SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
 

Miljenko Sraga, pravosudni policajac u Varaždinskom zatvoru
Bez prava na naknadu cijele plaće u slučaju profesionalnog oboljenja

sraga390

(SDLSN, 14. siječnja 2013.) – Koliko god pokušavali, ne možete se uvijek odmaknuti od posla koji radite. Često mi se događa da sanjam onom što sam doživio na poslu. Ovaj posao radiš zbog novca i bez puno razmišljanja kad si jako mlad ili možda pred kraj karijere, inače je jako važno da čovjek ima neke ventile i da se može odmaknuti, odnosno da ima dobar model punjenja baterija -, kaže Miljenko Sraga, pravosudni policajac u zatvoru u Varaždinu s pune 24 godine staža na tom radnom mjestu. Najteže mu je, kaže, možda bilo nakon prvih desetak godina karijere, te u vrijeme rata u kojem je sudjelovao kao i većina pravosudnih policajaca.

“Odmak” od posla nužan za osobno zdravlje i obitelj

– Tada sam vrlo emotivno doživljavao stvari, puno sam više slušao priče koje ljudi u zatvoru imaju iza sebe i nosio sam posao kući, pa se povlačio u sebe… No, s godinama čovjek ipak nauči napraviti odmak i organizira se onako kako mu odgovara da bi sačuvao dio energije i mira.

Matkovic_ikona176_finalSada nastojim živjeti tako da tri do četiri mjeseca radim intenzivno, pa onda pobjegnem na neki kratki odmor od desetak dana. Obožavam prirodu i fizički rad u vlastitom vinogradu, volim se koji dan odmoriti uz more… I moraš naučiti podvući crtu. Nekad me, naime, više zanimalo tko je novi došao u zatvor, zbog kojeg je djela ovdje i što ima iza sebe, sad se uspijevam odmaknuti od toga, jer to i nije važno -, priča naš sugovornik svoju priču o osobnom rastu. Iako se metode odmaka i uspostavljanja osobne ravnoteže za razgovor o profesiji pravosudnog policajca i ne čine toliko važnima, ispostavlja se da je izuzetno važno da se čovjek na tom poslu nauči čuvati sam, jer ta izuzetno opasna i teška profesija nema profesionalna oboljenja koja se u nekim drugim profesijama priznaju kod odlaska na bolovanje (pa se ne umanjuje plaća), ili kod procjene smanjene sposobnosti za rad. Ukratko, ako pravosudni policajac “pukne” zbog posla, to mu se, recimo, ne priznaje kao profesionalno oboljenje i ne može otići na bolovanje ili rehabilitaciju, a da mu se zbog toga ne umanjuje plaća.

Sustavna psihološka pomoć i sistematski pregledi nedostupni standard

– Nemamo niti organiziranu sustavnu psihološku podršku, što je također problem. Naravno, postoje psiholozi koji dolaze u zatvor s kojima se inače znamo i mogli bismo im se obratiti za pomoć, no u tom slučaju sjedio bih u čekaonici sa zatvorenicima s kojima inače radim, ili bih ih sretao na izlasku, što, priznat ćete, baš i nije ugodna situacija. Mogućnost da imamo psihologa “za sebe” svakako bi dobro došla, da pomogne u treningu za svakodnevne situacije s kojima se suočavamo -, kaže naš sugovornik. Posebno ističe da je u 24 godine staža samo dvaput od prijema u službu bio na sistematskom liječničkom pregledu.
– Prije osamostaljenja Hrvatske, češće su se osiguravali i organizirani odmori za zaposlenike zatvora, na primjer tri do četiri dana kupanja u nekim toplicama, ili zajednička skijanja, no ni toga više nema. A takvi su odmori bili odlična prilika za druženje ekipe koja inače radi zajedno i odmak od svakodnevice i doista dobra prilika da se ljudi oslobode negativne energije i napune baterije -, kaže Miljenko Sraga.

Kronični nedostatak zaposlenih

Kao i u svim hrvatskim zatvorima, i u Varaždinu se osjeća nedostatak zaposlenih, posebno pravosudnih policajaca. Riječ je o zatvoru u kojemu se služe kazne u trajanju do šest mjeseci, ali tu su smješteni i pritvorenici u fazi istrage, suđenja,te sve do završetka suđenja i premještaja na izdržavanje kazne zatvora ili puštanja na slobodu, pa su česte i preprate na sud.

zatvor390(1)

– Česte su situacije samoozljeđivanja zatvorenika gdje je u što kraćem roku potrebno pružiti liječničku pomoć, a za takve situacije više ne postoji pasivno dežurstvo pravosudne policije, tako da taj dio posla odrađuju policajci iz redovite smjene. I onda se u smjeni uvelike osjeća manjak ljudi -, pojašnjava Sraga.
Nedostatak zaposlenih posebno se osjeća ljeti, za vrijeme sezone godišnjih odmora. Interni dogovor zaposlenika zatvora u Varaždinu je da se svima omogući odmor od barem 10 dana u komadu, no kad je nekoliko ljudi na odmoru, drugi rade pojačano i tako svoj odmor dočekaju maksimalno iscrpljeni. No, unatoč velikom nedostatku ljudi i činjenici da svatko od njih prije odlaska na odmor ostavlja broj na koji ga se može dobiti u slučaju da zbog neke hitne situacije mora prekinuti odmor, u većini slučajeva svi nekako potegnu da se one na odmoru ne bi “dizalo”. Bez toga, bilo bi teško kvalitetno odraditi posao. Naime, pravosudni policajac je 24 sata sa zatvorenicima, pa je kao član obitelji i prva osoba kojoj se obrate kada imaju neki problem. To znači da moraju biti spremni pomoći i u pravnim pitanjima, znati ih uputiti kome se mogu obratiti zbog određenog problema ili i sami procijeniti koja je vrsta pomoći u nekoj situaciji potrebna.

Zatvorenicima na pomoć, ali uz stalni oprez

– Sa zatvorenicima smo stalno. Kad ujutro preuzmemo dužnost i informiramo se o tome što se događalo u ranijoj smjeni, provjerimo u kakvom su stanju zatvorenici i onda smo s njima od podjele doručka, pa u šetnji, kod preprate liječniku, kada dolazi odvjetnik, kod podjele ručka i cijelo vrijeme smo prvi i praktično jedini kojima se mogu obratiti s nekim problemom – kaže naš sugovornik. – Često smo u situacijama da dijelimo i neke njihove životne probleme i situacije, a meni je osobno, najteže ako nekome moram sraga240prenijeti vijest da je preminuo član njegove obitelji -, kaže. Iako sa svakim postupa jednako i nastoji biti otvoren za pomoć, iskustvo ga je naučilo, kaže, da svakog zatvorenika i svaku situaciju promatra kao potencijalno opasnu, jer one to i jesu. – Kako ste često sa zatvorenikom i izvan zatvora, pa i u samom zatvoru, ako nedostaje ljudi u smjeni, uvijek, na primjer, postoji mogućnost bijega. Bilo je i takvih pokušaja. Nedavno smo, na primjer, imali zatvorenika koji je pokušao pobjeći preskakanjem ograde. U tom sam trenutku upravo napuštao dužnost i bio u automobilu ispred zatvora, spreman krenuti kući, pa kad je doskočio pored mog automobila pojurio sam za njim i uspio ga uloviti. No, poderao sam košulju i hlače i nikom ništa, to mi nitko neće nadoknaditi -, smije se naš sugovornik dok prepričava scenu koje se ne bi postidjeli ni profesionalni filmski kaskaderi. Iako je doživio neugodne situacije i verbalne napade, ističe kako pravosudni policajci silu primjenjuju samo u krajnjim situacijama i s ne malim ponosom zaključuje kako se zatvorenici gotovo nikada i ne žale na pravosudne policajce i njihov odnos prema njima. Kada se žale, onda je to najčešće zbog uvjeta “života” u zatvoru, odnosno prenapućenosti zatvora, zatim na pravosudni sustav, zbog sporosti sudskih postupaka i slično.

Problematični premještaji zbog ušteda na troškovima prijevoza

Uz nedostatak pravosudnih policajaca, u hrvatskim zatvorima u zadnje vrijeme kad govore o problemima spominju i preraspodjelu djelatnika prema mjestu stanovanja. Naime, kako država nastoji uštedjeti na troškovima putovanja, zaposlenici pojedinih ustanova premještaju se one koje su bliže njihovom mjestu stanovanja, što ima prednosti sa stajališta štednje, ali u specifičnoj sredini kao što je zatvor stvara probleme. U takvim su institucijama zaposlenici obično fino “uglazbljeni”, odnosno sve funkcionira zahvaljući tome što svatko dobro zna svoj dio posla i može uskočiti u posao kolega kojih nema, pa dolazak novih ljudi poremeti uobičajene tokove. – Nije svejedno kada u neku veću ustanovu dovedete desetak novih ljudi, ili kad u zatvoru koji ima 40-ak pravosudnih policajaca zamijenite desetak ljudi. U tom slučaju potrebna je velika prilagodba jer ljude koji do tada možda nisu radili direktno sa zatvorenicima ne možete pustiti same s njima, u svaku prepratu morate staviti jednog “starog” i jednog “novog” dok ne upozna teren i sve što mora znati i to automatski znači ogromne prilagodbe u smjenama i načinu rada ljudi koji su ionako opterećeni -, pojašnjava Sraga. Osim toga, “selidbe” zaposlenika provode se u zatvorima diljem Hrvatske, ali nitko, na primjer, ne povlači zaposlenike iz Zagreba u zatvor u Varaždinu iako svakodnevno putuju iz okolice na rad u Zagreb, jer je Zagreb uspio nametnuti stav da imaju – nedostatak zaposlenih. Nove probleme u toj prilagodbi mogla bi donijeti i najava da bi u zatvore mogli biti preraspoređeni i djelatnici s graničnih prijelaza, koji nikada nisu bili u kontaktu sa zatvorenicima, što će zahtijevati značajne prilagodbe. Svaki zaposleni u zatvoru ili kaznionici krvavo zavrijedi svaki dodatak na plaću, kao i staž sa uvećanim trajanjem i bez podrške obitelji ne bi izdržao takav odgovoran i mukotrpan radni odnos godinama, ističe naš sugovornik.

Iz zatvora u svijet

Profesionalno u zatvoru, Miljenko Sraga privatno rado šeta cijelim svijetom zahvaljujući radio eteru. Godinama je, naime, radio amater i predsjednik Radio amaterske udruge “SLOGA” Varaždina, koji je vikend uoči našeg posjeta zatvoru bio domaćin druženja hrvatskih i slovenskih radio-amatera, te njihovih predsjednika saveza. Ta su mu druženja, kao i kontakti s ljudima koje inače nikada nije upoznao osobno veliko veselje, kaže, jednako kao i boravak u prirodi. Kao bivši rukometaš dugogodišnje bavljenje sportom sve više upotpunjuje planinarenjem pa je tako i član planinarskog društva Ravna Gora.

Tekst: Marijana Matković

anketa

U pripremi je Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Od Zakona očekujem…

Rezultati

Loading ... Loading ...

Administratio Publica
Hrvatska i komparativna javna uprava
Site logo Institut za javnu upravu