Naziru li se konačno obrisi dva zakona koja bi mogla promijeniti zatvorski sustav?

Godinama upozoravamo na iste probleme. Na kronični nedostatak zaposlenih, sve veće sigurnosne izazove, preopterećenost sustava te činjenicu da odgovornost, složenost poslova i rizici kojima su zaposlenici svakodnevno izloženi nisu dovoljno prepoznati ni vrednovani.
Posljednjih godina više puta smo upozoravali da broj službenika na terenu ne prati stvarne potrebe sustava.
Iako ministar u javnim istupima ističe kako u sustavu danas radi više pravosudnih policajaca nego ikada prije, zaposlenici svakodnevno svjedoče kroničnom nedostatku ljudi, prekovremenom radu, nemogućnosti popunjavanja svih radnih mjesta i sve većem opterećenju postojećih zaposlenika.
Broj zaposlenih sam po sebi nije i ne može biti jedino mjerilo stanja sustava. Ključno je pitanje ima li dovoljno ljudi za sigurno i kvalitetno obavljanje poslova u kaznionicama, zatvorima, odgojnim zavodima, Zatvorskoj bolnici, Centru za dijagnostiku, probacijskim uredima i sustavu osiguranja pravosudnih tijela.
Ako je stanje doista zadovoljavajuće, zašto se godinama suočavamo s problemima popunjavanja radnih mjesta, povećanim opterećenjem zaposlenika i sve težim pronalaskom novih kadrova?

Upravo zato je prošlogodišnji prosvjed zaposlenika zatvorskog sustava predstavljao prekretnicu. Njime nije izraženo samo nezadovoljstvo postojećim stanjem, već je poslana jasna poruka da su nužne sustavne promjene.
Danas, godinu dana kasnije, napokon govorimo o dva zakona koja bi trebala urediti položaj zaposlenika i odgovoriti na probleme na koje upozoravamo godinama.

Sjednice radnih skupina za Zakon o pravosudnoj policiji i Zakon o zatvorskom sustavu zakazane su za 24. Lipnja 2026.g te očekujemo da ovaj proces rezultira konkretnim promjenama, a ne samo novim propisima.

Za SDLSN donošenje novih zakona ne predstavlja samo normativnu promjenu.
Radi se o prilici da se konačno sustavno urede prava, obveze, odgovornosti i položaj svih zaposlenih u zatvorskom sustavu.
Jer zaposlenicima zatvorskog sustava ne treba još jedan zakon koji će detaljno opisivati ovlasti koje već postoje.

Treba im zakon koji će konačno urediti njihov položaj.
Treba im zakon koji će prepoznati ljude.
Ljude koji rade noću, vikendima i blagdanima.
Ljude koji svakodnevno ulaze iza zatvorskih zidova znajući da nijedan radni dan nije isti.
Ljude koji interveniraju u kriznim situacijama, sprječavaju nasilje, samoozljeđivanja, pokušaje bijega i održavaju sigurnost sustava. Ali i ljude koje se često zaboravlja.

Psihologe.
Službenike tretmana.
Socijalne pedagoge.
Medicinske sestre i tehničare.
Liječnike.
Državne službenike i namještenike.

Strukovne učitelje koji svakodnevno rade neposredno sa zatvorenicima, prenose im znanja i radne navike, sudjeluju u njihovoj resocijalizaciji i pripremaju ih za povratak u društvo, a koji su u reformi plaća među onima koji su prošli najlošije.

Za nas su ključna pitanja zaštita beneficiranog staža i drugih stečenih prava, sustav napredovanja i karijernog razvoja,zvanje, beneficirani staž, vrednovanje radnih mjesta, posebni uvjeti rada, psihološka, zdravstvena i pravna zaštita zaposlenika te položaj službenika tretmana, psihologa, zdravstvenih radnika, strukovnih učitelja, državnih službenika i namještenika, ranije umirovljenje, otpremnine,

Posebno smatramo važnim da se paralelno s donošenjem zakona pristupi izmjenama uredbi koje uređuju nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, vrednovanje poslova i koeficijente, jer bez toga neće biti moguće ostvariti stvarni pomak u položaju zaposlenika.
Nijedan zakon neće imati smisla ako se ne suoči s temeljnim problemom sustava. Sve je manje ljudi spremno raditi poslove koji nose toliku odgovornost, izloženost stresu i sigurnosnim rizicima, a sve više onih koji razmišljaju o odlasku.

Zato očekujemo da radne skupine svoj posao završe u razumnim rokovima te da donošenje zakona i pripadajućih podzakonskih akata postane prioritet.
Nakon godina upozoravanja, brojnih inicijativa i prošlogodišnjeg prosvjeda zaposlenici zatvorskog sustava s pravom očekuju konkretne rezultate.

Ne još jedno obećanje.
Ne još jednu radnu skupinu bez ishoda.
Nego zakone koji će konačno prepoznati vrijednost, odgovornost i žrtvu ljudi koji svakoga dana nose zatvorski sustav Republike Hrvatske.