni, selekciju dobrih od loših službenika prema objektivnim mjerilima, itd. Naravno, za sve to mora postojati politička volja, stvarna a ne samo proklamirana, suradnja s akademskom zajednicom, mijenjanje percepcije javnosti o značenju javne uprave za dobrobit države, kao i spremnost samih službenika da provedu mjere za povećanje efikasnosti rada. To je otprilike i redoslijed tih pretpostavki. Dok se politika ne makne od utjecaja na svakodnevne stručne upravne poslove, ništa se neće postići.

Kopric_vju1209_3

Izjavili ste kako je Strategija reforme državne uprave “automobil bez motora” te inzistirali na definiranju pokazatelja provedbe zacrtane reforme. Jesu li Vas poslušali?

Strategija je uglavnom zaboravljena. Stoji objavljena na nekim web stranicama, nikad nije upućena na usvajanje u Hrvatski sabor, nije objavljena u Narodnim novinama, nije se ni pokušalo dograditi ju i poboljšati. Stoji kao smokvin list skrivajući sve nedostatke koji su postojali i prije njezinog donošenja. Tijelo koje je trebalo brinuti o njezinoj provedbi, Vijeće za praćenje modernizacije državne uprave, bilo je utemeljeno s ogromnom prevlašću političara među članovima, stručni su ljudi činili tek manjinu, sastalo se samo jednom, a onda je ukinuto radi “racionalizacije uprave”. Doista apsurdno obrazloženje koje pokazuje da se ni taj minimum brige tijekom kojeg bi i struka bila uključena u raspravu o stanju javne uprave nije želio podnijeti. No, možda je i dobro da je takvo vijeće ukinuto. Umjesto njega trebalo bi utemeljiti vijeće za javnu upravu koje bi bilo sastavljeno isključivo od stručnjaka kojih Hrvatska ima, ali su potpuno zanemareni. Uz to, još prije ljeta poslao sam u Vladu prijedlog da se utemelji jedna operativna skupina sastavljena od troje mlađih stručnjaka za to područje koja bi bila na raspolaganju premijeru svaki dan, kako bi ga svakodnevno upozoravala na probleme i mjere za reformu koje se mora poduzeti. Na tu inicijativu nije bilo odgovora. Nažalost, ja ne ocjenjujem ni kratkoročno ni dugoročno dobrom mjerom imenovanje isključivo ekonomista kao savjetnika premijerke, naročito ne onih koji su se i dosad isticali samo u nekonstruktivnoj kritici važnosti javne uprave, pokazujući nažalost veliko nepoznavanje javnog sektora.

Kopric_vju1209_4

Kritični ste i prema Zakonu o sustavu državne uprave. Zašto ga negativno ocjenjujete?

Zakon o sustavu državne uprave zahtijeva puno šire objašnjenje, no svakako u njemu je ozakonjen jedan model uprave koji više praktično nigdje ne postoji, a bio je karakterističan za državne uprave s početka i sredine 20. stoljeća. Nema ni spomena osamostaljenih agencija, sudjelovanja javnosti, civilnog društva i građana u kontroli državne uprave i pripremi propisa, nema spomena o kvaliteti javnih usluga, mjerenju rezultata i učinaka upravnog djelovanja, itd. Upravo zbog načina na koji je neke stvari regulirao, a neke nije omogućio, dobili smo kaos među agencijama i sličnim tijelima. Dovoljno je spomenuti da se zato kod nas agencije ne smatraju dijelom državne uprave, njihovi zaposlenici imaju plaće kakve požele ili si sami odrede, nema kontrole nad njima (v. npr. afera HERA), ljudi se u njima zapošljavaju po političkim i drugim vezama, itd. Od jednog potencijalno izvrsnog instrumenta ostvarenja javnih poslova dobili smo korumpirane i nesposobne agencije koje se osnivaju samo radi izbjegavanja ograničenja plaća koje vrijedi za državnu upravu, zapošljavanje političkih simpatizera, i sl. Nije li to onda štetan učinak jednog zastarjelog zakona?

Kopric_vju1209_5

Kakvu ulogu u izgradnji profesionalne i učinkovite javne uprave po Vašem mišljenju imaju sindikati?

Sindikati, smatram, mogu imati važnu ulogu u reformi javne uprave, mada je ona ograničena njihovim normalnim interesima zaštite članova koji su sadašnji upravni službenici, sa svim karakteristikama koje već imaju. Ipak se i temeljem postojećih aktivnosti sindikata, naročito SDLSN-a, može vidjeti da su sindikati razumjeli da ne mogu zauzeti samo poziciju zaštite prava službenika. Još je puno važnije zauzeti aktivnu ulogu u reformi i modernizaciji javne uprave, jer se na taj način stvaraju kvalitetni temelji za bolju poziciju u budućnosti. Tek moderna, efikasna i iznimno dobro obrazovana uprava stvara povoljno okruženje za napredak u plaćama i drugim primanjima službenika, bolju javnu percepciju i jačanje ugleda javne službe. Bez kvalitetnog i marljivog rada te stalne brige za vlastito obrazovanje ne može se očekivati nikakav boljitak, nego samo sukobi u kojima, realno gledajući, sindikati teško mogu polučiti veliki uspjeh. Uglavnom, sindikati su i dosad nastojali oko dobrih stvari, borili se za javnost informacija o stanju zaposlenosti u javnom sektoru, objavu broja radnih mjesta predviđenih uredbama o unutarnjem ustrojstvu tijela državne uprave, regulaciju pravnog statuta lokalnih službenika sukladno europskim ugovorima koje je Hrvatska prihvatila, predlagali i tražili uključivanje eksperata i znanstvenika u tijela nadležna za odlučivanje na državnoj razini, poticali na obrazovanje svoje članove, financirali istraživanja stanja u populaciji svojih članova i u društvu kako bi bolje razumjeli probleme i lakše iznalazili rješenja, jačali suradnju s akademskom zajednicom, itd.
Razgovarao i fotografirao: Siniša Kuhar

anketa

U pripremi je Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Od Zakona očekujem…

Rezultati

Loading ... Loading ...

Administratio Publica
Hrvatska i komparativna javna uprava
Site logo Institut za javnu upravu