SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
 

SDLSN Zašto smo se “sporazumjeli”

place230309_3

(SDLSN, 24. ožujka 2009.) Sindikati državnih službi, a među njima i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, svojim su potpisom na sporazum o (odbacimo eufemizme kojima se pokušava ublažiti pravi karakter sporazuma) smanjenju plaća povratkom na osnovicu za izračun plaće iz 2008. godine, preuzeli i odgovornost za posljedice takvog čina, a one su za državne službenike i namještenike teške.
Nevelika plaća službenika sa SSS s pet godina radnog staža i koeficijentom 0,85 koja s povećanjem iznosi 3.696,70 kuna nakon sporazuma bit će manja 175,85 kuna ili godišnje 2.110,20 kuna.
sdlsn_www220U ova teška vremena, kad je svaka kuna važna, to je značajano umanjenje prihoda.
S druge strane sindikalna nepopustljivost i ustrajnost u zahtjevu da se plaće ne smanjuju mogla ih je stajati i mnogo većeg gubitka. Naime, iznosi materijalnih prava koje zaposleni u državnim tijelima dobivaju temeljem kolektivnog ugovora daleko premašuju iznos uvećanja plaće sukladno rastu osnovice.
Brojna materijalna prava poput naknade za prijevoz, regresa, božićnice, dara za djecu, pomoći za rođenje djeteta, pomoći za bolovanje duže od 90 dana, pomoći za lijekove, uvećanje koeficijenta s obzirom na dužinu staža ostvarenog u državnim tijelima od 4, 8 i 10 posto, naknade za pasivno dežurstvo, jubilarnih nagrada i otpremnina prigodom odlaska u mirovinu, kao stečevine kolektivnih pregovora također uvećavaju primanja svih zaposlenih i individualiziraju njihovu poziciju kad je u pitanju otkaz kolektivnog ugovora te predstavljaju instrument kojim sindikati kompenziraju izostanak sustavne politike plaća u javnom sektoru i drugim sredstvima povećavaju nevelike službeničke plaće.
Opasnost gubitka kolektivnog ugovora i neizvjesnost početnih pozicija i razine prava u pregovorima za eventualni novi kolektivni ugovor za sindikate državnih službi predstavljali su rizik za koji odgovornost nisu željeli preuzeti.

antirecfond_TPortal270209

Sindikati nisu htjeli preuzeti ni rizik negativnih posljedica konfrontacije s Vladom kao poslodavcem, jer se ne radi o klasičnom sukobu na relaciji sindikat – poslodavac.
Sučeljavanje je to koje se u javnosti doživljava podvojeno. S jedne strane, dio javnosti borbu sindikata doživljava kao legitimnu interesnu poziciju zaposlenika javnih i državnih službi za vlastite plaće i otpor njihovom smanjivanju radi financiranja izlaska iz krize za koju nisu odgovorni.
S druge strane, javnost cijelu priču doživljava i kao još jedan dokaz socijalne neosjetljivosti nabujalog i nesposobnog javnog sektora, čija nepopustljivost hrvatsko društvo gura u ponor recesije, ali ovoga puta je orkestar koji svira dok Titanik tone sastavljen od čelnika sindikata, koji su svog neprincipijelnog poslodavca našli uhvatiti za gušu baš u trenutku kad mu je nosi ionako začepljen.
Svoj doprinos razrješenju ove situacije, kako god na njega gledali, SDLSN je u konačnici dao potpisivanjem sporazuma o smanjenju plaća i očuvanju kolektivnog ugovora s Vladom.

antirecfond_jl280209Taj čin dogodio se nakon što je Sindikat odbio smanjenje plaća u studenom prošle godine, odbijajući preuzeti na sebe odgovornost saniranja političkih posljedica krize, ali i nudeći Vladi da se uvećana osnovica dovede u paritet s prosječnom plaćom u državi i da na taj način plaće službenika dijele sudbinu plaća svih zaposlenih.
SDLSN je Vladi i javnosti cijelo vrijeme ukazivao na nepravednost rješenja u kojem bi izlaz iz krize trebali financirati javni i državni službenici ali ne i ostali, predlažući i pomalo utopijska rješenja poput osnivanja antirecesijskog fonda u koji bi se slijevala sredstva svih zaposlenih u Hrvatskoj.
Međutim, u trenutku kad je Vlada smanjila plaće dužnosnicima i saborskim zastupnicima i konačno preuzela političku odgovornost za suočavanje s krizom, kad je jasno da ne postoje jednostavni mehanizmi utjecaja na plaće zaposlenih u lokalnoj samoupravi, te da javnost ima ograničeno razumijevanje za sukobe onih čije plaće možda jesu male, ali i razmjerne riziku gubitka posla, SDLSN je zauzeo poziciju socijalnog partnera koji u nepovoljnim gospodarskim uvjetima postupa društveno odgovorno i igra na sigurno, rukovodeći se interesima svojih članova.
To naravno ne znači da sindikati javnih službi djeluju suprotno interesima zaposlenih u javnim službama, ali bi posljedice njihovih postupaka mogle biti dalekosežnije.
Veći zahtjevi nose i veći rizik, kao i politika stalnog podizanja uloga u pregovorima u kojima se jednom prihvaćeni zahtjevi stalno povećavaju.
Takvu pregovaračku poziciju sindikati državnih službi nisu htjeli i mogli pratiti, posebice stoga što je uključivala patronizirajući odnos sindikata javnih službi i poziciju u kojoj su sindikati državnih službi u pravu sve dok razmišljaju jednako kao i sindikati javnih službi.
Zato smo danas ovdje gdje jesmo, a vrijeme će pokazati tko je više dobio ili izgubio.

Sindikat državnih službenika: pristankom na smanjenje plaća izabrali smo manje zlo

hina_logo

ZAGREB, 24. ožujka 2009. (Hina) – Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske u današnjem je priopćenju ustvrdio da je potpisivanjem sporazuma o povratku na osnovicu za plaće iz 2008. godine, što znači šest postotno smanjenje plaća, izabrao manje zlo nastojeći izbjeći još gore posljedice po svoje članstvo.

Nevelika plaća službenika sa SSS-om s pet godina radnog staža i koeficijentom 0,85, koja s povećanjem od šest posto iznosi 3.696,70 kuna, nakon sporazuma bit će manja 175,85 kuna ili godišnje 2.110,20 kuna. U ova teška vremena, kad je svaka kuna važna, to je značajno smanjenje prihoda, priznaje sindikat.

sporazum230309_VLNo, nepopustljivost u zahtjevu da se plaće ne smanjuju mogla je državne službenike stajati mnogo većeg gubitka jer je vlada prijetila otkazivanjem kolektivnog ugovora (KU), a iznosi materijalnih prava koje zaposleni u državnim tijelima dobivaju temeljem KU-a daleko nadmašuju iznos šest postotne povišice.

Naknada za prijevoz, regres, božićnica, dar za djecu, pomoć za rođenje djeteta, pomoć za bolovanje duže od 90 dana, pomoć za lijekove, uvećanje koeficijenta s obzirom na dužinu staža ostvarenog u državnim tijelima od 4, 8 i 10 posto, naknade za pasivno dežurstvo, jubilarne nagrade i otpremnine također uvećavaju primanja zaposlenih i predstavljaju instrument kojim sindikati kompenziraju izostanak sustavne politike plaća i drugim sredstvima povećavaju službeničke plaće.

Opasnost gubitka KU-a i neizvjesnost početnih pozicija i razine prava u pregovorima za eventualni novi KU za sindikate državnih službi predstavljali su rizik za koji odgovornost nisu željeli preuzeti, ističe se u priopćenju.

Sindikati nisu htjeli preuzeti ni rizik negativnih posljedica konfrontacije s vladom kao poslodavcem, jer se ne radi o klasičnom sukobu na relaciji sindikat – poslodavac.

To sučeljavanje se u javnosti doživljava podvojeno – dio javnosti borbu sindikata doživljava kao legitimnu interesnu poziciju zaposlenika javnih i državnih službi za vlastite plaće i otpor njihovom smanjivanju radi financiranja izlaska iz krize za koju nisu odgovorni.

No, drugi dio javnosti cijelu priču doživljava kao još jedan dokaz socijalne neosjetljivosti nabujalog i nesposobnog javnog sektora, čija nepopustljivost hrvatsko društvo gura u ponor recesije.

U trenutku kad je vlada smanjila plaće dužnosnicima i saborskim zastupnicima i konačno preuzela političku odgovornost za suočavanje s krizom, kad je jasno da ne postoje jednostavni mehanizmi utjecaja na plaće zaposlenih u lokalnoj samoupravi, te da javnost ima ograničeno razumijevanje za sukobe onih čije plaće možda jesu male, ali i razmjerne riziku gubitka posla, Sindikat državnih službenika je odlučio igrati na sigurno.

To ne znači da sindikati javnih službi, koji su odbili potpisati sporazum o smanjenju plaća, djeluju suprotno interesima zaposlenih u javnim službama, ali bi posljedice njihovih postupaka mogle biti dalekosežnije, ocjenjuje Sindikat državnih službi.

sporazum_TPortal240309

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske u današnjem je priopćenju ustvrdio da je potpisivanjem sporazuma o povratku na osnovicu za plaće iz 2008. godine, što znači šest postotno smanjenje plaća, izabrao manje zlo nastojeći izbjeći još gore posljedice po svoje članstvo

Nevelika plaća službenika sa SSS-om s pet godina radnog staža i koeficijentom 0,85, koja s povećanjem od šest posto iznosi 3.696,70 kuna, nakon sporazuma bit će manja 175,85 kuna ili godišnje 2.110,20 kuna. U ova teška vremena, kad je svaka kuna važna, to je značajno smanjenje prihoda, priznaje sindikat.

tportal_logoNo, nepopustljivost u zahtjevu da se plaće ne smanjuju mogla je državne službenike stajati mnogo većeg gubitka jer je vlada prijetila otkazivanjem kolektivnog ugovora (KU), a iznosi materijalnih prava koje zaposleni u državnim tijelima dobivaju temeljem KU-a daleko nadmašuju iznos šest postotne povišice.

Naknada za prijevoz, regres, božićnica, dar za djecu, pomoć za rođenje djeteta, pomoć za bolovanje duže od 90 dana, pomoć za lijekove, uvećanje koeficijenta s obzirom na dužinu staža ostvarenog u državnim tijelima od 4, 8 i 10 posto, naknade za pasivno dežurstvo, jubilarne nagrade i otpremnine također uvećavaju primanja zaposlenih i predstavljaju instrument kojim sindikati kompenziraju izostanak sustavne politike plaća i drugim sredstvima povećavaju službeničke plaće.

Opasnost gubitka KU-a i neizvjesnost početnih pozicija i razine prava u pregovorima za eventualni novi KU za sindikate državnih službi predstavljali su rizik za koji odgovornost nisu željeli preuzeti, ističe se u priopćenju.

Sindikati nisu htjeli preuzeti ni rizik negativnih posljedica konfrontacije s vladom kao poslodavcem, jer se ne radi o klasičnom sukobu na relaciji sindikat – poslodavac.

To sučeljavanje se u javnosti doživljava podvojeno – dio javnosti borbu sindikata doživljava kao legitimnu interesnu poziciju zaposlenika javnih i državnih službi za vlastite plaće i otpor njihovom smanjivanju radi financiranja izlaska iz krize za koju nisu odgovorni.

No, drugi dio javnosti cijelu priču doživljava kao još jedan dokaz socijalne neosjetljivosti nabujalog i nesposobnog javnog sektora, čija nepopustljivost hrvatsko društvo gura u ponor recesije.

U trenutku kad je vlada smanjila plaće dužnosnicima i saborskim zastupnicima i konačno preuzela političku odgovornost za suočavanje s krizom, kad je jasno da ne postoje jednostavni mehanizmi utjecaja na plaće zaposlenih u lokalnoj samoupravi, te da javnost ima ograničeno razumijevanje za sukobe onih čije plaće možda jesu male, ali i razmjerne riziku gubitka posla, Sindikat državnih službenika je odlučio igrati na sigurno.

To ne znači da sindikati javnih službi, koji su odbili potpisati sporazum o smanjenju plaća, djeluju suprotno interesima zaposlenih u javnim službama, ali bi posljedice njihovih postupaka mogle biti dalekosežnije, ocjenjuje Sindikat državnih službi.

anketa

U pripremi je Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Od Zakona očekujem…

Rezultati

Loading ... Loading ...

Administratio Publica
Hrvatska i komparativna javna uprava
Site logo Institut za javnu upravu