POREZNA UPRAVA: Tehnologija u službi čovjeka ili njegove degradacije?

(SDLSN, 18. lipnja) Hrvatska se zasigurno ne može nazvati policijskom državom. Njezini građani uglavnom se ne prisluškuju, prate ili uhićuju bez razloga ili zbog izražavnja drugačijeg političkog stava. Policija će Vas u rijetkim situacijama legitimirati, ponekad vas zamoliti da pušete u “balon”, ali otiske prstiju uzet će vam samo u izuzetnim situacijama. Jedna od takvih situacija jest vađenje osobne iskaznice, a drugu obićni građani uglavnom nikad ne dožive. Osim, naravno, ako nisu zaposleni u Poreznoj upravi. Tamo su se dosjetili kako modernu tehnologiju primijeniti na efikasan, ali i krajnje dvojben način. Naime, djelatnici Porezne uprave u Aveniiji Dubrovnik i Boškovićevoj ulici u Zagrebu svoje prisustvo na poslu potvrđuju otiskom prsta na uređaju koji prethodno pohranjeni osobni potpis svakog djelatnika u obliku memoriranog otiska prsta prepoznaje i evidentira. Nedvojbena je

činjenica da se na takav način može pouzdano utvrditi tko je i kad došao na posao i kada ga je napustio. No, istovremeno se ovakva (zlo)poraba moderne tehnologije može dovesti u pitanje sa zakonskog i etičkog stajališta. Postavlja se pitanje tko i pod kojim uvjetima može stvarati baze podataka o tjelesnim obilježjima građana u svrhe koje nisu u vezi s očuvanjem  sigurnosti ili ustavnopravnog poretka. Pri tome treba napomenuti da djelatnike Porezne uprave nitko nije upitao slažu li se oni s ovakvim načinom evidentiranja. Ako zaposlenicima danas netko uzima otiske prstiju samo zato da bi utvrdio jesu li i u koje vrijeme došli na posao, čeka li nas sutra možda kakva druga inventivna “tehnološka” provjera. Zamislite situaciju u kojoj bi potencijalni poslodavac mogao od kandidatkinje za posao tražiti uzorak mokraće ne bi li provjerio istinitost podataka o (drugom) stanju ili pak uzorak krvi ili tkiva kako bi bio siguran da njegov zaposlenik predstavlja kvalitetan genetski materijal. Hoće li u budućnosti poslodavci temeljem baza podataka o tjelesnim osobinama zaposlenika stvoriti prototip idealnog zaposlenika – sterilnog,

nesklonog obolijevanju i učestalom mokrenju, s minimalnom potrebom za snom i dovoljno poslušnom ili prestrašenom da bi poslodavcu dopustio da, ako to zaželi, od njega zatraži uzorak tjelesnih izlučevina, tkiva, kose… Rad u okruženju koje se nalazi pod prismotrom kamera postao je već naša svakidašnjica, uzimanje otisaka prstiju druga je faza ulaska u Orwellovsku budućnost, osim ako se u njoj već ne nalazimo. Je li MMF Veliki Brat, a nacionalne vlade njegove sestrice ili se to samo nehumana tehnologija otrgla kontroli? Kako prevladati osjećaj frustracije zbog njezine uporabe na način koji objektivizira čovjeka?

Budući da se nitko u Poreznoj upravi nitko nije zapitao ili provjerio je li takva pretjerana kontrola zakonita i neophodna, Sindikat je mjerodavnima u MUP-u, Državnom odvjetništvu, Pučkom pravobraniteljstvu, Saborskom odboru za ljudska prava i Vladi RH uputio dopis u kojem upozorava na moguće posljedice ovakve pretjerane uporabe tehnologije u svrhu jednoga takvog prozaičnog postupka kakav je utvrđivanje nazočnosti na poslu.

Ako je moderna uprava ona u kojoj se njezini službenici registriraju kao kriminalci, onda nismo sigurni trebamo li joj se veseliti.

Dopis upućen mjerodavnim državim tijelima možete pročitati klikom na riječ: Dopis