SINDIKAT DRŽAVNIH I LOKALNIH SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA REPUBLIKE HRVATSKE
 

Snježana Pap, službenica u Općinskom sudu Beli Manastir

Najčešće nitko ne vidi dobre strane i rezultate državnih službenika

pap_snjezana390

(SDLSN, 21. studenoga 2012.) Pomalo je ponižavajuće kako se u zadnje vrijeme odnosimo prema državnim službenicima i namještenicima. Na primjer, donijeta je odluka o tome da državni službenici u kontaktu sa strankama moraju nositi bedževe sa svojim imenom, kako bi ljudi znali ime službenika na kojega se žele žaliti. No, nitko, očito, ne razmišlja o tome da ćemo tako vjerojatno biti izvrgnuti tome da se ljudi iskaljuju na nama i kada nismo krivi, odnosno čak i onda kada nisu uspjeli dobiti pozitivno rješenje zato što to tako propisuju zakoni. Pogotovo u manjim sredinama, gdje od ljudi od Matkovic_ikona140_finalslužbenika koje inače poznaju imaju velika očekivanja, kaže Snježana Pap, zadužena za javnu nabavu u Općinskom sudu u Belom Manastiru. Tako će ljudi koji rade za malu plaću i bez ikakve edukacije se moraju nositi s ljudima biti u situaciji da budu podvrgunuti i dodatnom pritisku. S druge strane, dodaje, neke dobre stvari nitko ne vidi. Na primjer činjenicu da je sud u Belom Manastiru zasigurno sud s najčišćim stanjem u gruntovnim knjigama u Hrvatskoj.

Službenici nemaju razloga za zadovoljstvo

“Ovo je područje od posebne državne skrbi. Nakon rata imali smo puno ljudi koji su htjeli otići iz Hrvatske, pa su prodavali ili mijenjali imovinu. Bilo je i puno onih koji su se vraćali i trebali su obnoviti kuće, a za sve to su im trebali i uredni vlasnički dokumenti. Jednostavno smo ih morali osigurati da bi se mogao uspostaviti normalan život i naši su službenici godinama radili u doslovno nemogućim uvjetima, uglavnom prekovremeno, a da za to nisu bili ništa bolje plaćeni u odnosu na službenike  u sudovima gdje se nije moralo raditi tako. I zato danas imamo najčišću situaciju u gruntovnici, za razliku od mnogih drugih područja Hrvatske gdje se nije radilo tako”, kaže naša sugovornica. A Sud i dalje radi u uvjetima koji su ispod razine potrebnih. Na primjer, u zgradi u kojoj rade i prekršajni suci, koji nerijetko pred sobom imaju i obiteljske nasilnike i ljude s druge strane zakona, nema mogućnosti za angažman zaštitarske službe.
“Kad nam je nevrijeme nedavno razbilo stakla, za što inače nisu predviđena sredstva u proračunu, morali smo se snalaziti tako da osobno jamčimo staklarima da će im rad sigurno biti plaćen”, dodaje. “Rad u takvim uvjetima trebao bi ipak biti više cijenjen. A ako se ljudima u državnoj službi samo šalju poruke kakve im se danas šalju – da ako su im plaće male mogu otići u privatni sektor – nema osnove za to da budu zadovoljni i da bolje rade svoj posao”, kaže Snježana.

Usavršavanje u privatnom aranžmanu

Naša sugovornica dodaje kako nikada nije imala priliku proći niti jedan plaćeni seminar koji bi joj pomogao da se usavršava. Ipak, cijeli život uči i radi na sebi i o tome priča s takvim veseljem da smo poprilično posramljeni, s obzirom da Zagreb pruža mnoštvo prilika koje ne koristimo. Tako je, na primjer, prije devet godina, kada je zbog zdravlja morala razmisliti o manje stresnom radnom mjestu od posla sudske ovršiteljice koji je radila do tada, krenula na seminare kako bi se osposobila za medijatora u sporovima. Nakon dvije godine edukacije, postala je prva koordinatorica Centra za mirenje i nenasilje u Belom Manastiru, čiji je zadatak bio da uspostavi sustav medijacije u zajednici. Izuzetno blaga, topla i draga sugovornica svojim ugodnim glasom i vedrim pogledom oko sebe širi nevjerojatan mir i zapravo ju je lako zamisliti u situacijama u kojima miri ljude. Vrlo je ponosna na rezultate tog projekta – čak 85 posto postupaka za koje se pokrene medijacija preko Centra danas završe pozitivno, dogovorom suprotstavljenih strana, što je zasigurno velika ušteda za zajednicu. Među ostalim i zato što ti predmeti ipak ne dođu do suda, a neki od njih možda su mogli godinama opterećivati sudove.

Medijatorica u sporovima

“Veliko mi je zadovoljstvo kad uspijemo postići da se ljudi dogovore. Kad počinjemo, najčešće je stav “znam što hoćete, da se pomirim s tom budalom”. Jako je važno da suprostavljene strane sjednu za stol jer se tada moraju pogledati u oči i razgovarati, pa je lakše doći do rješenja”, kaže naša sugovornica. No, ne mora baš sve biti riješeno za stolom, kaže uz osmijeh. Kad ljudi ne žele sjesti jedan red drugog, rješenje može biti i  – “šetajuća medijacija”.
“Imala sam slučaj dvojice susjeda, 80-godišnjaka, koji su zaratili zbog nekog banalnog problema, otprilike na razini kruške za koju se nisu mogli dogovoriti čija je. Nisu htjeli ni čuti za to da sjednemo za stol i razgovaramo, no pristali su da najprije porazgovaram s jednim, pa prošetam do drugog i prenesem poruku, vratim se s odgovorom… Kolegica se nije mogla načuditi odluci da pokušam riješiti problem na taj način, no ipak sam probala. Sjećam se da je padala kiša i da sam cijeli dan šetala ispod svog šarenog kišobrana, kroz malu ogradicu koju su susjedi bili probili dok su si još bili dobri, da bi mogli svratiti jedan drugome na rakijicu. I na kraju je uspjelo, pomirili su se”, kaže Snježana.

pap_snjezana240Pomalo je teško, međutim, zamisliti tu blagu ženu u situaciji da ljudima dolazi u kuću kako bi popisala stvari i naplatila dugove, no kroz razgovor o primjerima iz prakse postaje jasno kako su i u tim situacijama strpljenje i razgovor bili itekako važni. Ali i to da čovjek bude Čovjek. “Voljela sam voditi ovrhovoditelja sa mnom kad bih išla k dužnicima. Kada bi vidjeli u kakvim okolnostima ljudi žive, lakše smo dolazili do dogovora: dužnicima bih objasnila da postoji dug koji ipak nekako moraju platiti, a s ovrhovoditeljem bih pokušala postići dogovor da spuste kamatu. I tako bismo barem malo olakšali situaciju i ipak došli do rješenja” kaže naša sugovornica.
Prisjeća se i jedne obitelji u kojoj se kod popisa stvari uvjerila da majka nema što dati djeci za jelo osim komadića kruha. “Kako je moj suprug u to vrijeme radio u Belju i imao pravo na to da odnese kući i konzerve s hranom, zamolila sam ga da on i njegovi kolege sakupe sve što im je višak i sutradan sam se vratila k tim ljudima, da bi im odnijela malo hrane”, kaže. Jednom je dužniku, nakon popisa imovine da bi se naplatio dug, pokucala na vrata jer joj automobil nije htio upaliti i trebalo ju je pogurati. “Nitko nije mogao vjerovati da su mi pomogli pokrenuti automobil, no zaista jesu”, kaže.
No, bilo je i onih koji su je “vijali po mjestu” samo zato što je na vratima ostavila obavijest o tome da će određenog dana doći popisati stvari, da bi se provela ovrha, no nikada se nije našla u situaciji koju razgovorom i strpljenjem nije znala riješiti, kaže. Ipak, bilo je i trenutaka u kojima joj se činilo da će “puknit ko livada”, jer čovjek ipak ne može ostati imun na tuđe probleme, ili na stresne situacije. “U takvim situacijama puno mi pomaže to što sam kroz edukaciju naučila otpustiti stres. Kad procijenim da to nije dovoljno, ne libim se ni potražiti stručnu pomoć psihologa volontera u Centru”, kaže. Nepostojanje takve podrške je, zaključujemo, još jedan nedostatak rada u državnoj upravi, pogotovo u onim službama koje svakodnevno rade u kontaktu s ljudima i u kojima su službenici često u kontaktu s ljudima koji nisu zadovoljni rješenjima.

Zaljubljenica u život i vrhove

Osim što bez zadrške kaže kako obožava život i ljude, jedna od najvećih strasti naše sugovornice, su – planinski vrhovi. Naime, godinama je članica planinarskog društva i zaljubljenica u planinarenje, a kao najdržaži vrh koji je ispunjava neopisivim mirom izdvaja Velebit. “Obožavam pogled s Velebita prema Triglavu. Kad je lijepo vrijeme, s vrha možete vidjeti sve naše otoke”, kaže Snježana. Vikend nakon našeg dolaska u Beli Manastir s planinarima se spremala na vikend na Sljeme, što je česta odrednica društva. “Krenemo rano ujutro, autobusi nas dovedu do Mihaljevca i onda pješačimo. Obično prespavamo u Runolistu, sutradan još malo prošetamo i pred večer se vraćamo”, kaže naša sugovornica, dok se sramežljivo pokušavamo prisjetiti koliko ono ima otkad smo zadnji puta iz Novog Zagreba “potegli” na Sljeme. Automobilom, naravno. Osim prirode i imanja na kojemu ima vinograd i uzgaja vlastito povrće Snježana je odnedavno i baka osmomjesečne djevojčice.
Tekst: Marijana Matković

anketa

U pripremi je Zakon o plaćama državnih službenika i namještenika. Od Zakona očekujem…

Rezultati

Loading ... Loading ...

Administratio Publica
Hrvatska i komparativna javna uprava
Site logo Institut za javnu upravu