Odlazi loša, dolazi li još gora godina?

inventura_narodhr221214“Kako stvari stoje preživjeli smo još jednu godinu gospodnju, a ona koja dolazi mogla bi biti još veći izazov. Godinu na zalasku obilježile su hirovite vremenske (ne)prilike, društveno raslojavanje na svim razinama, rast nepovjerenja u institucije i samoorganiziranje građana”, istaknuli su iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske

(Narod.hr, 22. prosinca 2014.) “I dok su se daleke 2013. godine građani na referendumu izjašnjavali o definiciji braka, ove su se godine neki od njih oženili sa svojim istospolnim partnerima. Ove godine referenduma nije bilo, ali su prikupljani potpisi za referendum o načinu izbora saborskih zastupnika, outsourcingu i monetizaciji“, pojasnili su rekavši kako jednoj od ovih inicijativa narodhr_logopresudio je ovih dana Ustavni sud, tumačenjem potrebnog broja birača za raspisivanje referenduma na temelju netočnih podataka Ministarstva uprave, a o druge dvije će odlučivati: “No tek kad izvršna i zakonodavna vlast što je moguće dulje rastegnu svoje postupanje oko neželjenih izjašnjavanja”.

“Svoje nepovjerenje u institucije države na drugi su način iskazali branitelji, koji su se nastanili pred onom koja skrbi o njihovoj dobrobiti i namjeravaju tamo stanovati sve dok se iz nje ne iseli ministar branitelja.

Siromašni su u 2014. ostali siromašni, nezaposleni nisu postali zaposleniji, zaposleni su sve zabrinutiji zbog mogućnosti ostanka bez posla, mladi su zaokupljeni mislima o životu u inozemstvu, a stari i dalje žale za vremenima kad je sve bilo bolje”, ustvrdili su iz Sindikata te dodali:

“Jedino oko čega se gotovo svi slažu jest to da u cijeloj ovoj nevolji ima previše državne birokracije i službenika, tako da se stječe dojam kako krize ne bi ni bilo da nije previše činovnika i službi koje su same sebi svrha”.

“Paradoksalno ili ne, ali zajednički neprijatelj svih postao je aparat koji predstavlja zadnju branu neoliberalnom kapitalizmu i uspostavi društva u kojem se uvijek proizvodi previše i kupuje premalo, a cijenu plaćaju slabo plaćeni radnici i nezaposleni”, istaknuli su dodavši kako Vlada, kao utjelovljenje izvršne (operativne) vlasti koja trenutno jedina može i mora promijeniti stvarnost zbog koje je sve veći broj građana nezadovoljan, ovu situaciju izgleda promatra kroz naočale jednog svog ministra, za kojeg je nezadovoljstvo socijalnih partnera i stručnjaka Zakonom o radu bilo dokaz kako je riječ o dobro izbalansiranom prijedlogu.

“Dakle, u Hrvatskoj je nezadovoljstvo građana dobro izbalansirano i Vlada nema razloga ne nastaviti istim putem do kraja mandata. I možda je u pravu, jer sve nezadovoljne grupacije još uvijek govore različitim jezicima i izbjegavaju se međusobno, premda svoje nezadovoljstvo adresiraju gotovo uvijek na istu adresu – Vladu Republike Hrvatske, s usputnim postajama kod Predsjednika Republike, u Saboru ili kod vjerskih velikodostojnika”, rekli su te dodali: “Ipak, svim nezadovoljnicima je zajedničko jedno – potreba da snagom svoje vjere otvore oči drugima kako bi riješili njihove probleme, umjesto da ih sami počnu rješavati formiranjem vlade nezadovoljnih građana”.

“No, da se krivo ne razumijemo, ovo nije poziv za nasilno rušenje vlasti, nego za demokratsko prisiljavanje Vlade da u građanima vidi nešto više od pripadnika crvene, plave, zelene, žute ili crne političke opcije i njihove probleme počne rješavati od sutra, a ne od 1941., 1945., 1990. ili godine kad su posljednji puta izgubili vlast. Hrvatska više nikad ne bi trebala biti, kako kaže izgledni budući premijer, crvena, ali ni samo jedne, ma kako lijepe boje, jer boje same po sebi nikome nisu prijetnja, već život čine ljepšim i raznobojnijim”, pojasnili su te dodali: “A život bi mogao biti ljepši za sve, možda čak već i u 2015. godini, kad bi vlast podjednako njegovala svo cvijeće u svom vrtu, a ne samo ono koje joj je omiljene boje”.

GODIŠNJA INVENTURA
Odlazi loša, dolazi li još gora godina?

2015_ilustracija

Siromašni su u 2014. ostali siromašni, nezaposleni nisu postali zaposleniji, zaposleni su sve zabrinutiji zbog mogućnosti ostanka bez posla, mladi su zaokupljeni mislima o životu u inozemstvu, a stari i dalje žale za vremenima kad je sve bilo bolje

(SDLSN, 22. prosinca 2014.) Kako stvari stoje preživjeli smo još jednu godinu gospodnju, a ona koja dolazi mogla bi biti još veći izazov.

sdlsn_www220_novogodisnjiGodinu na zalasku obilježile su hirovite vremenske (ne)prilike, društveno raslojavanje na svim razinama, rast nepovjerenja u institucije i samoorganiziranje građana.
I dok su se daleke 2013. godine građani na referendumu izjašnjavali o definiciji braka, ove su se godine neki od njih “oženili” sa svojim istospolnim partnerima.
Ove godine referenduma nije bilo, ali su prikupljani potpisi za referendum o načinu izbora saborskih zastupnika, “outsourcingu” i “monetizaciji”.
Jednoj od ovih inicijativa presudio je ovih dana Ustavni sud, tumačenjem potrebnog broja birača za raspisivanje referenduma na temelju netočnih podataka ministarstva uprave, a o druge dvije će odlučivati, no tek kad izvršna i zakonodavna vlast što je moguće dulje rastegnu svoje postupanje oko neželjenih izjašnjavanja.
Svoje nepovjerenje u institucije države na drugi su način iskazali branitelji, koji su se nastanili pred onom koja skrbi o njihovoj dobrobiti i namjeravaju tamo “stanovati” sve dok se iz nje ne iseli ministar branitelja.
Siromašni su u 2014. ostali siromašni, nezaposleni nisu postali zaposleniji, zaposleni su sve zabrinutiji zbog mogućnosti ostanka bez posla, mladi su zaokupljeni mislima o životu u inozemstvu, a stari i dalje žale za vremenima kad je sve bilo bolje.
Jedino oko čega se gotovo svi slažu jest to da u cijeloj ovoj nevolji ima previše državne birokracije i službenika, tako da se stječe dojam kako krize ne bi ni bilo da nije previše činovnika i službi koje su same sebi svrha. Paradoksalno ili ne, ali zajednički neprijatelj svih postao je “aparat” koji predstavlja zadnju branu neoliberalnom kapitalizmu i uspostavi društva u kojem se uvijek proizvodi previše i kupuje premalo, a cijenu plaćaju slabo plaćeni radnici i nezaposleni.
Vlada, kao utjelovljenje izvršne (operativne) vlasti koja trenutno jedina može i mora promijeniti stvarnost zbog koje je sve veći broj građana nezadovoljan, ovu situaciju izgleda promatra kroz naočale jednog svog ministra, za kojeg je nezadovoljstvo socijalnih partnera i stručnjaka Zakonom o radu bilo dokaz kako je riječ o dobro izbalansiranom prijedlogu.
Dakle, u Hrvatskoj je nezadovoljstvo građana dobro izbalansirano i Vlada nema razloga ne nastaviti istim putem do kraja mandata.
I možda je u pravu, jer sve nezadovoljne grupacije još uvijek govore različitim jezicima i izbjegavaju se međusobno, premda svoje nezadovoljstvo adresiraju gotovo uvijek na istu adresu – Vladu Republike Hrvatske, s usputnim postajama kod Predsjednika Republike, u Saboru ili kod vjerskih velikodostojnika.
Ipak, svim nezadovoljnicima je zajedničko jedno – potreba da snagom svoje vjere otvore oči drugima kako bi riješili njihove probleme, umjesto da ih sami počnu rješavati formiranjem vlade nezadovoljnih građana.
No, da se krivo ne razumijemo, ovo nije poziv za nasilno rušenje vlasti, nego za demokratsko prisiljavanje Vlade da u građanima vidi nešto više od pripadnika crvene, plave, zelene, žute ili crne političke opcije i njihove probleme počne rješavati od sutra, a ne od 1941., 1945., 1990. ili godine kad su posljednji puta izgubili vlast.
Hrvatska više nikad ne bi trebala biti, kako kaže izgledni budući premijer, “crvena”, ali ni samo jedne, ma kako lijepe boje, jer boje same po sebi nikome nisu prijetnja, već život čine ljepšim i raznobojnijim.
A život bi mogao biti ljepši za sve, možda čak već i u 2015. godini, kad bi vlast podjednako njegovala svo cvijeće u “svom” vrtu, a ne samo ono koje joj je omiljene boje. S. Kuhar