NOVI LIST: Zemlja stotinu čuda

NOVI LIST: Zemlja stotinu čuda

Gabi_svijeceBila jednom jedna mala firma. Šezdesetak ljudi u njoj je zarađivalo plaću. Poduzeće je lagano živjelo, bez ikakve opasnosti da njegova stabilnost dođe u pitanje. No, preko noći stabilno poduzeće pretvorilo se u slučaj. I zbilo se ono što nikom od zaposlenim, pa ni onim nacrnjim depresivcima koji u životu ni na što ne gledaju s pozitivnim predznakom, nikada nije palo na um.
Direktor je zeznuo stvar. Upleo se u neke čudne priče, povezao se s nekim sumnjivim facama, zadužio firmu. Ništa od njegovih posebnih poslovnih aranžmana nije rađeno s namjerom da tvrtka napreduje, raste, povećava profit, broj zaposlenih. Pa i plaće onih šezdesetak zaposlenih kojih nikada nisu glasa digli, jer plaća je stizala uvijek na vrijeme. Niti čvrsta povezanost direktora s politikom nije spasila firmu. Poslovni se račun, u jednom trenutku ispraznio. Ako bi koja kuna i došla, odmah su je usisali vjerovnici. Na radnike, koji su do jučer s nestrpljenjem čekali deseti u mjesecu kad kunice sjednu na tekući račun, svi su zaboravili. Plaće su presušile.
Prošao je jedan mjesec bez plaće. Ljudi su malo gruntali. Prošao je i drugi mjesec. Ljudi su već na rubu živčanog sloma i pokreću akcije tražeći svoje plaće. Proganjaju direktora, blokiraju tvrtku. Kako je firmica izgubila svaku nadu da može poslovati na tržištu, vjerovnici su pokrenuli stečaj. I tako unaprijed spriječili moguću radničku agoniju – svakodnevni dolasci na posao i rad za zrak od kojeg je umijeće prehraniti obitelj. Stečaj je jedino i konačno rješenje za poduzeće u kojem se do prije nekoliko mjeseci s nestrpljenjem čekalo otvaranje svakog novog radnog mjesta. U stečajnom postupku radnici, koji postaju vjerovnici, naplatit će svoja potraživanja. Nađe li se netko dovoljno hrabar da mrtvu tvrtku oživi, otvorena je i mogućnosti da nekadašnji radnici, a sadašnji vjerovnici ponovo nađu mjesto na kojem će zarađivati za život.

Pozega120906_vrata374

I to je otprilike to kada su u pitanju poslovni subjekti i njihovo mjesto na tržištu. No, kada se priča iz gospodarstva preslika na lokalnu upravu, to je pravo čudo. A kako je Hrvatska zemlja stotinu svjetskih čuda, tako je i u njoj moguće da jedna županija dođe do bankrota. Praznih poslovnih računa, s vjerovnicima na vratu i 65 radnika koji redovito dolaze na posao i čekaju neko rješenje. Požeško-slavonska županija pretvorila se u poduzeće slučaj u kojem ama baš nikoga nije briga za radnike. Borba se isključivo vodi oko političkih pozicija.
Bio župan – nebitno je li sadašnji ili bivši – hadezeovac ili esdepeovac u slučaju kada skrbi o 65 radnika i njihovim obiteljima, politiku ne bi smio smještati na prvo mejsto, već dobobit ljudi koje zapošljava. Nakon što šest mjeseci nisu dobili niti kune plaće, a uredno su je zaradili, službenici i namještenici stupili su u štrajk. I naravno, odmah su postali neprijatelji jer su građani, zbog njihova štrajka, zakinuti za usluge županijskih tijela. I ti su ljudi, preko čijih se leđa mjesecima politika prepucava, postali svojevrsni neprijatelji. A nitko se nije zapitao kako je to šest mjeseci dolaziti na posao za “džaba”. Od čega ti ljudi žive, čime kupuju kruh, plaćaju režije? Kako su djecu opremili za školu? Nikoga to nije briga. Njih 65 su tu da na svojim leđima iskuse svu ljepotu i čistotu politike i političara.