Izmjenama Zakona o sustavu državne uprave Vlada napušta postojeći teritorijalni ustroj

DRŽAVNA UPRAVA KAO KOKOŠ ILI JAJE?
Izmjenama Zakona o sustavu državne uprave Vlada napušta postojeći teritorijalni ustroj

kiosk_final

Građani u županijama mogli bi se zapitati postoji li njihova županija još uvijek za državu, kad u njoj građani usluge upravnog i pravosudnog servisa ostvaruju u tijelu koji nosi naziv rimskog broja III ili V, kao da se radi o rimskoj provinciji, a ne hrvatskoj županiji, ili oznaku Zagreb – jug, ili Zagreb -istok, čime ih se definira kao građane s obzirom na stranu svijeta iz koje dolaze u upravnu meku

(SDLSN, 6. veljače 2014.) Ne tako davno na jednom su dalmatinskom otoku građani prosvjedovali zbog najave zatvaranja lokalnog poštanskog ureda, s argumentom da poštanski ured doprinosi standardu života i kvaliteti življenja.

sdlsn_www220Ne znamo je li pošta u međuvremenu zatvorena, ali uskoro bi građani hrvatskih županija mogli ostati i bez državnih institucija koje su dosad pratile postojeći teritorijalni ustroj Republike Hrvatske, barem kad su županije, kao jedinice područne (regionalne) samouprave, u pitanju.
Porezna uprava, Ministarstvo unutarnjih poslova, pravosudni sustav, a od danas i uredi državne uprave rekoncentriraju se u pet ili malo više područnih centara, umjesto dosadašnjih dvadeset.
Iako su razlozi za novo mapiranje državne uprave logični, dječje optimistični pa i dalekosežni u zaključcima kao će se “novim ustrojstvenim modelom koji osigurava bolju organizaciju obavljanja poslova i uvođenjem poslova jedinstvenog upravnog mjesta znatno unaprijediti usluge građanima i drugim strankama i povećati zadovoljstvo građana i drugih stranaka upravnim uslugama, što je osnovni cilj reorganizacije”, nismo sasvim sigurni da će građani koji su u posljednjih 20-tak godina saživjeli sa svojim županijama biti “zadovoljeni” odlaskom područnih sjedišta policijskih uprava, sudova ili ureda državne uprave iz njihove županije.
Mnogi od njih postavit će si pitanje postoji li njihova županija još uvijek za državu, kad u njoj građani, ali i sami zaposlenici državnih tijela usluge upravnog servisa ostvaruju i pružaju u tijelu koji nosi naziv rimskog broja III, kao da se radi o rimskoj provinciji, a ne hrvatskoj županiji, ili oznaku Zagreb – jug, ili Zagreb -istok, čime ih se definira kao građane s obzirom na stranu svijeta iz koje dolaze u upravnu meku.
Činjenica da će većina ureda, barem neko vrijeme, ostati u njihovoj županiji ili mjestu stanovanja, odnosno da će država u njihovoj blizini postaviti upravni kiosk za “povećanje zadovoljstva građana”, ili će im jednom tjedno doputovati upravna patronažna sestra, u sklopu programa palijativne skrbi umirućim teritorijalnim jedinicama, bit će im slaba poveznica sa županijom u kojoj žive, ali su joj životne funkcije svedene na razinu amebe.
Tako će vlast koja nema političke hrabrosti otvoriti pitanje redefiniranja postojećeg teritorijalnog ustroja ostaviti županije u poziciji naroda bez države, koji je Tomislav Ladan usporedio s “govnom na kiši”, nadajući se da će se, valjda, ugasiti same od sebe, ako im se oduzme ono što ih čini jedinstvenim i smislenim teritorijalnim, povijesnim, kulturnim i upravnim cjelinama, ali i istovremeno zadržati političke sinekure koje bi njihovim gašenjem nestale. S. Kuhar