Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku – Za budućnost nas i naše djece

Danas smo sudjelovali u prosvjedu jer postoje pitanja koja nadilaze organizacije, pojedince, političke opcije i sve naše međusobne razlike.
Pitanje zaštite vode, prirodnih resursa i prostora u kojem živimo upravo je jedno od takvih pitanja.

Ovdje se ne radi samo o današnjem trenutku. Radi se o budućnosti nas, naše djece i generacija koje tek dolaze. O tome kakvu ćemo im zemlju ostaviti i hoćemo li jednog dana moći reći da smo učinili sve što je bilo u našoj moći da sačuvamo ono što nam je povjereno.

Hrvatska raspolaže prirodnim bogatstvima koja ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Voda je među najvrjednijima. Jednom izgubljeni ili ugroženi resursi teško se vraćaju, a neke se posljedice više nikada ne mogu potpuno ispraviti.
Zato odgovornost nije samo na institucijama, iako je njihova odgovornost najveća. Oni koji danas donose odluke na državnoj i lokalnoj razini imaju obvezu upravljati javnim dobrima vodeći računa ne samo o današnjim interesima nego i o posljedicama koje njihove odluke ostavljaju budućim generacijama. Ali odgovornost postoji i na svakome od nas.

Ne možemo očekivati da će netko drugi uvijek govoriti, upozoravati i zauzimati se za ono što smatramo vrijednim. Ne možemo zaštitu vode, okoliša i naših prirodnih resursa prepustiti samo pojedincima ili onima koji imaju dovoljno snage organizirati prosvjed.

Zato smatramo da je važno podržati svaku legitimnu inicijativu koja otvara prostor za razgovor, upozorava na moguće posljedice i podiže svijest o zaštiti zajedničkih vrijednosti bez obzira na to tko ju organizira.
Ne moramo se u svemu slagati. Ne moramo pripadati istoj organizaciji niti imati iste poglede na svako društveno pitanje da bismo prepoznali ono što nam je zajedničko. A zajednička nam je odgovornost prema zemlji u kojoj živimo.

Kao sindikat svakodnevno govorimo o pravima, radu, odgovornosti institucija i javnom interesu. Upravo zato ne možemo javni interes promatrati samo kroz radna i materijalna prava. On podrazumijeva i zaštitu dobara koja pripadaju svima nama.

Na kraju, pitanje je vrlo jednostavno: što ćemo ostaviti iza sebe?
Vjerujemo da svatko od nas treba barem jednom zastati pred tim pitanjem. I onda, kada procijeni da je nešto što pripada svima nama potrebno zaštititi, ne ostati po strani.
Jer voda, priroda i prostor u kojem živimo nisu tuđi problem.
To je naša zajednička odgovornost.