Drama na Bilicama je još jedan alarm koji se ne smije ignorirati

Scene ispred Zatvora na Bilicama – požar, hitna pomoć, vatrogasna vozila, evakuacija pritvorenika – nisu samo izvanredan događaj, već jasna poruka: zatvorski sustav u Hrvatskoj puca, a ključna pitanja već predugo ostaju bez odgovora.

Požari poput ovoga možda nisu česti, ali krize u zatvorskom sustavu su svakodnevica. Samo što ih javnost ne vidi. Ili nije vidjela – do sada.

Što nam je pokazala stvarnost?
Kadrovski kolaps!
Već smo u više navrata upozoravali da je sustav prenapregnut. Nedostaje pravosudnih policajaca, tehničkog i stručnog osoblja, a ono što imamo preopterećeno je i umorno.

Kad se dogodi incident, sustav reagira panično jer nema viška ljudi koji mogu “uskočiti”. Nema kontingenta za krizu. Improvizacija postaje jedini plan.

Prekapacitirani zatvori – u pojedinim ustanovama broj zatvorenika premašuje realne mogućnosti kontrole i skrbi. U takvim uvjetima požar nije samo nesreća, već visoko rizičan događaj.

Godinama tražimo donošenje posebnog zakona za zaposlenike u kaznenim tijelima. Godinama se ignorira prijedlog za redefiniranje radnih uvjeta, statusa i sigurnosti. Ovo je još jedan pokazatelj što znači odugovlačenje.

Podsjećamo – prošlotjedni prosvjed nije bio puhanje na hladno. Bio je najava.
Na mirnom prosvjedu ispred Zatvora u Zagrebu 4. lipnja jasno smo poručili:

“Zatvorski sustav više ne drže potpisi, nego ljudi. Sustav još stoji, ali zahvaljujući onima koji ga danima i noćima fizički nose.”
I pobrojali smo te prave ljude – a sada ponovno vidimo tko su oni.
Pravosudni policajci koji prvi ulaze u požar.
Zdravstveni djelatnici koji preuzimaju pritvorenike pod stresom.
Službenici koji moraju držati red dok se dimi iz ćelija.

Ovo što se dogodilo u Splitu nije “drama” za naslovnice, nego simptom jednog duboko bolesnog sustava.
Sustava bez ljudi.
Sustava u kojem se zatvorenici evakuiraju, a zaposlenici ušutkuju.
Što još čekamo?
Koliko još “Bilica” treba izgorjeti da bi se netko pomaknuo?
Koliko ćemo još puta gledati iscrpljene ljude kako gase tuđe pogreške, bez da ih itko zaštiti?

Prošlo je vrijeme izgovora.
Sustav ne treba još jedan sastanak. Treba hitne, konkretne mjere:

• Donošenje posebnog zakona za zaposlene u kaznenim tijelima
• Poboljšanje materijalnog statusa i izjednačavanje otpremnina s drugim službama sigurnosti
• Bolje uvjete rada, kadrovsku obnovu i rasterećenje postojećih radnika
• Jasne sigurnosne protokole i krizne planove u svim zatvorima

Drama na Bilicama nije nesreća, nego poruka.
Koliko ovakvih poruka treba biti da ih čuju?

Vrijeme je da se svi koji odlučuju počnu ponašati kao da iza rešetaka stvarno postoje ljudi.
SDLSN RH stoji uz ljude koji sustav održavaju iza zatvorenih vrata kaznionica i zatvora.