SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
 

Intervju s predsjednikom Udruge gradova i riječkim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom

“Bojim se političkih intervencija u postupku teritorijalne reforme”

obersnel1_390

Osam dana nakon objave u Narodnim novinama, 11. ožujka 2010. godine, na snagu je stupio Zakon o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Zakon je to koji će u znatnoj mjeri utjecati na financijsku sudbinu službenika i namještenika u sl_logožupanijama, gradovima i općinama, a o tome u kakvim okolnostima je donijet i kakve bi njegove posljedice mogle biti po lokalnu samoupravu, razgovarali smo za Sindikalni list s predsjednikom Udruge gradova i gradonačelnikom grada Rijeke Vojkom Obersnelom.

Ovih dana stupa na snagu Zakon o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Kako kao predsjednik Udruge gradova i gradonačelnik trećeg grada po veličini u Hrvatskoj ocjenjujete ovaj zakon, a posebice činjenicu da je Vlada odlučila napraviti “reda” u lokalnoj samoupravi reguliranjem plaća, umjesto kvalitetnijim definiranjem uvjeta za stjecanje statusa jedinice lokalne i područne samouprave?

Već u idućih mjesec dana praksa će pokazati da je Vlada ovim zakonom zapravo stvorila priličan nered i štetu na područjima posebne državne skrbi i brdsko planinskim područjima. Gradovi i općine na tom području morat će u roku 30 dana uskladiti plaće svojih zaposlenika sa plaćama u državnoj službi, pri čemu Vlada nije vodila računa o činjenici da službenička mjesta u lokalnoj samoupravi u znatnoj mjeri nisu uskladiva s državnom službom na jednoobrazan način. S druge strane, jedan dio općina i gradova na područjima od posebnog državnog interesa se razvio, financijski je održiv i preuzeo je na sebe dodatne programe kojima utječe na poboljšanje kvalitete života građana, a sada će  službenike koji su zaslužni za taj razvoj Vlada nagraditi rezanjem plaća.
Međutim, posebno me zabrinjava način na koji je Vlada uvodila “red” u reguliranje plaća i nadam se da na isti način neće voditi pitanje teritorijalne reforme. Sindikat i Udruga su usko surađivali od samog početka izrade Zakona o plaćama i sigurno se dobro sjećate da je Udruga svoje prijedloge za poboljšanje zakona elaborirala fiskalnim analizama i analizom praktičnih posljedica na lokalnu samoupravu. Stajališta i prijedlozi Sindikata bili su komplementarni našim prijedlozima i potpuno prihvatljivi i opravdani. Ministarstvo uprave nije analiziralo posljedice, a nije imalo ni puno sluha za naše prijedloge pa je u jednom trenutku čak i Europsko vijeće općina i regija moralo intervenirati da bi se situacija popravila. No, čak ni to nije bilo dovoljno da se posluša glas struke i sagledaju analize pa je u jednom trenutku izgledalo da će čak i neki najveći gradovi koji potpuno racionalno gospodare sredstvima morati rezati plaće bez ikakvog logičnog objašnjenja. Taj problem je riješen tek političkom intervencijom na zatvorenoj sjednici Vlade i upravo se toga pribojavamo u postupku teritorijalne reforme.
Udruga gradova iskazala je potporu provedbi reformi lokalne samouprave, doveli smo stručnjake iz Danske koji su nama i ministarstvu prezentirali da se taj postupak može provesti bez puno otpora uz otvoren dijalog i međusobno uvažavanje Vlade i lokalne samouprave. Mi na takav pristup možemo pristati, ali nećemo podržati reformu lokalne samouprave ako se bude pripremala kao Zakon o plaćama uz negiranje struke, bez analize i uz politički intervencionizam. Prvo je potrebna analiza sadašnjeg stanja, zatim dogovor o novim ovlastima i izvorima financiranja lokalnih vlasti, a potom i dogovor o budućoj veličini jedinica lokalne samouprave. Međutim, Ministarstvo je već učinilo prve krive korake po pitanju analize stanja lokalnih vlasti i mislim da bi se to moglo loše odraziti na provedbu reforme lokalne samouprave.

Brojne županije, gradovi i općine već su reagirale na recesiju dogovornim (sa sindikatima) ili jednostranim smanjenjem plaća i materijalnih prava zaposlenih, odnosno racionalnijom organizacijom rada i upravnih tijela. Nije li time lokalna samouprava pokazala kako u demokraciji odgovornost nositelja vlasti izvire iz odgovornosti prema građanima o čijim potrebama skrbi, a ne iz zakona i njihovih kaznenih odredbi?

Obersnel3_390

Mi smo u Rijeci i brojnim drugim gradovima u zadnje dvije godine zbog slabijeg punjenja proračuna smanjivali plaće i bez Zakona o plaćama. Već sama činjenica da će ovim zakonom biti obuhvaćen vrlo mali broj gradova govori u prilog tome da su se gradovi odgovorno ponašali prilikom određivanja plaća. U ovom kriznom vremenu jednako smo se odgovorno ponašali prema gospodarstvu donošenjem lokalnih antirecesijskih mjera kojima smo gospodarstvo rasteretili za ukupno 326 milijuna kuna u 2009. godini. Gradovi su, prema našoj zadnjoj analizi, preuzimanjem izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola za 23% smanjili zaostatke državne uprave koja ih je do tada izdavala. Sve ovo govori da bi se Vlada trebala baviti decentralizacijom poslova s države na lokalnu samoupravu koja je efikasniji i odgovorniji servis građanima, umjesto da “pravi reda” tamo gdje za to nema potrebe.

Zakonom se zapravo uvodi dvojni sustav plaća u lokalnoj samoupravi po kriteriju iznosa tekućih pomoći iz državnog proračuna. Jedni će samostalno određivati plaće kolektivnim pregovorima u okviru limita za župane, gradonačelnike, načelnike, raspona koeficijenata i osnovice za plaće, a drugi će morati primijeniti osnovicu i koeficijente za plaće državnih službenika, bez mogućnosti kolektivnog pregovaranja. Imate li u Udruzi gradova podatke koliko će biti jednih, a koliko drugih? U državnoj i javnoj upravi plaće se u cijelosti isplaćuju iz državnog proračuna pa se ipak pregovara o osnovici za plaće. Mislite li da je ovakav sustav logičan i pravedan?

obersnel2_214Udruga nije obrađivala stanje u općinama, koje je sigurno bitno drugačije nego u gradovima. Što se gradova tiče, od 127 gradova u RH, njih desetak će morati plaće uskladiti za Zakonom o plaćama. Tri do četiri grada će morati smanjiti ukupnu masu sredstava koja se izdvaja za plaće, a preostali će plaće službenika morati svesti na razinu plaća službenika u državnoj službi. Međutim, to ne znači da su se ti gradovi neodgovorno ponašali prilikom određivanja plaća službenika, već govori o propustima prilikom izrade zakona.
Gradovi koji će morati smanjiti masu sredstava koja se izdvaja za plaće neće to morati učiniti zato što su plaće službenika previsoke, već zato što je Vlada odbila naš amandman kojim se precizno definira da se ta masa odnosi na plaće zaposlenih u upravnim tijelima lokalne samouprave. Prema ovom zakonu u tu masu ući će i svi zaposleni u vlastitim komunalnim pogonima gradova i općina, zaposleni na posebnim programima poput skrbi za starije i nemoćne ili zaposleni na programu javnih radova koji financira Zavod za zapošljavanje, što u gradovima s malim proračunom predstavlja veliki izdatak. Ako se u takvim gradovima rezanjem plaća ne bude moglo uklopiti u zakonsko ograničenje, već bude nužno i otpuštanje, moguće je da neki gradovi odustanu od npr. programa javnih radova. Ako je Ministarstvo uprave ovim zakonom planiralo minirati programe Zavoda za zapošljavanje i drugih ministarstava, onda su u tome uspjeli.
S druge strane, oni gradovi koji će morati plaće svesti na razinu državne službe, to moraju učiniti samo zato što primaju Ustavom zagarantiranu pomoć države za područja od posebnog državnog interesa, pri čemu se ne vodi računa o tome da su neki od njih potpuno fiskalno održivi, da su uspjeli potaknuti razvoj svog područja i da su danas u bitno povoljnijoj situaciji nego prije. Taj razvoj iznijeli su upravo stručni i sposobni ljudi zaposleni u tim gradovima, a ovim zakonom ih Vlada za njihov uspješan rad nagrađuje rezanjem plaća.
Dakle, ovaj zakon donosi puno nelogičnosti i nepravednosti, na što su i Udruga i Sindikat upozoravali u postupku donošenja zakona. Pri tome mislim i na onemogućavanje kolektivnog pregovaranja u gradovima i općinama koje će morati primjeniti koeficijente i osnovicu za državnu službu. Paradoksalno, o tim koeficijentima će pregovarati Vlada i sindikati državnih i javnih službi, a da pri tome niti jedna strana u pregovorima nije reprezent gradonačelnika kao poslodavaca niti službenika kao zaposlenika. U slučaju da zaposlenici u lokalnoj samoupravi nisu zadovoljni ishodom pregovora i odluče pokrenuti industrijsku akciju, mi gradonačelnici nećemo imati nikakva sredstva na raspolaganju da uredimo odnose s našim zaposlenicima. Prema tome, bilo bi logično da se u pregovore o plaćama u državnoj službi uključe i udruženja lokalnih vlasti i sindikati lokalnih službenika i namještenika, što ćemo i zatražiti od Vlade.

Implementacija Zakona nužno će dio ljudskih, ali i materijalnih resursa lokalne samouprave preusmjeriti s područja zadovoljavanja potreba građana na administriranje radi usklađivanja s njegovim odredbama, a sve do donošenja nekog novog zakona o plaćama, kako to predviđa sam Zakon u članku 26. Kako ocjenjujete reforme službeničkih i platnih sustava koje se ciklički ponavljaju svakih nekoliko godina?

obersnel5_390

Mi već sada dnevno primamo desetke telefonskih poziva iz gradova i općina koji imaju problema uskladiti rješenja o plaćama na način na koji to predviđa zakon, a na raspolaganju imaju samo 30 dana za to. Sindikat i Udruga su upozoravali na te probleme i kratkoću rokova, a sada se pokazalo da smo bili u pravu. Da bismo pomogli gradovima i općinama riješiti taj problem organizirali smo u vrlo kratkom roku praktične seminare da smanjimo rasipanje resursa koje spominjete. Apsurdno je što naši službenici u doba ekonomske krize moraju gubiti vrijeme na zadovoljenje nepromišljenih birokratskih apetita Vlade, umjesto da ulažu napor u razvoj lokalne zajednice i sprječavanje gubitka radnih mjesta o kojima ovisi i punjenje lokalnog proračuna. Najgore od svega je što se, prema našoj analizi, ovim birokratskim postupkom neće postići apsolutno nikakve uštede ni u državnom proračunu, a dugoročno će stvoriti kadrovske štete u lokalnoj samoupravi.
Stalne reforme službeničkog sustava znače da se stalno, i očito neuspješno, bavimo samim sobom umjesto da služimo gospodarstvu i građanima. Pitanje je i kakvu poruku takvim postupcima šaljemo službenicima? Mislim da je krajnje vrijeme da dokinemo tu praksu. Nama je potrebna odlučna reforma državnog aparata kojom bismo dobili manju, dobro plaćenu i efikasnu državnu upravu, uz istodobnu decentralizaciju poslova na lokalnu samoupravu koja je dokazano efikasnija u segmentu decentraliziranih poslova.

Tijekom izrade Zakona Udruga gradova i SDLSN ostvarili su uspješnu suradnju u artikuliranju zajedničkih interesa i ciljeva te koordiniranju akcija radi njihovog ostvarenja. Mislite li da će se ova iskustva pozitivno odraziti na kvalitetu socijalnog dijaloga u županijama, gradovima i općinama i prihvaćanje sindikata u lokalnoj samoupravi kao prirodnih saveznika i partnera u stvaranju učinkovitog servisa građana?

Potpuno sam uvjeren u to. Bez koordinacije i zajedničkog djelovanja nas kao poslodavaca i Sindikata kao zastupnika službenika uvjeti rada u lokalnoj samoupravi bi bili znatno lošiji, a to bi se neposredno odrazilo i na kvalitetu zaposlenih u lokalnoj samoupravi. Tijekom ovih mjeseci vjerujem da su gradonačelnici-poslodavci i Sindikat postigli bolje međusobno razumijevanje i demonstrirali da je i jednima i drugima prioritet zaštita službenika. To će pozitivno utjecati na kvalitetu socijalnog dijaloga i svijest o potrebi sindikalnog udruživanja, a vjerujem da je otvoreni dijalog i uzajamno razumijevanje preduvjet za provedbu nekih neophodnih budućih reformi.

Slučaj je htio da je Državno odvjetništvo protiv gradonačelnika Koprivnice i predsjednika saborskog odbora za lokalnu i područnu samoupravu i Vas osobno kao gradonačelnika Rijeke i predsjednika Udruge gradova podiglo kaznene prijave zbog štetnog poslovanja. Imate li potrebu komentirati ovu slučajnost, ali i činjenicu da se gotovo svaka poslovna odluka nositelja političke i izvršne vlasti u datom trenutku može okvalificirati kao štetna?

Obersnel4_390

U najkraćim crtama mogu reći da nisam zlouporabio položaj i ovlast da bih bilo kome, a ponajmanje Tržnicama Rijeka, priskrbio ikakvu imovinsku korist i to ću dokazivati gdje treba, pa ako bude trebalo i na sudu. Na najtransparentniji način, držeći se striktno svih zakonskih propisa upravljam Rijekom točno 10 godina, a prošle je godine Grad Rijeka proglašen najtransparentnijim gradom u Hrvatskoj. Očekujem od Državnog odvjetništva da ovaj predmet koji, zanimljivo, drže otvorenim još od 2005. godine, obrade u što kraćem roku i odluče o ovoj policijskoj prijavi – ili da ju odbace ili da mi što prije omoguće da dokažem svoju nevinost. Ista je situacija s kolegom Mršićem a je li slučajnost da smo obojica članovi Predsjedništva SDP-a ostavljam da prosude vaši čitatelji.

Može li se inicijativu za davanje statusa županije Rijeci, po uzoru na status grada Zagreba koji ima i status županije sagledavati i u kontekstu otpora lokalne samouprave političkom i zakonodavnom centralizmu i pokušaju regionalizacije politike na način da se potrebe građana zadovoljavaju tamo gdje žive i bez suvišnog politiziranja?

Lokalna samouprava po prirodi stvari teži otporu centralizmu, odnosno decentralizaciji, koja podrazumijeva da se javni poslovi obavljaju na razini najbližoj građanima koja takve poslove može obavljati učinkovito i ekonomično. Mislim da Rijeka, Osijek i Split uz svoje dosadašnje poslove mogu učinkovito i ekonomično obavljati i sve poslove iz djelokruga županije. To podrazumijeva da oni moraju imati i status županije, no nažalost nikad do sada nije bilo političke volje za to. Prema toj inicijativi Grad Rijeka bi u praksi nastavio funkcionirati kao i do sada, ali bi dobio nove poslove koji su više nego logični: na primjer, upravljanje srednjim školama na svom području, koje su sada u nadležnosti Županije, a u koje Grad svejedno ulaže novac, potom, upravljanje Domom zdravlja na području grada odnosno cjelokupnom primarnom zdravstvenom zaštitom.  Preuzeli bismo i upravljanje cestama na našem području jer se županijske ceste na području Grada Rijeke loše održavaju, što je možda opravdano jer drugdje ima većih potreba, ali je činjenica da se to u Rijeci osjeća. Postoji i niz drugih primjera u kojima bi županija trebala sudjelovati, ali to ne čini. Mi nismo izolirani slučaj što znači da je sustavu potrebna duboka reforma.
Institut takozvanih velikih gradova već uveden i predvidio je da mi možemo upravljati dijelom cesta, primarnom zdravstvenom zaštitom, dijelom socijalne skrbi, no nažalost to je mrtvo slovo na papiru. Takva mogućnost postoji već pet godina, ali od tada nisu doneseni zakoni kojima bi se ta mogućnost provela u djelo, što govori da Vlada nema ozbiljne namjere reformirati sustav lokalne samouprave.
Sustav financiranja bi trebalo prilagoditi novim nadležnostima na način da bi porez na dohodak ostajao gradovima i općinama, a porez na dobit županijama koje bi se više trebale baviti gospodarstvom.
Tek u takvom sustavu bi građani svoje potrebe mogli u najvećem dijelu ostvarivati na razini vlasti koja je najbliža njima, uz minimalno političko arbitriranje viših razina vlasti u poslove od lokalnog značaja.
Razgovarao: Siniša Kuhar

anketa

U pripremi je Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Od Zakona očekujem…

Rezultati

Loading ... Loading ...

Administratio Publica
Hrvatska i komparativna javna uprava
Site logo Institut za javnu upravu