SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
 

Željko Funda, viši upravni savjetnik u kaznionici Lepoglava
Onaj tko nije iskusio oduzimanje slobode teško može razumjeti o kakvom je poslu riječ

funda390

(SDLSN, 30. siječnja 2013.) – Ljudi misle da je zatvor mjesto gdje iza ubojice, pedofila, silovatelja, dilera droge, nekoga tko ima prste u gospodarskom kriminalu ili je drugom čovjeku nanio teške tjelesne ozljede samo zatvorite vrata i – gotovo. A to nije samo tako, svi oni su ovdje ljudi koji imaju svoja prava i određene potrebe koje moraju ostvariti -, kaže Željko Funda, viši upravni savjetnik u Odjelu tretmana kaznionice Lepoglava. Zatvora u koji na kaznu izdržavanja dolaze počinitelji s kaznom zatvora od 5 godina naviše.

Matkovic_ikona176_finalRadno mjesto našeg sugovornika podrazumijeva pružanje svih vrsta pravne pomoći zatvorenicima, ne samo vezano uz presudu ili kaznu koju su dobili i pisanje žalbe, već i svih drugih situacija u kojima čovjek inače treba pravnika.

Na primjer u slučaju tužbi za razvod braka, utvrđivanja očinstva, problema s kreditima, u slučaju prodaje imovine, davanja punomoći, ostavinskih rasprava, pa sve do ostvarivanja određenih prava na izdržavanju kazne – poput stjecanja prava na prijevremeni otpust, pomilovanje i slično.

“Nezgodna” zadaća procjene stegovnih mjera

U zadaćama našeg sugovornika je i provedba stegovnih mjera prema zatvorenicima, onda kada to “zasluže” svojim ponašanjem u kaznionici. Vrlo nezgodno radno mjesto, zaključujemo. Funda, naime, najmanje tri dana tjedno provodi u direktnom kontaktu sa zatvorenicima i osim što mu je obaveza da svakom zatvoreniku pomogne kada mu je potreban pravni savjet, sve do toga da im pomaže u sastavljanju žalbi, tužbi i podnesaka određenim tijelima, često je u situaciji da mora procijeniti koja stegovna mjera treba biti primijenjena u slučaju da su prekršili pravila ponašanja…
S jedne strane pružam im pomoć, a s druge sam zadužen za kažnjavanje. Naravno, svi koji ovdje izdržavaju kaznu uvijek misle da bih veći dio posla trebao posvetiti njima i tome da im pomažem u spomenutim situacijama, a manje stegovnom kažnjavanju. No, to je naprosto vezano uz propise i uz potrebu da u kaznionici osuguramo red i mir, odnosno da pokušamo utjecati na to da ljudi promijene svoje ponašanje i pripreme se za to da će jednog dana izaći na slobodu. Prijašnjih smo godina imali i po tisuću stegovnih postupaka, u zadnje vrijeme ih je između 600 i 700, što znači da je riječ o vrlo obimnom i zahtjevnom dijelu posla -, kaže Željko Funda. Onaj tko nije iskusio što znači oduzimanje slobode teško može razumjeti kako je tim ljudima, a onda i o kakvom je poslu riječ, kaže.

Najgora prijetnja – šutnjom

Naime, ljudi koji dolaze na izdržavanje kazne često su frustrirani činjenicom da će dio života provesti iza rešetaka, često imaju problema u kontaktima s članovima obitelji, a mnogi pokušavaju zadržati stare navike i u zatvoru nastaviti s kriminalom kao načinom života kakav su vodili i vani.

funda220Fizički me nitko od zatvorenika nikada nije napao, no bilo je bezbroj situacija u kojima su mi verbalno prijetili. I tad je samo stvar procjene treba li takve prijetnje uzimati zaozbiljno i prijaviti, pogotovo u slučaju da netko prijeti i vašoj obitelji, ili shvatiti samo kao pokušaj pritiska preko kojega treba preći. Čovjek zaista mora biti izgrađen i čvrst karakter da bi se s tim situacijama mogao nositi. I iskustvo me dosad naučilo da su zapravo najgore prijetnje onih koji – šute. Oni koji otvoreno prijete rijetko to i ostvaruju, oni koji reagiraju prijetećom šutnjom su opasniji -, kaže Funda. Život u zatvoru daleko je od onoga što često vidimo u 90 minuta nekog filma, situacije napada na pravosudne policajce ili one koji rade sa zatvorenicima i nisu toliko česte, iako je Lepoglava naša najveća kaznionica, pa slijedom toga ima i najviše incidentnih situacija za koje je trebalo definirati modele postupanja. No, ima međusobnih prepiranja između zatvorenika, svađa i sukoba u kojima nerijetko sudjeluje i više zatvorenika, u kojima treba znati reagirati. Pitamo ga voli li čovjek koji od pet dana u tjednu barem tri dana provede u direktnom kontaktu sa zatvorenicima svoj posao i odgovor čovjeka koji radi s ljudima koji su s one strane zakona pomalo iznenađuje: – Bilo bi licemjerno reći da volim posao koji se sastoji od toga da kažnjavam ljude, no to u nekim situacijama jednostavno moram -.
Zakonom o izvršavanju kazne zatvora propisane su posebne mjere održavanja reda i sigurnosnosti, a on sudjeluje u kreiranju dviju mjera i to odvajanja od ostalih zatvorenika i smještaj na odjel pojačanog nadzora. Mjera odvajanja, koja može trajati do 30 dana, uz pravo na dnevnu šetnju, koju zatvorenik u pravilu odrađuje sam, najčešće se određuje u slučaju težih kršenja reda i sigurnosti. Druga je smještaj na odjel pojačanog nadzora, na poseban odjel gdje su po dvojica zatvorenika u sobi, pod posebnim režimom i prismotrom, bez kontakata sa drugim zatvorenicima. Mjera može trajati do tri mjeseca, odnosno svaka tri mjeseca se preisputuje i donosi nova odluka, ovisno o procjeni u kojoj mjeri zatvorenik može biti opasan za sigurnost u kaznionici.

O toj mjeri u pravilu odlučuje upraviteljkaznionice, no moj je posao da osiguram da odluka bude pravno uetemeljena i održiva jer svaki zatvorenik ima pravo na žalbu, o kojoj odlučuje Županijski sud u Varaždinu -, kaže naš sugovornik. Unatoč tako “nezgodnom” radnom mjestu, nikad do sada nije imao problema zbog svojih odluka kad bi nekoga od zatvorenika sreo na ulici nakon izdržavanja kazne, što čvojeku pruža i određenu sigurnost da je u svome poslu pronašao dobru mjeru. Potvrda da dobro radi je činjenica da zatvorenici koji prekrše odredbe reda gotovo u pravilu znaju kakva ih stegovna mjera čeka, većina razgovor započinje s rečenicom „kriv sam i znam…”. To znači da su i veće šanse da se postigne svrha kažnjavanja, što nije samo uspostava reda i sigurnosti u kaznionici, nego činjenica da se zatvorenike nastoji pripremiti i za povratak u život izvan zatvora, u kojem treba poštivati određena pravila.

Manjak zaposlenih najveći problem

Najveći problem s kojim se borimo je onaj koji se odnosi na sve hrvatske zatvore, nedostatak zaposlenika. Nedavno sam imao jednu kolegicu na ispomoći, no baš kad je ušla u dio posla, otišla je na drugo radno mjesto, i otad se opet borim s rokovima. A posao je obiman. Iako se možda čini da za sve postoje jasna pravila u važečim propisima, riječ je o individualnim sudbinama i svaku od tužbi, žalbi ili predstavki koje pišemo moramo odraditi individualno jer nema obrazaca. Na koncu, radi se o ljudima koji su različiti, pa ih ne možete obuhvatiti istom odlukom – to, uostalom, pokazuje i funda240činjenica da ne dobivaju svi istu kaznu zatvora za isto djelo -, kaže “samac” u uredu zatvorske uprave u kojem bi dobro došao još jedan kolega. S obzirom na težinu radnog mjesta, ali i općenito mjesta rada, pomalo iznenađuje kada kaže da su zapravo rijetki oni koji napuštaju posao u zatvoru kada se jednom “uhodaju”. Jedan od razloga za to je vjerojatno dodatak na plaću, od pet do 25 posto, kao i činjenica da se za jednu godinu rada računa 16 mjeseci staža. Odlaze ponekad visokostručni kadrovi koji dobiju ponudu za bolji, izazovniji posao koji podrazumijeva i mogućnost napredovanja, što je naš sugovornik i sam iskusio, no i povratak u zatvor podrazumijeva mogućnost da čovjek radi na sebi i poslu koji radi.
Kad sam 1992. godine otišao iz kaznionice, jer mi je ponuđena dva puta veća plaća, to je bila prava senzacija. Nisam požalio – radio sam u općini kao tajnik, pa kao voditelj županijskoih ureda, pročelnik grada, a neko vrijeme i u centru za socijalnu skrb i to mi je dalo malo širu sliku o mjerama i odlukama koje čovjek donosi na radnom mjestu. Tako sam, na primjer, po povratku u kaznionicu bio u situaciji da se na neki način suprotstavljam uobičajenom modelu donošenja odluka. Pokušao sam uvesti uvjetne stegovne mjere unatoč tome što je zatvorenik bio već stegovno kažnjavan, odnosno u razgovoru sa zatvorenikom procijeniti kakve su šanse da, na primjer, tri mjeseca neće napraviti nikakav prekršaj, a da ne bude sproveden u samicu. I to je u mnogim slučajevima davalo rezultata, tako da su i kolege prihvatile mjeru koja im je u početku bila pomalo nezamisliva -, kaže naš sugovornik. No, čovjek, opet, u cijeloj toj situaciji mora izabrati pravu mjeru, jer poneku pogodnost zatvorenici mogu protumačiti i kao znak slabosti, što će u nekim situacijama nastojati iskoristiti. A to može biti opasno.

Opuštanje uz malo zemlje i kokice

Rad sa zatvorenicima i opasne situacije u kojima se ponekad nađu ljudi koji s njima rade, nose i pojačanu dozu stresa, no sve to liječi vinograd, okučnica, vrt i kokice koje šetaju po dvorištu, čemu se volim posvetiti u slobodno vrijeme -, kaže Željko Funda.

Nemam veliko imanje, toliko da se održi tradicija i da imamo ponešto hrane za sebe, no jako volim rad u vinogradu i vrtu -, dodaje. Svaki četvrtak, s druge strane, rezerviran je za druženje s kolegama uz nogomet, u školskoj dvorani i to je ono što ga puni energijom.

Takst: Marijana Matković

anketa

U pripremi je Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Od Zakona očekujem…

Rezultati

Loading ... Loading ...

Administratio Publica
Hrvatska i komparativna javna uprava
Site logo Institut za javnu upravu