2017. – godina u kojoj državni službenici love 2009. godinu

2017. – godina u kojoj državni službenici love 2009. godinu

lov_na_rep

U lovu za vlastitim repom državni službenici i namještenici nepovjerljivi su ne samo prema Vladi kao prevrtljivom poslodavcu, nego i prema vlastitim sindikatima, koji su ih svako malo morali uvjeravati kako je sve loše što im se dogodilo u tom trenutku bilo najmanje loše, ako ne i za njihovo dobro, ma kako suludo to zvučalo

(SDLSN, 31. prosinca 2016.) Zadnji dan godine na zalasku vrijeme je za pogled u retrovizor na 2016. godinu.

sdlsn_www220_novogodisnjiTo je bila godina u kojoj su sindikati pregovarali o sporazumu o osnovici za plaće s dvije vlade, jednom u kojoj je glavni pregovarač bio MOST-ovac i drugom u kojoj je pregovore vodio HDZ-ovac.
I dok se s Božom Petrovom pregovori nisu pomakli dalje od početnih pozicija, s Tomislavom Ćorićem zaključeni su u kratkom roku – dogovorom o programiranom povratu osnovice za plaće na razinu iz siječnja 2009. godine tijekom 2017. godine.
Tako će se plaće u državnoj službi u 2017. godini “povećati” za šest posto, kako bi državni službenici i namještenici mogli uživati materijalni standard iz 2009. godine.
No, da bi se to stvarno dogodilo, potrebno je “stići” još jednu godinu i to 2013., u kojoj je Vlada smanjila koeficijente složenosti poslova za tri posto, a dio zaposlenih u državnoj službi ostao je i bez bilo kakve jubilarne nagrade.

U lov na bolju prošlost trebalo bi uključiti i 2016. godinu, kao godinu u kojoj je povrat osnovice na razinu iz 2009. godine “ukrao” Državni zavod za statistiku, objavom rezultata rasta BDP-a krajem 2015. u pet decimala (1,99948), zbog čega se aktivacija sporazuma o osnovici pomaknula na siječanj 2017. godine, ali je taj brod otplovio dogovorom s Vladom koji je uključivao nespornu osnovicu u 2016. godini od 5108 kuna.
U takvoj situaciji lova za vlastitim repom logično je da su državni službenici i namještenici nepovjerljivi ne samo prema Vladi kao prevrtljivom poslodavcu, nego i prema vlastitim sindikatima, koji su ih svako malo morali uvjeravati kako je sve loše što im se dogodilo u tom trenutku bilo najmanje loše, ako ne i za njihovo dobro, ma kako suludo to zvučalo.
A da u takvoj sindikalnoj perspektivi, koja u prvi plan stavlja očuvanje radnih mjesta i sigurnosti zaposlenja, ima istine, može se uvjeriti svaki zaposlenik na proračunskim jaslama koji želi i može vidjeti što se događa u profitnom sektoru u kojem najveći neprijatelj radnicima više nisu ugovori na određeno vrijeme, nego rad s nepunim radnim vremenom i stalno novi ugovori s agencijama i poslodavcima koji nisu one iste pravne osobe za koje takvi radnici obavljaju posao.
To je svijet rastućeg broja prekarnih radnika, u kojem se više ne živi od ugovora do ugovora, već iz dana u dan.
Za državne službenike i namještenike prva velika provjera dobrih namjera Vlade dolazi već u prvoj polovici 2017. godine, kada bi trebali započeti pregovori za novi kolektivni ugovor u državnoj službi, u kojim pregovorima bi osporavanje razine materijalnih prava koja je ugovorena važećim ugovorom bio indikator stvarnog kursa Vlade po pitanju njihovog statusa.
Živi bili pa vidjeli. S. Kuhar