Iz prve ruke: Jedno računovodstvo za deset sudova

Zagreb, 24. kolovoza 2021. – Državna službenica Zorka Perkušić je diplomirana ekonomistica koja već 11 godina radi u računovodstvu i financijama Općinskog suda u Splitu. Radi na radnom mjestu računovodstvenog referenta iako je završila Ekonomski fakultet.

Ujedno je i sindikalna povjerenica SDLSN RH u sindikalnoj podružnici Općinskog suda u Splitu. Vrlo aktivna sindikalna povjerenica.

Prethodno je 15 godina bila šefica računovodstva Općinskog suda u Omišu u kojemu je u to vrijeme bilo zaposleno 30 službenika i namještenika. Nastavno je vodila i računovodstvo Prekršajnog suda u Omišu u kojemu je bilo 15 zaposlenih. Dobar dio toga razdoblja bila je sama, jedina zaposlena u računovodstvu.

– Kada radite sami u računovodstvu, velika je to odgovornost i puno je to posla. Nema odmora, a o bolovanju da i ne govorim, svjedoči nam Zorka.

A na pitanje od čega se sastoje poslovi u računovodstvu odgovara:

– Poslovi u računovodstvu se sastoje od obračuna plaća, vođenja knjige ulaznih računa, knjiženja svih uplata i isplata, kredita zaposlenih, osnovnih sredstva i sitnog inventara. Tu su i plaćanja stranaka za predmete suda, isplate očevida, vještaka, povrati bilo da se radi o povratu jamčevina ili povratu po završetku predmeta. Radimo i kompletna svakodnevna, mjesečna, polugodišnja i godišnja izvješća i dr.

Skreće, pritom, pozornost na „računovodstveni paradoks“. Pojašnjava nam kako niti jedna ustanova ni tvrtka ne mogu bez računovodstva, ali kako su plaće u računovodstvu jako male, ponižavajuće, da se čovjek zapita, isplati li se uopće.

Općinski sud u Omišu spojio se s Općinskim sudom u Splitu. No, ne samo Općinski sud Omiš, već i sudovi – Makarska, Imotski, Trogir, Sinj, Stari Grad, Supetar, Kaštela i Solin. Kada su se mali sudovi spojili sa Splitom, dio 2009., a ostali 2015., jedno je računovodstvo počelo raditi poslove za sve sudove. O složenosti tog procesa Zorka zna jako dobro. Iz prve ruke. Nimalo lako, nimalo jednostavno. I obim posla se daleko povećao. Povećao se i broj zaposlenih u objedinjenom Sudu. Brojka je narasla na 500 zaposlenih.

Zorkina plaća je, pritom, manja nego kada je radila u Omišu. To nas vraća na njezinu izjavu o malim plaćama u računovodstvu. No, Zorka se ne miri s takvom situacijom:

– Moramo se svi zajedno boriti za veće plaće! Plaće bi nam trebale rasti barem 50 posto, poručuje naša, za akcije uvijek spremna Zorka.

Zorka radi u depozitnom odjelu računovodstva poslove knjiženja svih predmeta od svih sudova, zaprima rješenja za isplatu vještaka, očevida, povrate stranaka, jamčevine, provjere salda pripojenih sudova, knjiženja u nove brojeve predmeta, provjere i izdavanje potvrda za ulaganje u spis gotovih predmeta i dr. Prema potrebi, uskače gdje zatreba, jer tako se radi. Sve kolegice u računovodstvu, njih deset plus šefica, rade sve. Uigrani tim, kaže, ekipa koja se pokriva u svakom trenutku. S obzirom na prirodu i obim posla drukčije i ne može. Sve mora, u svakom trenutku funkcionirati i „štimati“.

Sa spajanjem Suda u Omišu sa Sudom u Splitu, Zorkino mjesto rada postao je Split u koji svakodnevno putuje autobusom. Kako nam govori, tijekom turističke sezone zbog velikih gužvi na cestama dolazak na posao je pravi pothvat. Za udaljenost koja se inače prijeđe za otprilike sat vremena potrebno je duplo više vremena, čak dva sata u jednom smjeru. Ceste su krcate automobilima turista… Što reći, treba „doživjeti domaće“.