Kada zakon služi gušenju sindikata. Vrijeme je da se državna služba probudi i jasno vidi što se događa s našim pravima i kolektivnim pregovaranjem.
Najnovije rješenje Povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti ponovno je pokazalo ono na što Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske upozorava već godinama. Postojeći Zakon o reprezentativnosti ne osigurava pravedno predstavljanje zaposlenih u državnoj službi, nego stvara prostor za manipulacije i politički kontrolirane pregovore.
Sustav koji je trebao osigurati socijalni dijalog pretvoren je u mehanizam sindikalne dominacije i isključivanja.
SDLSN predstavlja tisuće državnih službenika ali se njihov glas potiskuje.
Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske u ovom postupku zastupa gotovo 6.100 državnih službenika i namještenika. To su zaposlenici sudova, državnih odvjetništava, ministarstava, zatvorskog sustava, porezne uprave, carine, DZSa , DHMZa, inspekcija i brojnih drugih koji svakodnevno nose funkcioniranje države.
No, prema podacima iz samog spisa postupka vidljivo je da taj broj postaje gotovo zanemariv u ukupnom izračunu, jer se u isti sustav brojanja ubrajaju i članovi policijskih sindikata.
Drugim riječima, broj policijskih službenika koristi se za odlučivanje o pravima državnih službenika i namještenika izvan policije. To nije pravedan sustav reprezentativnosti. To je institucionalizirana neravnoteža.
Policijski sindikati odlučuju o pravima državne službe ali ih ne zastupaju. Posebno je problematično što policijski sindikati sudjeluju u pregovorima za kolektivni ugovor koji se odnosi na cijelu državnu službu, iako ne zastupaju interese većine državnih službenika i namještenika.
Naime, Zakon o policiji omogućuje sklapanje posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike. To znači da policija može pregovarati sektorski čime su višestruko favorizirani, dok se za ostatak državne službe to pravo ne omogućuje.
Unatoč tome, policijski sindikati to ne žele, nego inzistiranjem na izmjenama KU, traže potpuno onemogućavanje sindikalnog djelovanja nereprezentativnim sindikatima.
Zašto?
Zato što im sadašnji model omogućuje dominaciju u pregovorima o pravima svih zaposlenih u državnoj službi.
Tražimo jasno razdvajanje i transparentno brojanje.
Zbog toga SDLSN RH od Vlade RH zahtjeva:
Da se utvrdi stvaran broj članova svih policijskih sindikata unutar Ministarstva unutarnjih poslova.
Da se taj broj stavi u odnos s ukupnim brojem zaposlenih u MUP-u.
Tada će se potvrditi dugogodišnje upozoravanje SDLSN RH na manipulcije u načinu prebrojavanja.
Te da se pregovarački sustav jasno razdvoji između policije i ostatka državne službe.
Dok se to ne učini, pregovori o kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ostaju strukturno nepravedni.
Postizanje reprezentativnosti SDLSN RH bilo bi moguće da se u postupak prebrojavanja nisu prijavili sindikati koji po sadašnjem zakonu nemaju nikakve mogućnosti postati reprezentativni sa sadašnjim brojem članova te samim time isključili svaku mogućnost sudjelovanja svih nas u kolektivnim pregovorima.
Takva praksa pogoduje onima koji već imaju dominantan položaj i otvara prostor za politike zabrane sindikalnog djelovanja nereprezentativnim sindikatima.
Svibanj, trenutak kada su sva prava ponovno na stolu.
Posebno zabrinjava činjenica da u svibnju istječe Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.
To znači da su sva prava zaposlenih ponovno predmet pregovora.
Ukoliko se pregovori nastave u ovakvom sustavu reprezentativnosti, postoji realna opasnost da će o pravima državnih službenika i namještenika ali i javnih službi ponovno odlučivati sindikati koji ih ne predstavljaju.
Iskustvo posljednjih pregovora to jasno potvrđuje.
Ponuda Vlade o povećanju osnovice od 1% + 1% + 1% bila je ponižavajuća za desetke tisuća zaposlenih u državnoj i javnim službama.
Unatoč tome, ona je prihvaćena.
Sve češće čujemo razočaranje zaposlenika u sindikate.
No upravo povlačenje zaposlenika iz sindikalnog organiziranja najviše odgovara poslodavcu a još više učvrščuje monpolistički položaj trenutno reprezentativnih sindikata u državnoj službi.
Svaki zaposlenik koji zbog razočaranja odustane od sindikalnog djelovanja zapravo pomaže modelu u kojem o njegovim pravima odlučuju drugi.
Bez stvarne odgovornosti prema onima koje bi trebali predstavljati.
Vrijeme je za promjenu.
SDLSN će nastaviti inzistirati na:
- Izmjeni Zakona o reprezentativnosti
- Pravednom modelu utvrđivanja broja članova
- Sektorskom kolektivnom pregovaranju unutar državne službe
- Zaštiti prava na sindikalno organiziranje
Jer socijalni dijalog ne može postojati u sustavu u kojem su pravila unaprijed postavljena tako da isključuju većinu zaposlenih.
A bez stvarnog socijalnog dijaloga nema ni pravednih radnih odnosa.
