SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
 

INTERVJU SA ŽELIMIROM RADMILOVIĆEM, SINDIKALNIM POVJERENIKOM I PREDAVAČEM NA POLICIJSKOJ AKADEMIJI
“Nisam siguran da građani RH žele da se pitanjima njihove sigurnosti, reda i mira, bavi netko tko nije provjereno kompetentan za to”

Radmilovic1_390

(SDLSN, 25. veljače 2009.) Od  rujna prošle godine na Policijskoj akademiji u Zagrebu djeluje podružnica Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske. S njezinim sindikalnim povjerenikom, sveučilišnim specijalistom kriminalistike i predavačem na Visokoj policijskoj školi koja djeluje u sastavu Policijske akademije, Želimirom Radmilovićem, razgovarali smo o razlozima osnivanja ove sindikalne podružnice i problemima s kojima se suočavaju djelatnici akademije.

Formiranjem sindikalne podružnice na Policijskoj akademiji SDLSN je u članstvo dobio visokoobrazovane, ali i visokokritične članove koji sada imaju priliku stvari mijenjati “iznutra”, odnosno proaktivno sudjelovati u artikuliranju specifičnih sindikalnih politika. Kakva su Vaša očekivanja i zahtjevi prema Sindikatu kad je u pitanju Policijska akademija?

Moram kazati da je formiranje ove podružnice iziskivalo posebne napore. Struktura zaposlenih u PA, tradicija poluvojnog neupitnog posluha i discipline, nepostojanje klasičnih oblika uskrate radnih prava i slično, govorili su protiv mogućnosti ustrojavanja i Radmilovic_okvir1uspješnog djelovanja sindikalne podružnice ovakvog tipa. Međutim, moji kolege su prepoznali ozbiljnost trenutka i određenu osobnu odgovornost svakog od nas za budućnost naše ustanove i moguće dalekosežne reperkusije posrtanja u sustavu obrazovanja ovakvog profila, primarno policijskih službenika.
Zbog osobitosti koje ste i vi uočili mi nećemo biti tipična sindikalna podružnica. Zbog specifične strukture zaposlenih ne očekujemo masovnost i veliki broj članova, a i problemi s kojima se susreću djelatnici PA u mnogočemu se razlikuju od tipičnih radničkih ili službeničkih problema. S druge strane, i takvi problemi mogu u konačnici rezultirati narušavanjem i uskraćivanjem određenih radnih i ljudskih prava koja spadaju u djelokrug sindikata.
Radmilovic_okvir2Očekivanja od Sindikata su velika i često nerealna. Ljudi su skloni vjerovati da se stvari rješavaju same od sebe, po inerciji, pa nerijetko komforno čekaju da se to zaista dogodi, ili se nadaju da će netko drugi riješiti njihove probleme. Članovi naše podružnice odabrali su jedini ispravan put, put poštenog i predanog obavljanja svojih radnih i drugih obveza, ali i put traženja od poslodavca da ispuni svoje zakonske obveze i obveze koje proizlaze iz kolektivnog ugovora.
Mišljenja smo da je način progovaranja kroz sindikalnu organizaciju, s mogućnostima korištenja infrastrukture SDLSN, trenutno jedini koji s jedne strane pruža zaštitu onima koji progovaraju, a s druge strane ima potrebnu težinu.
Izbor SDLSN za naš matični sindikat nije slučajan, već rezultat uvjerenja da se kroz postojeću kadrovsku i materijalnu infrastrukturu tako velikog sindikata može kvalitetno pomoći rješavanju konkretnih problema iz područja radnog prava. Također, nadamo se da će sindikat znati koristiti potencijal naše podružnice i pojedine članove, stručnjake za određena područja uključiti u određene sindikalne aktivnosti, poput npr. kolektivnog pregovaranja.
Važno je istaknuti da je jedan od ciljeva ustanovljavanja ove podružnice i rješavanje problema viših policijskih službenika. Naime, ostali sindikati u policiji i Ministarstvu unutarnjih poslova bave se primarno problemima policajaca i/ili djelatnika i službenika nižeg statusa, dok se pravima i problemima strukture viših policijskih službenika nitko do sada nije bavio. Zato očekujemo pozitivan odjek u toj strukturi koja će, nadam se, našu podružnicu prepoznati kao vlastitu organizaciju sindikata.

PA3

Policijska akademija nosi zvučan naziv. Međutim, status institucije koja školuje buduće policijske službenike, kao i sam sustav obrazovanja za potrebe policije korijenito se promijenio. Od internatskog tipa obrazovne institucije školovanje je poprimilo karakter tečaja. Kako to komentirate i je li time narušena razina znanja i kompetencija budućih čuvara reda i mira koji se školuju na Akademiji?

Radmilovic_okvir3Naziv Policijska akademija zaista je zvučan i izaziva brojne snažne konotacije poput: institucionalnost, ustrojenost, red, stručnost, kompetentnost, poštenje i odanost. Meni, čiji život je cijelim tijekom vezan uz Akademiju, znači i puno više.
Policijska akademija je ustanova koja je u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova krovna za pitanja obrazovanja, edukacije i stručnog usavršavanja djelatnika MUP-a.
Kroz povijest su se pozicija i unutarnji ustroj Policijske akademije mijenjali. Vrhuncem bih mogao datirati kraj 80-ih godina prošlog stoljeća, kad je Policijska akademija imala Srednju policijsku školu, s programom općih predmeta nalik gimnazijskom i programom stručnih predmeta koji su osposobljavali kompletnu osobu i kompetentnog policajca. U isto vrijeme postoji i studij kriminalistike na Fakultetu kriminalističkih znanosti (u suradnji i izvedbi Pravnog fakulteta u Zagrebu i Fakulteta kriminalističkih znanosti), s respektabilnim programom, strukturom predavača i studenata. Zbog niza objektivnih, ali i nekih subjektivnih razloga tijekom godina prestala je djelovati Srednja policijska škola, a zatim i Fakultet kriminalističkih znanosti, koji je postao stručna visoka škola.
Valja istaknuti da ni u vrijeme postojanja Fakulteta kriminalističkih znanosti nije bilo moguće u potpunosti slijediti kriterije važećih normativnih okvira, osobito glede strukture nastavnog osoblja, ali je neoprostivo da  nastavnička infrastruktura nije stvorena niti nakon 30 godina. Tako, u proteklim godinama, kako neki nastavnik stasa i etablira se u stručnim i znanstvenim krugovima, napušta Visoku policijsku školu i odlazi na “uređenija” visoka učilišta  i taj trend je konstanta. Političke elite mijenjaju se, ali ni jedna do sada nije shvatila ili imala volje i snage pozabaviti se ovim problemom, od čijeg rješenja smo gotovo jednako daleko kao i prije 30 godina.

Radmilovic2_390

Nakon mnogih eksperimenata i lutanja (najčešće obrazloženih približavanjem “europskim standardima”) policijska škola je u potpunosti ukinuta. Umjesto policijske škole s programom obrazovanja odraslih za profesiju policajac, utemeljen je Odjel za policijsku Radmilovic_okvir4obuku. Naizgled se radi samo o terminološkoj razlici, ali stvarno o ogromnoj. Naime, policijska škola mora ispunjavati određene kriterije, poput profila predavača, nastavnih programa, sustava prijema (selekcije), obrazovanja i provjere znanja polaznika, i u konačnici kvalitativnog javnog i stručnog nadzora rezultata školovanja. S druge strane policijska obuka predstavlja jedan interni način edukacije, bez precizno definiranih formalnih i sadržajnih kvaliteta nastavnika, bez transparentnog sustava klasifikacije, selekcije polaznika, te na kraju i bez objektivno ustanovljenih kriterija za provjeru kompetencija.
Nisam siguran da građani RH žele da se pitanjima zaštite njihove sigurnosti, reda i mira (javni red), bavi netko tko nije provjereno kompetentan za to.
Što se pak tiče odnosa prema polaznicima policijske obuke, također je pitanje postaju li oni zaista profesionalni policajci i da li obuka koju oni pohađaju omogućuje stjecanje profesije- POLICAJAC.

U sustavu MUP-a postoji svojevrsni statusni službenički dualizam – ovlašteni policijski službenici i neovlašteni službenici koji potpadaju pod Zakon o državnim službenicima, kako se taj dualizam reflektira na položaj predavača na Akademiji?

PA2Problemi koje vi spominjete, ali i brojni drugi, proizlaze iz delikatne ustrojstvene pozicije Policijske akademije, koja pak utječe na određena unutarnja kadrovska rješenja. Policijska akademija sastoji se od Visoke policijske škole, Odjela za stručno usavršavanje i specijalizaciju, koji organizira i provodi stručne seminare, tečajeve i edukacije, Odjela za policijsku obuku, koji se bavi temeljnom policijskom obukom, Odjela za nakladničko-knjižničnu djelatnost i Odjela za obuku vodiča i dresuru službenih pasa i Muzeja policije.
Unutar kruga Policijske akademije postoje i drugi segmenti bez kojih PA ne bi mogla funkcionirati, poput kuhinje, praonice rublja, skladišta opreme, tiskare, tehničkih službi, osiguranja, ambulante i sl. Te službe na žalost organizacijski ne pripadaju PA, nego Radmilovic_okvir5drugim organizacijskim oblicima MUP-a, što stvara nepotrebnu administraciju i često onemogućuje djelovanje. Npr. održavanje znatnih tehničkih resursa PA ne može se obavljati na licu mjesta, već posredstvom Uprave za tehniku Ravnateljstva policije, koje se nalazi na sasvim drugom mjestu. Zamislite situaciju potrebe da se postavi sustav za video projekciju predavanja. Uključiti sustav, priključiti par kablova, za nastavnika može biti nepremostiv problem. Međutim, dobiti stručnu pomoć, u danom trenutku od nadležne Uprave za tehniku koja je desetak kilometara udaljena i, usput rečeno, ima važnijeg posla, gotovo je nemoguće. Apsurdno je da su takva situacija i aktualna ustrojstvena rješenja, poglavito glede pozicije Visoke policijske škole, u neskladu i sa važećim Zakonom o policiji, koji razlikuje Visoku policijsku školu i Policijsku akademiju.
Međutim, ustrojstvenim propisima PA je u cijelosti definirana kao sastavni dio Ravnateljstva policije. Neki misle da je to logična pozicija, jer je Ravnateljstvo policije najveći korisnik usluga PA. Međutim drugi, kojima se i sam priklanjam, misle da treba biti samostalni organizacijski oblik, ustanova u okviru Ministarstva unutarnjih poslova. S jedne strane riječ je o koncepciji PA kao internog, zatvorenog, po mjeri Ravnateljstva policije “strukovnog” obrazovnog sustava, a s druge strane stoji koncepcija po kojoj bi ona trebala biti obrazovna i visokoškolska ustanova s jakim vezama sa sustavom obrazovanja, prije svega obrazovanja odraslih, bliska Veleučilištu, Sveučilištu i srodnim visokoškolskim ustanovama, podvrgnuta javnom nadzoru.

radmilovic_zelimir

Da mogućnost daljnjeg zatvaranja PA nosi moguće opasnosti i dalekosežne negativne posljedice pokušat ću pojasniti na primjeru već spomenutog Odjela za policijsku obuku. Do nedavno se spomenuti odjel zvao Policijska škola. Ta ustanova pod raznim nazivima postoji, čini mi se, od 1972. godine, i u tim najtamnijim vremenima škola je djelovala po pravilima važećeg sustava srednjoškolskog obrazovanja. S vremenom se, u procesu Radmilovic_okvir6prilagodbe usporedivim europskim standardima policijskog obrazovanja, srednja policijska škola pretvorila u školu za obrazovanje odraslih za zanimanje policajac. Neovisno o promjenama svi ti oblici obrazovanja ispunjavali su općeprihvaćene uvjete za školovanje, definirane kroz klasifikacijsko-selekcijski postupak, profil nastavnika, plan i program škole, i u konačnici kompetencije završenih polaznika valorizirane kroz zanimanje-profesiju POLICAJAC. Preimenovanjem i preustrojem Policijske škole u Odjel za policijsku obuku, došlo je ne samo do simbolične degradacije škole, već je ona i sadržajno degradirana u obuku, koja omogućuje prijem polaznika mimo kriterija, izbor i angažman nekompetentnih nastavnika, a mogući konačni rezultat je, dakle, policajac koji je primljen na obuku po netransparentnim kriterijima, koji je obučavan od ljudi koji nisu obrazovani i educirani za nastavnike, i procjena čije kompetentnosti nije podložna nužnom nadzoru javnosti i obrazovnih institucija.
Djelatnici akademije, članovi SDLSN, svjesni su ozbiljnosti situacije i ukazuju mjerodavnima na prijeteće opasnosti. Ima određenih nagovještaja da nova rukovodeća garnitura Ministarstva i Ravnateljstva akceptira važnost i specifičnosti Policijske akademije i da je svjesna nužnosti promjena.
Radmilovic_okvir7Istaknuo bih još jedan problem specifičan za Policijsku akademiju. Njeno pozicioniranje u Ravnateljstvo policije predmnijeva da su djelatnici pretežito policijski službenici. Velik dio djelatnika po karakteru radnog mjesta, a i po osobnim psiho-tjelesnim karakteristikama ne treba ili ne može biti ovlaštena službena osoba. Nemogućnost i ne postojanje volje da se rad određenih kategorija djelatnika PA (poput nastavnika na Visokoj policijskoj školi) adekvatno valorizira, riješena ja principom “smeće pod tepih”, popravljanjem statusa tih djelatnika davanjem policijskog ovlaštenja.
Inače, pitanje policijskog ovlaštenja je neuralgična točka u svim dosadašnjim reformama sustava policije. Početkom 2000-ih tada nova vlast pravilno je uočila neproporcionalno veliku nazočnost ovlaštenih radnih mjesta (takva situacija davala je privid prevelikog broja policajaca po stanovniku u odnosu na europske države), prije svega u logističkim službama, pa i u Policijskoj akademiji. Tadašnjim novim ustrojem napravljen je rez i bitno je smanjeno područje ovlaštenja, koja su oduzeta djelatnicima tzv. pratećih, tehničkih i drugih službi. Međutim, nisu bili principijelni, pa je do kraja 2004. g. stvar vraćena gotovo na početak. Dolaskom sadašnje vlasti stvari su izmakle kontroli i ovlaštenja su podijeljena šakom i kapom bez pravih razloga. U Policijskoj akademiji takva situacija poprima karikaturalne razmjere. Zbog nemogućnosti kvalitetnog valoriziranja rada pojedinih djelatnika, ovlašteni policijski službenici su nastavnici na Visokoj policijskoj školi, djelatnici Odjela za stručno usavršavanje i specijalizaciju i dio nastavnika na Odjelu za policijsku obuku. S obzirom da je veći dio propisa koji definiraju ustroj tajne prirode, takvu situaciju se ne može argumentirati ni pro ni kontra. Međutim, indikativno je da su neka, sadržajno gotovo ista radna mjesta, tretirana različito, pa je jedna tajnica policijski službenik, a druga nije, jedna nastavnica je policijski službenik, a druga ne itd.
U konačnici osnovano je postaviti pitanje, tko ima pravo dijeliti “policijski kolač” krajnje voluntaristički, bez jasnih kriterija. To je jedno od ključnih pitanja na koja sindikat može i mora reagirati s ciljem zaštite onih kojima također pripada pravo na dio tog kolača, ali im se to pravo uskraćuje.

Status predavača na Visokoj policijskoj školi također može se steći sukladno propisima koji se odnose na sustav obrazovanja i na Pravilnik o unutarnjem redu. Jesu li ti propisi usklađeni?

Radmilovic_okvir8Na tragu prošlog pitanja i odgovora, istaknuo bih da je djelatnost Visoke policijske škole zaista regulirana s najmanje dva korpusa propisa. U prvu grupu spadaju Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Zakon o visokim učilištima, te određeni podzakonski akti, a u drugu grupu spadaju tzv. policijski propisi, pa slijedom toga i Pravilnik koji ste spomenuli.
Takav dualizam propisa ne bi bio problem da su oni usklađeni. Međutim, oni su sve samo ne to. Naime, nastavnički status na Visokim školama, pa i našoj, stječe se izborom u zvanje po pravilima navedenih propisa i Zakona o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju. Temelj za izbor je znanstveni i stručni rad, prakticiranje nastave i ispunjenje drugih kriterija. S druge strane temelj za postavljenje na određena nastavnička radna mjesta na Visokoj policijskoj školi nije izbor u nastavno zvanje, već, prema Pravilniku o unutarnjem redu, visoka stručna sprema.
Radmilovic_okvir9Ovakva situacija otvara mogućnosti da se selektivno primjenjuje propis koji u pojedinom slučaju pogoduje nekom, odnosno da se drugog diskriminira. Da je takva mogućnost otvorena i da se koristi potvrđuje situacija da su određeni kolege raspoređeni na radno mjesto višeg predavača, a nisu ispunili uvjete niti bili izabrani u nikakvo nastavno zvanje, dok su s druge strane, izabrani viši predavači na nižem radnom mjestu predavača.
Ono za što se zalažemo je da svima koji ostvare znanstvena zvanja pripadne najmanje onoliko koliko dobivaju i drugi istog ranga  u javnom sektoru, naravno s određenim potičućim uvjetima kako bi (ponajprije iz prakse) došli oni najbolji koji imaju potrebu u određenom trenutku nastaviti rad u obrazovanju. Njima plaća ne smije pasti toliko da ih demotivira za dolazak.

Status djelatnika na Policijskoj akademiji ovisi i o Kolektivnom ugovoru. Kakav je stav djelatnika Policijske akademije o važećem kolektivnom ugovoru?

Sama činjenica postojanja Kolektivnog ugovora koji osigurava transparentnost pravila ponašanja i konkretnog djelovanja ugovornih stranaka izuzetno je važna. Međutim, mi kolektivni ugovor doživljavamo kao živu tvar, nešto što nikad neće imati konačnu verziju, jer je rezultat raznih trendova, niveliranja odnosa snaga, promjena u gospodarstvu i slično.
Djelatnici PA nisu u potpunosti zadovoljni svim dijelovima postojećeg Kolektivnog ugovora. Jedno od područja koje držimo potrebnim u najkraćem roku promijeniti je područje akademskih zvanja. Naime, Radmilovic_okvir10bolonjski proces, koji više nije neki mogući smjer razvoja visokoškolskog obrazovanja, već postojeća realnost, nije implementiran u normativne akte koji bi trebali regulirati primjenu stečenih akademskih stupnjeva u raznim područjima koja zapošljavaju završene prvostupnike, specijaliste i sveučilišne specijaliste. Takva inertnost mjerodavnih, pa i Ministarstva unutarnjih poslova, dovodi do nemogućnosti adekvatnog valoriziranja završenog studija raspoređivanjem na radna mjesta i plaćama. Tako, npr. sveučilišni specijalistički poslijediplomski studij po “bolonji”, koji je sadržajno izjednačen s dosadašnjim magistarskim studijem, nije još “legaliziran”, pa i prema odredbama Kolektivnog ugovora sveučilišni specijalisti nemaju pravo na dodatak na plaću od 8 %.
Moram spomenuti još jednu od problematičnih odredbi Kolektivnog Ugovora. Naime, prema njemu djelatnici koji rade na radnom mjestu za koje nije uvjet znanstveni stupanj npr. magistra znanosti, i ako je znanstveni stupanj u funkciji poslova radnog mjesta na kojem službe, imaju pravo na uvećanje plaće za 8 %. S druge strane po ovoj odredbi djelatnici koji su magistri znanosti, a isti stupanj je uvjet za njihovo radno mjesto, nemaju pravo na spomenuti dodatak. To dovodi do apsurda da je djelatnik na nižem radnom mjestu, s istim uvjetima, ukupno više plaćen od onoga na višem radnom mjestu, jer je razlika između plaća radnih mjesta manja od 8 %. Tako je npr. s radnim mjestima predavača i višeg predavača na VPŠ.
Razgovarao: Siniša Kuhar, SDLSN

anketa

U pripremi je Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Od Zakona očekujem…

Rezultati

Loading ... Loading ...

Administratio Publica
Hrvatska i komparativna javna uprava
Site logo Institut za javnu upravu