SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
 

Ivan Špoljarić, pogranični policajac

Roker i pjesnik u uniformi

spoljo_clanak1

(SDLSN, 13. studenoga 2012.) Kad vam simpatični granični policajac na graničnom prijelazu u Donjem Miholjcu ispruži ruku da bi preuzeo i pogledao dokumente i nagradi vas širokim osmijehom dobrodošlice, a onda vam pogled susretnu lijepe i prodorne smeđe oči koje se smiju, sve su šanse da ste sreli Ivana Špoljarića. Graničnog policajca koji piše pjesme. Do sada ih je napisao 50-ak, a već šest ih je izdano na albumima bendova s kojima surađuje.
Matkovic_ikona140_finalNikad ih ne sanja, kaže. Pjesme se ne rađaju odjednom, u dahu, kao što to često pričaju drugi pjesnici, nego tek tu i tamo na pamet mu padne neki poseban stih. Zapiše ga čim stigne. I onda se polako igra s njim, oko stiha plete pjesmu. Pritom postoje određene zakonitosti, stihovi koji se pišu za bendove moraju imati određeni broj slogova i ritam koji se može pretočiti u glazbu, pa pjesma nastaje polako.

Ponosni otac mladih rokera i jednog “klasičara”

Prvu je pjesmu snimio s bendom Fireball, kojega je pomogao i osnovati. “Kada mi je prije pet, šest godina najstariji sin, tada 15-godišnjak, rekao da želi svirati gitaru, iskreno sam se razveselio i od srca bio spreman pomoći da ostvari tu želju, jer sam u mladosti i sam svirao”, kaže naš sugovornik. Naime, 1988. i 1989.  Špoljo je svirao bas gitaru u bendu s Denisom Dumančićem,  nekoliko godina prije nego što je Denis 1991. osnovao “Leteći Odred”.
“Sin je počeo s klasičnom gitarom. No, nekako sam se nadao da je na tatu i da će promijeniti odluku. I vrlo brzo jest, pala je odluka da će to ipak biti bas gitara i dali smo se u nabavu gitare i pojačala. Suradnja na pjesmama je došla sama po sebi, jednostavno sam im rekao “dečki, imam pjesmu, hajmo nešto napraviti” i tako smo krenuli”, priča naš domaćin. “I srednji sin svira bas gitaru”, ponosan je tata, kao da želi podsjetiti na onu da jabuka ne pada daleko od stabla. “Jedino je najmlađi, koji sad ima deset godina, izabrao klavir. On pohađa i muzičku školu, jedini u kući, pa ćemo u obitelji imati i jednog školovanog muzičara”, smije se.

Peglanjem kartice do benda

Koliko mu je stalo do glazbe najbolje govori to koliko je energije ulagao u mlade glazbenike. Gitare i oprema za cijeli bend nabavljale su se najčešće preko njegove “American” kartice, na rate, on je dečkima ugovarao svirku i godinama ih kombijem vozio na gaže, a poslije gaže i na burek. “Znalo se točno koje nam prolazno vrijeme na cesti treba kad krenemo iz Slavonskog Broda da bismo stigli na vrući burek u Valpovo prije zatvaranja radnje”, kaže. I od prvog dana čuva sve račune i potvrde o ratama za opremu koje su mu dečki svirkama otplatili, što bi jednog dana mogao biti i dobar materijal za knjigu o bendu. Srećom, sve je to mogao, među ostalim i zbog povoljnog rasporeda smjena, ali i razumijevanja kolega. Naime, radi se 12 sati dnevne smjene, zatim su 24 sata slobodna, onda je na redu 12-satna noćna smjena i 48 sati slobodnog.

Autor stihova i režiser spotova

Danas Fireball svira s mladim rokerom Zoranom Mišićem, koji je 2009. godine osvojio srca publike u TV-showu “Hrvatska traži zvijezdu”. Iako je na kraju završio na drugom mjestu, a srca je osvojio rock baladama, Špoljo ga više voli kad praši čvrsti, tvrdi rock. I to – nećete vjerovati! – u njegovoj kući, gdje se često odvijaju i probe. Tako nam ponosni “tata” benda,  pušta snimku Zorana i ekipe koji kod njega u kući, po prvi puta, uz gitaru, pjevaju pjesmu “Kako da vjerujem”, koju je napisao baš za njih. Snimili su i spot, koji također potpisuje “tata Špoljo”, u ulozi režisera. Ideja je spota bila da motoristi sa svih strana, kada čuju da bend svira u jednome klubu, na motorima pojure na dobru mjuzu, a u realizaciji su pomogli i kolege pogranični policajci, kao glumci. Spot i pjesme koje je snimio mogu se pronaći i na YouTubeu, s odličnim komentarima onih koji su ih poslušali.

Pjesme sa socijalnom i ljubavnom tematikom posvećene supruzi

“Svi oko mene znaju sve i uvijek se trude da ispune svoje želje, a meni kako bude…”, kaže prvi stih pjesme “Kako da vjerujem”. Pjesma s porukom, angažirana, zaključujemo. “I inače često kažem ono što mislim, zato su me moji dečki prije nekoliko godina i predložili da budem sindikalni povjerenik. I svašta smo prošli zajedno”, kaže. No, piše i životne, pa i ljubavne pjesme, priznaje pomalo u šali. I kao dokaz, kao iz rukava, ‘baca’ jedan stih “Tvoje su zjenice moje stepenice koje vode me uvijek do pobjede…”
“Na taj bi stih vjerujem pale mnoge žene”, kaže sa simpatičnim osmijehom, taman kad je i novinarsko uho zaključilo da baš dobro zvuči to nježno, a opet “muško” priznanje da mu žena kojoj pjeva puno znači. Stepenice do svog uspjeha pronašao je, inače, u očima supruge koja je cijelo vrijeme tiha podrška ljubavi prema glazbi.

Priča nam i o ljubavi prema konjima koju su nedavno zajedno otkrili, na obližnjem imanju u Valpovu, na kojem provode mnogo slobodnog vremena. Zajedno prolaze prvih 30-ak sati jahanja (“Ja zapravo sjednem na konja zadnji, kad ga drugi već izmore, pa nemam problema s njim i siguran sam da me neće zbaciti”, kaže u šali), ali i uživaju u cjelodnevnom druženju s prijateljima na tom imanju, pogotovo otkad je Zoran Mišić preuzeo dio brige o bendu i njegovim kombijem odlaze na gaže.

Novi projekt – bend vršnjaka

Kako su dečki iz Fireballa postali samostalni, on sam sad je nešto više angažiran oko novog benda – vršnjaka s kojima je odrastao i koje je nagovorio da se u 40-ima opet prime svirke. I s njima bi uskoro također mogao snimiti jednu pjesmu, no zanimljivo je da njega samog gitara više ne vuče. Dovoljno mu je pisati tekstove i biti podrška bendu.
Kad nastaje pjesma, Špoljo najčešće zna i kome bi najbolje sjela, nekako osjeća tko bi ju najbolje otpjevao, pa tako ima i jednu neostvarenu želju: pjesmu za koju bi volio da po jedan stih otpjevaju moji prijatelji: Livio Berak, mladi Zoran Mišić i Pero Galić iz ‘Opće opasnosti‘. “To mi je želja koju još nisam ostvario, ali tko zna…”, kaže.

Za kolege na poslu samo njihov “lega” koji piše pjesme

Pitamo jesu li kolege, granični policajci iz njegove smjene u Donjem Miholjcu, ponosni zbog njegovog uspjeha u glazbenom svijetu, osjeti li to ponekad?
“Znate i sami kako je to – u svom selu nikad niste glavni. Oni me jednostavno ne doživljavaju tako, za njih sam samo kolega s posla. Tek tu i tamo znaju me nazvati iz automobila jer su na radiju čuli moju pjesmu. No, čujem kako ponekad znaju reći i svojim klincima “znaš li da je tu pjesmu napisao naš Špoljo” i bude mi drago”, kaže.

U službi svako svakome čuva leđa

Odgovor na pitanje je li posao koji radi opasan, s obzirom na to da je granica mjesto na kojemu se mogu susreću i ljudi koji bježe od  zakona, otkriva zapravo zašto je među svojim kolegama “samo” Špoljo. I zašto mu je na početku razgovora bilo tako važno da nam posebno predstavi sve svoje kolegice i kolege i za svakoga kaže poneku lijepu riječ.
“U smjeni nas je uvijek više, barem trojica, a nerijetko i četvero, petero i jedni drugima uvijek čuvamo leđa, pa ni ne razmišljamo o tome je li opasno”, kaže. A godine iskustva čine svoje i ponekad je dovoljan samo jedan pogled i nekoliko ljubaznih pitanja da se utvrdi da nešto nije u redu. “Tako sam nedavno, u automobilu s četvero putnika koji je došao na granicu oko četiri ujutro, zaključio da samo jedan putnik ima valjane dokumente, dok su mi ostali bili sumnjivi. Da nekako provjerim stvar, započeo sam razgovor s putnicom koja mi je dala sumnjivu putovnicu. Rekao sam kako se inače bojim letjeti avionom i pitao je kakav je osjećaj biti na tim visinama.  Kad je rekla da ne zna, jer se nikad nije vozila avionom, sve je bilo jasno. Naime, u putovnici je imala pečat graničnog prijelaza sa – aerodroma”, priča Špoljarić.

spoljo_clanak2

Granica je, inače, blizu noćnih klubova i javnih kuća, pa često ima i onih koji nakon tuluma “pod gasom” krenu dalje u provod, ali ih granični policajci moraju zaustaviti, pa ponekad bude napornih situacija i uvjeravanja, kaže Ivan Špoljarić. Posebno su, pak, teški dani kada se na prijelazu nađe puno kamiona, među ostalim i zato što kolege s mađarske granice ponekad ne poštuju dogovor. “Nazovu i kažu da im ne puštamo više od četiri, pet kamiona, da se ne stvori gužva, i mi to poštujemo. No, kad mi njih zamolimo slično, nerijetko nam svejedno pošalju cijelu kolonu i stvore strašnu gužvu”, kaže Špoljarić. No, i takve se gužve najčešće odrade bez nervoze, jer je među vozačima većina onih koji su često na granici, pa znaju i poštuju pravila.

Dragovoljac Domovinskog rata koji voli svoje Belišće

Na jedan detalj bismo zaboravili, da ga Špoljo nije posebno naglasio: “Molim Vas, naglasite da sam iz Belišća, spomenite svakako moje Belišće”. Mali gradić u kojem zajedno s obitelji živi svoje skromne snove očito jako voli. Ivan Špoljarić je i dragovoljac Domovinskog rata, vojnik, izviđač-diverzant 107 brigade, “Vukova s Drave” i jedan od prvih prijelaznih policajaca koji su 1997. godine radili u Hrvatskom podunavlju.
Tekst: Marijana Matković

Kako da vjerujem

Svi oko mene
Znaju sve
I uvijek se trude
Da ispune svoje želje
A meni kako bude

Prvi do mene
Ima sve
Ali traži još i više
I kad bi mogao i moj bi
Zrak uzeo da diše

I namještenog
Osmjeha
S pohlepom u glavi
Nude mi sve ono što misle
Da nemam da mi fali

Kako da vjerujem
Kako da znam
Druga je istina
Čudan je sjaj
Kako da vjerujem
Kako da znam
Od prvog trenutka
Ratujem sam

Ivan Špoljaric

Kasno je sad

Ma teško je glumiti proljeće
Kad snjegovi prekriju tragove
I nakupe se sjećanja
A bila si moja jedina

Ma teško je glumiti proljeće
Kad laste nam pod krov ne dolaze
I sve nam snove rastope
Riječi tvrde kao kamenje

Ma teško je glumiti proljeće
Kad samo laž na površinu izvire
A med i mlijeko dobije
Bljutav okus okus kaljuže

Ma teško je glumiti proljeće
Praviti se da ništa me se ne tiče
A svaki pokret me izdaje
Još uvijek mislim na tebe

Kasno je sad za nas
Iako znam
Da u meni te ima previše
Kasno je sad za nas
Iako znam
Da na tebe sve još miriše

Ivan Špoljaric

 

Poslušajte pjesme Ivana Špoljarića na You Tubeu…

anketa

U pripremi je Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Od Zakona očekujem…

Rezultati

Loading ... Loading ...

Administratio Publica
Hrvatska i komparativna javna uprava
Site logo Institut za javnu upravu