Osvrt na javne objave kojima se pokušava diskreditirati djelovanje SDLSN RH

U posljednjim javnim objavama jednog sindikata iznesene su tvrdnje kojima se naš sindikat prikazuje kao neodgovoran, kao onaj koji se netočno predstavlja reprezentativnim u državnoj službi, a zapravo da je kao nereprezentativan nesposoban štititi radnike, uz sugestiju da nam zbog toga treba onemogućiti ili ograničiti sindikalno djelovanje. Smatramo nužnim reagirati jer je riječ o činjenično netočnim i ozbiljno obmanjujućim navodima.

Prije svega, od kad je 2021. utvrđeno da smo ostali bez reprezentativnosti u državnoj službi, nismo se predstavljali kao sindikat reprezentativan za kolektivno pregovaranje za državnu službu. Takva tvrdnja ne postoji niti u našim javnim istupima, niti u službenim dokumentima. Štoviše, upravo suprotno tome, otad do danas naglašavamo kako nam je onemogućeno kolektivno pregovaranje za naše članove u brojnim državnim tijelima i kako se zlorabi institut reprezentativnosti na način da nam se protivno konvencijama Međunarodne organizacije rada ograničava sindikalno djelovanje u državnim tijelima, te smo dovedeni u nejednak položaj u odnosu na reprezentativne sindikate, čak i u onim državnim tijelima u kojima smo većinski sindikat. Naša je pozicija od početka jasna i dosljedna: reprezentativnost daje pravo potpisivanja kolektivnog ugovora, ali ne daje pravo uskraćivanja ili ograničavanja sindikalnih prava drugih sindikata.

Pritom se netočno navodi podatak o posljednjem utvrđenom podatku o reprezentativnosti iz 2021.g. s obzirom da posljednji podatak datira iz 2023. godine i da prema posljednjem Rješenju povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti, SDLSN RH broji 19,26% članova točnije 6 935 članova sindikata zaposlenih u državnoj službi.

Jednako je problematično što se u navedenim objavama svjesno ili nesvjesno miješaju pojmovi javnih službi i državne službe, iako je riječ o različitim sustavima uređenim različitim zakonima i kolektivnim ugovorima. Takva zamjena pojmova dovodi zaposlenike u zabludu i ne doprinosi razumijevanju stvarnog pravnog okvira.

Posebno zabrinjava tvrdnja da naš sindikat “ne štiti radnike”, iz koje se zatim izvodi zaključak da nam treba onemogućiti zaštitu prava naših članova.

Takva logika je neprihvatljiva i opasna. Pravo sindikata da zastupa i štiti svoje članove ne ovisi o procjeni drugih sindikata, niti o marketinškim tvrdnjama, niti o statusu reprezentativnosti. To pravo proizlazi iz zakona i međunarodnih konvencija o slobodi sindikalnog djelovanja.

Nijedan sindikat nema ovlast odlučivati koji drugi sindikat “dovoljno štiti radnike” da bi mu se priznalo pravo na djelovanje. Svaki pokušaj da se osporavanjem rada jednog sindikata opravda uskraćivanje njegovih prava predstavlja izravno dovođenje u pitanje slobode sindikalnog organiziranja.

Također odbacujemo tvrdnje kojima se nereprezentativne sindikate paušalno prikazuje kao one koji “mogu obećavati što god žele bez obveze”. Sindikati ne postoje da bi davali obećanja, nego da bi štitili interese svojih članova, a ta obveza ne proizlazi iz statusa reprezentativnosti, nego iz same naravi sindikalnog djelovanja.

Smatramo da javna komunikacija sindikata mora biti utemeljena na činjenicama, a ne na diskreditaciji drugih i stvaranju slike da samo pojedini sindikati imaju pravo postojati i djelovati. Takav pristup ne štiti radnike, nego potiče podjele i slabi sindikalni pokret u cjelini.

Na ovakve pokušaje difamiranja i osporavanja sindikalnog djelovanja reagirat ćemo odgovorno, argumentirano i odlučno, jer je riječ o zaštiti temeljnih prava naših članova i same slobode sindikalnog organiziranja.