SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
 

Mijo Adamćević, carinski inspektor u službi za nadzor u Osijeku

Na kiši i vjetru za dva mjeseca manji staž

adamcevic_390

(SDLSN, 27. studenoga 2012.) “Početna plaća carinskog službenika sa srednjom stručnom spremom na graničnom prijelazu kreće se oko 3800 kuna, dok onaj s višom stručnom spremom može računati na 4200 do 6500 kuna. Istina, plaća se može malo popraviti s eventualnim viškom sati, kao i noćnim smjenama, no čovjek s vremenom osjeti i posljedice rada u turnusu u kojem je svaka četvrta noć radna na zdravlje. Poremeti se bioritam. Ljeti, na granici nam je često užasno vruće, a najesen i tijekom zime smo na vjetru i propuhu, pa i sve to s godinama loše utječe na zdravlje. Pa, ipak, nedavno nam Matkovic_ikona140_finalje smanjen beneficirani radni staž, s nekadašnjih 16 na 14 mjeseci za godinu rada”, kaže Mijo Adamčević, carinski inspektor II vrste u službi za nadzor u Odjelu za upravljanje rizicima u Carinskoj upravi Osijek. Odnedavno radi u uredu, među papirima, nakon što je pune 24 godine proveo na ispostavama i graničnim prijelazima, pa i sam na početku razgovora kaže kako mu je teško govoriti o novom radnom mjestu te da bi o danima provedenim na postupcima carinjenja govorio radije.

Carinici prošli gore od policajaca

Dodaje kako su carinski službenici koji rade na terenu pri utvrđivanju beneficiranog staža prošli nešto gore nego neki njihovi kolege na sličnom radnom mjestu. Na primjer, pogranični policajci zadržali su istu razinu beneficiranog staža (za 12 mjeseci rada i dalje se računa 16 mjeseci staža), dok je njima smanjen, iako rade na nekoliko koraka. U smjeni je obično više policajaca, i za razliku od carinika, najčešće niti ne izlaze iz kućica, pa nisu toliko na udaru kiše i vjetra…
“Carinski službenici, s druge strane, uvijek su vani. Policajci izlaze samo iznimno, onda kada trebaju intervenirati zbog nečega. Zato ih, možda, manje muči i odora. Ona za carinske službenike nije prilagođena službeniku koji se često mora sagnuti u prtljažnik, zavući ruku iza motora, ili kopati po prtljazi, pa često završi i s masnim i prljavim rukavima. I još se nekako snalazimo s ljetnom uniformom, koju možete oprati i ispeglati kod kuće, pa se supruga bori s njom. No, zimska odora mora na kemijsko čišćenje, koje, naravno plaćamo sami”, kaže Mijo. Zato ga raduje najava da bi carinici uskoro trebali dobiti nove radne odore, dok će postojeće ostati svečana odora službe.

Status carinske službe podcijenjen

“Carinik je na granici vrlo često sam, pa ako izdvoji jedno vozilo sa strane radi detaljnog pregleda, odmah se stvara gužva i ljudi u koloni postaju nezadovoljni. Na većini carinarnica problem je i to što nemamo dovoljno prostora za pregled, odnosno odvajanje vozila koje se pregledava na stranu, pa se sve često obavlja u gužvi”, pojašnjava naš sugovornik zašto ga toliko čude spomenute razlike u beneficiranom stažu između njih i kolega iz policije. U bivšoj državi, dodaje, carinski službenici i nisu imali beneficirani staž, nego 30-ak posto višu plaću, no od osamostaljenja Hrvatske, služba, čini se, nije dobila mjesto i status koji zaslužuje.
“Osim što su nam carinici uvijek krivi ako na granici dugo čekamo”, šalimo se. Imaju li zbog toga problema, gnjave li ih ljudi često zbog čekanja? Imaju li problema kada izvuku vozilo na stranu radi detaljnog pregleda?
“Većina ljudi je normalna. Najčešća je pritužba doista da se predugo čeka, pogotovo kad se stvori kolona kamiona, što razumijem. Ni ja ne volim čekati, čak i kod frizera se radije naručim. No, sami carinski službenici za čekanje najčešće nisu krivi. Naime, ako imate carinski prijelaz predviđen za pet kamiona na sat, a u jednom satu ponekad pristigne i do 10 – 20 kamiona, jasno je da posao jednostavno ne možemo obaviti brže”, kaže naš sugovornik. Podsjeća kako smo ranije na granicama često imali kolone po dva, tri puta tjedno, odnosno obavezno petkom pred večer kad bi se ljudi koji rade u inozemstvu vraćali na vikend, dok su već u subotu prije podne na granici čekale kolone onih koji su odlazili u Mađarsku na shopping. Postoje situacije kada se gužve jednostavno ne mogu izbjeći.

Posao važniji od teglice ajvara

A imaju li carinici problema s ljudima koji očekuju da im se progleda kroz prste kada imaju robu u vrijednosti za koju bi morali platiti carinu? Kako rješavaju takve situacije?
“Znaju se dogoditi konfliktne situacije, no iskustvo me naučilo da nikada ne treba ulaziti u sukob sa strankom. Čovjek mora obaviti svoj posao sa što manje rasprave”, kaže. I ovako, dogodi se da ljudi prijete i cariniku i članovima njegove obitelji, bilo je prijava zbog postupanja službenika, pa je najbolje držati se strogo posla, pojašnjava.
“No, dobro, što biste učinili da se na Vašem prijelazu, recimo, pojavimo s robom u vrijednosti od 1200 kuna, iako zakoni kažu da bez plaćanja carine smijemo uvesti robu u vrijednosti do 1000 kuna? Biste li prihvatili mito, recimo da vam ponudimo teglicu ajvara da ne naplatite carinu na preostalih 200 kuna?”, pitamo u šali, uz pretpostavku kako bi bočica ajvara od jednog putnika, neke kobasice od drugog, ili sok od trećeg možda i dobro došli s obzirom na to kako su carinici plaćeni. Riječ je o službi od koje očekujemo da štiti granice i osigura provedbu propisa, a s druge je strane pomalo podcijenjena.
“Ne, carinik to ne bi smio uzeti. Svi su, naravno, krvavi ispod kože, no čovjek nikada nije sam, oko nas su putnici, policajci, duge kolone vozila, netko može vidjeti da nešto uzimamo i eto problema. Ne vjerujem da bi se itko tko želi zadržati svoj posao igrao s tim”, kaže Mijo Adamčevićić. Naplata carine za tako mali iznos, dodaje, zasigurno nije glavni cilj i carinik će kod tako male razlike zasigurno provjeriti je li riječ o robi koju uvozi samo jedna osoba, ili ih je vozilu više, pa se može primijeniti ukupan iznos, pojašnjava naš sugovornik.

I uredski posao jednako izazovan

Je li mu danas, sada kad radi u uredu, uglavnom za računalom, dosadno u odnosu na vrijeme dok je bio u direktnom kontaktu s ljudima?

adamcevic_180“Nije dosadno – moj je posao da pratim dokumente o robi koja se uvozi kroz informacijski sustav i ukoliko postoji određena sumnja u zakonitost kod uvoza naš je posao da proslijedimo tu informaciju službi nadzora, koja će procijeniti je li potrebno otići na teren i obaviti sveobuhvatni nadzor”, pojašnjava. Ukoliko posumnjaju da se papiri ne slažu sa stanjem na terenu, carinici mogu otići i direktno u skladište uvoznika, pa na licu mjesta provjeriti postoje li razlike, odnosno slažu li se računi o kupljenoj robi s robom koja je kod njih, dodaje.
Hrvatski se carinici, dodaje, već neko vrijeme redovno na seminarima pripremaju za ulazak u EU, odnosno za primjenu schengena i na našim granicama, no pitanje je imaju li Carinska uprava i Ministarstvo financija spremne odgovore na pitanja koja bi se tada mogla otvoriti. Naime, na dijeu hrvatskog teritorija prestat će potreba za graničnim prijelazima, pa bismo mogli imati višak zaposlenih, dok će se u nekim krajevima otvoriti potreba novog zapošljavanja. “Pitanje je može li se to riješiti običnom preraspodjelom bez ozbiljnije pripreme. Naime, udaljenost je prevelika za redovna putovanja, a preseljenje u mnogo slučajeva neće biti moguće. Ako čovjeka na novom radnom mjestu ne čeka stan i ako nema posla za supružnika, teško je očekivati da će ljudi moći donijeti odluku o preseljenju. A trenutno nemamo niti povoljnih stambenih kredita, niti stanova koji bi se ljudima mogli dati na korištenje”, upozorava naš sugovornik.

Majstor od alata

Inžinjer strojarstva po struci, Mijo Adamčević, prije dolaska u carinsku službu radio je neko vrijeme i posao za koji se školovao. “Radio sam na konstrukciji alata i naprava u Đuri Đakoviću. I mogu reći da sam, pored ljubavi prema tome poslu, nisam imao i odgovarajuću satisfakciju kad je riječ o plaći. S druge strane, u carinskoj službi i toga ima. Naravno, ako pogledate nekoga tko je pet godina na burzi, onda nam je dobro, no mislim da služba nema ono mjesto koje bi u sustavu državne uprave trebala imati”, kaže naš sugovornik.
Posebno je nezadovoljstvo službenika materijalnim razlika unutar Ministarstva. Ipak, rad u smjenama na granici nosi i nešto dobro. Kako se radi 12 sati, uz 24 sata slobodno, pa onda 12 sati noćne i 48 slobodnih sati, Mijo ima vremena za sitnice koje mu neizmjerno znače. “U šali često kažem da je nedjelja Božiji dan, a ponedjeljak moj. Već 19 godina svaki ponedjeljak sastajem se grupom ljudi iz Bosanske Posavine s kojima sam odrastao, pa zaigramo nogomet i uživamo u druženju”, kaže. S posebnim uživanjem radi na proučavanju Excela i kreiranju raznih programskih tabela u istom. Struka ga još uvijek drži, pa sve sitnice koje treba popraviti po kući još uvijek obavlja s veseljem, ponekad se primi i kuhanja, iako to baš i ne voli, a jedini posao koji nimalo ne voli je – krečenje.
Tekst: Marijana Matković

anketa

U pripremi je Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Od Zakona očekujem…

Rezultati

Loading ... Loading ...

Administratio Publica
Hrvatska i komparativna javna uprava
Site logo Institut za javnu upravu