SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
 

PRIOPĆENJE SDLSN: Nejednakost državnih službenika i namještenika pred zakonom i sudovima

(SDLSN, 29. listopada) Sindikat se danas priopćenjem obrati sredstvima javnog priopćavanja u svezi s Nacrtom odluke Ustavnog suda kojim se odbija ustavna tužba  protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru u predmetu zahtjeva isplate božićnice i dara za djecu za 2000. godinu.

Priopćenje nećemo prepričavati, već ga prenosimo u cijelosti:

Ustavni sud nije nadležan za ujednačavanje sudske prakse

Ustavni sud nije nadležan za ujednačavanje sudske prakse

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske saznao je iz medija o postojanju “Referata IV. s novim nacrtom odluke” kojom se Ustavnom sudu Republike Hrvatske predlaže jednoglasno donošenje odluke o odbijanju ustavne tužbe protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, kojom je odbijena žalba državne službenice zastupane po Sindikatu u predmetu zahtjeva za isplatu iznosa od 1.000,00 kuna na ime božićnice za 2000. godinu i 800,00 kuna na ime neisplaćenog dara za djecu za 2000. godinu, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća isplate do plateža.

U Odluci se u bitnome navodi kako Vlada i Sindikat nisu postigli sporazum o visini božićnice i dara za djecu u 2000. godini, pa visinu tih prava nije ovlašten utvrđivati ni sud analognom primjenom sporazuma o visini tih naknada iz 1999. i 1998. godine, pri čemu se ulazi u suštinu sudskog spora, iako to nije u nadležnosti Ustavnog suda.

Potvrđuje se da okolnost da navod kako do sklapanja sporazuma o određivanju visine spornih prava nije došlo zbog krivnje poslodavca, nije činjenica odlučna za donošenje pravilne i zakonite odluke, već je to činjenica koja bi bila odlučna za donošenje odluke u parnici zbog naknade štete.

Sud iz toga izvodi kako podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom i sudovima, budući da obveza Republike Hrvatske nije određena, a ni odrediva, te su sudovi pravilno postupili kada su odbili tužbu i tužbeni zahtjev.

Na kraju, konstatira se kako Ustavni sud nema u nadležnosti usklađivanje sudske prakse između različitih županijskih sudova, već je to u isključivoj nadležnosti Vrhovnog suda, a iz činjenice neusklađenosti sudske prakse ne proizlazi osnovanost navoda o povredi ustavnog prava na pravično suđenje.

Ne upuštajući se u komentiranje nacrta odluke Ustavnog suda, koju ovo tijelo tek treba donijeti, Sindikat ukazuje na neke činjenice koje ukazuju na pravnu nesigurnost i nejednakost građana pred zakonom i sudovima u Republici Hrvatskoj.

  1. Sindikat je podnio oko 3.000 sudskih tužbi za preko 15.000 državnih službenika i namještenika u predmetu isplate božićnice i dara za djecu za 2000. godinu;
  2. Presude u korist državnih službenika i namještenika donijeli su županijski sudovi u Puli, Varaždinu, Gospiću, Velikoj Gorici, Karlovcu, Zlataru, Dubrovniku, Šibeniku, Čakovcu, Rijeci, Virovitici, Vukovaru i Sisku, dok su tužbeni zahtjev kao neosnovan odbili županijski sudovi u Bjelovaru, Osijeku, Požegi, Slavonskom Brodu, Zadru i Koprivnici. Pravomoćne presude još nisu donijete na području nadležnosti Općinskog suda u Zagrebu, Županijskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Splitu. Ovo jasno ukazuje na neujednačenu sudsku praksu koja u slučaju državnih službenika i namještenika s mjestom rada u gradu Zagrebu može poprimiti i tragikomične dimenzije. Naime, zbog odluke Vrhovnog suda da se predmetima zagušen Općinski sud u Zagrebu rastereti prebacivanjem predmeta na druge općinske sudove, moguće je da u slučaju odbijajuće sudske presude u Zagrebu službenici ne ostvare pravo na božićnicu i dar za djecu, a drugi, čiji su predmeti dodijeljeni npr. sudu u Velikoj Gorici u sudskom postupku naplate potraživanja po kolektivnom ugovoru;
  3. Sudovi koji su presudili u korist zahtjeva za isplatu božićnice i dara za djecu za 2000. godinu, bilo temeljem naknade štete, bilo produženom primjenom pravila prethodnog kolektivnog ugovora, ili općih pravila obveznog prava;
  4. Državnim službenicima i namještenicima kojima su u sudskom postupku ostvarili pravo na božićnicu i dar za djecu za 2000. godinu ovrhom su isplaćeni iznosi od 1.000,00 kuna za božićnicu i 400,00 kuna za dar za djecu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (nekima i bez ovrhe);
  5. Državni službenici i namještenici kojima je u sudskom postupku osporeno pravo na isplatu rečenih materijalnih prava, dužni su pak platiti sudske troškove u vrijednosti od 200,00 do 1.000,00 kuna, a kako su odvjetničke tarife, za očekivati je i veće troškove.

Iz gore iznijetih činjenica razvidno je da u Republici Hrvatskoj ne postoji ustavom zagarantirana jednakost građana pred zakonom ni sudovima.

Vrhovni sud zbog male vrijednosti spora ne može pokrenuti reviziju...

Vrhovni sud zbog male vrijednosti spora ne može pokrenuti reviziju…

Jedinstvenom kolektivnom ugovoru kao izvoru prava čija se pravna pravila trebaju primjenjivati neposredno i obvezno na sve osobe na koje se primjenjuje kolektivni ugovor, sudskom se praksom određuje sadržaj i važenje od županije do županije, premda je on sklopljen za jedinstveno područje državnih službi, dakle za cijelu Republiku Hrvatsku.

To za posljedicu ima okolnost da državni službenici i namještenici, ovisno o županiji u kojoj su zaposleni, odnosno mjestu stanovanja, mogu odnosno ne mogu ostvariti prava iz jednog te istog kolektivnog ugovora.

Ako prihvatimo navod iz odluke Ustavnog suda prema kojem u slučaju negativne sudske presude nije povrijeđeno pravo državne službenice na jednakost pred zakonom, sudovima i pravo na pravično suđenje, onda se postavlja pitanje kako to da jednakost pred zakonom, sudom i pravično suđenje u Republici Hrvatskoj mogu polučiti nejednake financijske učinke, pa u jednom slučaju za službenika znače dobitak od 1.000,00 i više kuna, a u drugom gubitak od 200,00 do 1.000,00 kuna.

Ako Ustavni sud nema zadaću ujednačavanja sudske prakse, a Vrhovni sud to ne može učiniti iz formalnih razloga (premala vrijednost sudskog spora), postoji li u Republici Hrvatskoj uopće institucija koja može garantirati da građani u istovrsnom sudskom sporu, neovisno o mjestu rada i prebivalištu, mogu očekivati jednaku sudsku presudu?

Hoće li onda Europski sud za ljudska prava ujednačavati sudsku praksu u RH...

Hoće li onda Europski sud za ljudska prava ujednačavati sudsku praksu u RH…

Budući da sudbena vlast u Republici Hrvatskoj jednakost građana pred zakonom razmatra kroz prizmu pravnog l’art pour l’artizma i pravo sudova da sude različito u istom slučaju uzdiže na pijedestal neovisnog sudovanja, izgleda da takvu instituciju u Hrvatskoj može predstavljati jedino Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu.

Sindikat u ovom slučaju na raspolaganju ima nekoliko mogućnosti. Obratiti se Europskom sudu za ljudska prava i kroz ovu instituciju pokušati korigirati nelogičnosti hrvatskog pravnog sustava, ili preporučiti državnim službenicima i namještenicima koji rade u županijama u kojima ih sudska praksa svrstava u, ako ne u redove diskriminiranih, a ono sigurno u redove građana kojima se ne priznaju prava kao u drugim županijama, da se nastane u dijelovima Hrvatske u kojima mogu računati na “veću” jednakost pred zakonom od one koju su iskusili u svojoj županiji.

Iako nam se ne sviđa ni mogućnost tužakanja europskim instuitucijama ni preporuka građanima da kroz “humano preseljenje” dosegnu stupanj pravne zaštitu koji drugi već imaju, očevidno je da je pravosudni sustav u Hrvatskoj dosegnuo takvu razinu neovisnosti koja “ne robuje” nacionalnim okvirima.

Ako Ustavni sud nije nadležan ujednačiti sudsku praksu, a Vrhovni sud to ne može učiniti u konkretnom slučaju, onda bi se netko trebao zapitati je li nešto trulo u pravosuđu u kojem sudovi sude bezgrješno, a građani ne mogu ostvariti jednaka prava u istovrsnom sudskom sporu?

anketa

U pripremi je Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Od Zakona očekujem…

Rezultati

Loading ... Loading ...

Administratio Publica
Hrvatska i komparativna javna uprava
Site logo Institut za javnu upravu