JVP Grada Osijeka: Pozitivna ženska priča u većinskom muškom okruženju

Zagreb, 8. ožujka 2022. – Ravnopravnost spolova temeljna je ustavna vrednota Republike Hrvatske, prema kojoj bi žene i muškarci trebali biti jednako zastupljeni u svim područjima javnoga i privatnog života, imati jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

Trebali. No, u praksi i nije baš tako. Prema izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2020. godinu, najviše pritužbi zaprimljeno je u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti – što čini udio od 48,3 posto. Prituživale su se najčešće žene, jer čine: većinu nezaposlenih, većinu u potplaćenim sektorima, većinu kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, podzastupljenih na visokim pozicijama poslovnog odlučivanja te onih koje nailaze na „stakleni strop“ (12,6 posto u uprava i 22,3 posto u nadzornim odborima d.d., HANFA), nemaju jednake mogućnosti za napredovanje (i dalje ne postoje odgovarajuće mjere koje bi na učinkovit način poticale participaciju žena na pozicijama ekonomskog odlučivanja) te imaju niže plaće i mirovine – jaz u plaćama oko 13,3 posto i mirovinama 22,3 posto. Prema pritužbama građanki, životna dob i majčinstvo i nadalje ostaju glavni izazovi rodne diskriminacije žena na tržištu rada.

Prema Indeksu rodne ravnopravnosti za 2021. godinu Europskog instituta za rodnu ravnopravnost Hrvatska je s 59,2 od 100 bodova zauzela 19. mjesto u Europskoj uniji. Praćeni su trendovi u domenama rada, novca, vremena, moći, znanja, zdravlja i nasilja.

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena, dana koji predstavlja povijesnu i trajnu borbu koju žene moraju voditi da bi uživale jednaka prava kao muškarci, odlučili smo ispričati jednu pozitivnu žensku priču u većinskom muškom okruženju. Priča je to o Lidiji Vuksanić, Moniki Aničić i Sineli Batrnek, pripadnicama Javne vatrogasne postrojbe Grada Osijeka, ujedno i našim članicama.

Postrojba ima 86 profesionalnih vatrogasaca, a njih tri su jedine profesionalne vatrogaskinje u postrojbi. Lidija i Sinela rade na radnom mjestu vatrogasac – operativni dežurni vatrogasne smjene. Na telefonskoj centrali primaju dojave od građana te drugih fizičkih i pravnih osoba, za požare i druge interventne događaje, alarmiraju i upućuju posade, vatrogasna vozila, tehniku, opremu i druga sredstva na intervencije…  Lidija je 20 godina radila na radnom mjestu vatrogasac, a zadnjih 15 godina je je operativni dežurni. Obje su se za vatrogasno zanimanje odlučile jer vole taj, kako kažu, humani posao i vole pomagati drugima.
Monika radi na radnom mjestu vatrogasac-vozač. Upravlja i rukuje vatrogasnim vozilima, obavlja svakodnevne preglede tehničke ispravnosti vatrogasnih vozila i opreme koja se nalazi u njima, neposredno sudjeluje u vatrogasnim intervencijama… U postrojbi se nedavno zaposlila, ali je ljubav prema vatrogastvu već dugo prisutna. Članica lokalnog DVD-a je od malih nogu i sudionica brojnih vatrogasnih natjecanja. Logičan je slijed bio upisivanje vatrogasne škole.

Kao i svi članovi vatrogasnih postrojbi i Lidija, Monika i Sinela nose radnu odoru kod obavljanja vatrogasne djelatnosti. U svečanim prigodama nose svečanu vatrogasnu odoru. Pojašnjavaju nam kako im se odore šivaju po mjeri, pa nema problema s pronalaženjem malih veličina. Nošenje kacige također nije problem, što dokazuje i smiješak na Monikinom licu.

Osobe koje se primaju na radno mjesto profesionalnog vatrogasca, trebaju, među ostalim, imati posebno zdravstveno stanje i psihičku sposobnost za obavljanje vatrogasne djelatnosti, te ispunjavati posebno propisanu razinu tjelesne i motoričke sposobnosti. Kako nam govore naše vatrogaskinje, fizičku spremnost održavanju kroz tjelesne aktivnosti u postrojbi i privatne rekreacije i u svemu su ravnopravne s kolegama. I u vježbama i u intervencijama.

Na zamolbu da izdvoje intervenciju koju će pamtiti cijeli život, napominju kako je svaka intervencija zasebna, te stoga nema previše izdvajanja. No, ipak izdvajaju spašavanje djeteta iz kante kojeg su donijeli roditelji.

A kako Lidija i Sinela već dugi niz godina rade kao operativne dežurne, zna im se dogoditi da se kod kuće na telefon jave: „Vatrogasci, izvolite!“

Lidija dopunjuje:
– Dok sam bila vatrogasac na kolima najbolji osjećaj je bio kada uspješno spasimo nečiji život i imovinu. To je nemjerljivo.

Raditi kao profesionalni vatrogasac znači ne poznavati subote, nedjelje, praznike i blagdane i pokoji izostanak s obiteljskih druženja, no aktualno „COVID radno vrijeme“, po principu radite 24 sata, a potom ste tri dana slobodni, ima i svoje dobre strane na koje se čovjek s vremenom navikne i uskladi svoj privatni život.

– Privatni život usklađujemo kao i sve ostale djelatnosti gdje rade žene i muškarci, napominju naša sugovornice.

Razgovor zaključujemo pitanjem o prigodnim navikama njihovih kolega, na koje složno odgovaraju:
– Kolege nas se uvijek sjete prigodnim poklonima povodom Dana žena, kao i za naš rođendan, ali i u nekim drugim prigodama.