POGLED U BUDUĆNOST Što donose novi pregovori o plaćama

POGLED U BUDUĆNOST Što donose novi pregovori o plaćama

carobna_kugla2

Bilo bi dobro kad bi se konkretni pregovori o plaćama u skladu s gospodarskom realnošću vodili s ciljem postizanja šireg pa i nacionalnog konsenzusa oko toga tko i na koji način treba podnijeti žrtvu

(SDLSN, 17. srpnja 2009.) Na jučer održanoj sjednici Vlada je donijela odluku o preporuci nadzornim odborima i upravama društava u većinskom vlasništvu države za pokretanjem postupka pregovora o izmjenama kolektivnih ugovora s ciljem smanjenja plaća od 10% u skladu s trenutnom gospodarskom situacijom.
sdlsn_www220Komentirajući ovu odluku, sindikalni čelnik iz jednog državnog poduzeća rekao je: “Nije dobro da se državna poduzeća trpaju u isti koš s javnim i državnim službama, odnosno da budu alibi za smanjenje plaća javnih i državnih službenika“, jer zna se što sada slijedi – novi pritisak s ciljem smanjenja plaća u javnim i državnim službama.
Ne ulazeći u tuđe sindikalno dvorište i komentiranje pomalo diskriminirajućeg stava da zaposleni u državnim tvrtkama, koji valjda predstavljaju kruške, ne bi smjeli biti u istoj košari s jabukama iz državne i javne uprave, ali ni kolateralne žrtve smanjenja plaća javnih i državnih službenika koje je stvarni cilj Vlade, zabrinuti za vlastitu budućnost zapitali smo se što nas čeka.
Najave o smanjenju plaća za novih 10% zvuče strašno kad se zna da su prije nekoliko mjeseci sindikati pristali na smanjenje osnovice za plaće od 6%.
Opet, možda je velikih i okruglih 10% samo brojka koja bi trebala poslužiti kao sredstvo zastrašivanja, ali i časnog uzmaka u slučaju da se plaće smanje “samo” za novih 6%, pri čemu bi sindikati mogli reći da su u pregovorima zaradili 4%, a u stvarnosti bi se vratili u stanje plaća iz 2007. godine.
Međutim, i u slučaju da se predloži smanjenje plaća od 10 ili manje posto, zaposleni u javnim i državnim službama postaju najvećim žrtvama svoje brojnosti, zbog koje su im plaće manje nego u državnim poduzećima i gospodarstvu, ali je ušteda u državnom proračunu u slučaju njihovog smanjenja još uvijek najveća.
Nepravda je u tome da se od nas traži pristanak na novo, drugo po redu smanjenje plaća, koje bi kumulativno iznosilo više od 10% žrtve zaposlenika državnih poduzeća.

place_smanjenje230309(1)

Posebice ako se na umu ima činjenica da su sindikati državnih službi s Vladom potpisali sporazum u kojem se Vlada obvezala da nakon smanjenja osnovice za plaće od 6% do kraja 2009. godine više neće smanjivati osnovicu za državne službe.
Stoga bi ovoga puta bilo dobro kad bi se konkretni pregovori o plaćama u skladu s gospodarskom realnošću vodili s ciljem postizanja šireg pa i nacionalnog konsenzusa oko toga tko i na koji način treba podnijeti žrtvu.
Znamo da su državne škare oštre kad su u pitanju državne službe, malo manje oštre kad su u pitanju javne službe i pomalo tupe kad je u pitanju lokalna uprava u kojoj na čelu nisu predstavnici pozicije, ali tim je i veća vjerojatnost za to da nekome za vrijeme krize pucaju leđa od tereta, a drugi dobiju tek žulj na malom prstu lijeve ruke.
Teret krize trebaju osjetiti i oni kojima plaće ne kroji država, jer su i oni dio društva i korisnici servisa državne i javne uprave, a svi trebamo konsenzus o tome da iz krize možemo samo zajedno.

Pročitajte još…