POREZNI OBVEZNICI FINANCIRAJU USAVRŠAVANJE DUŽNOSNIKA ZA ODLAZAK U PRIVATNI SEKTOR

POREZNI OBVEZNICI FINANCIRAJU USAVRŠAVANJE DUŽNOSNIKA ZA ODLAZAK U PRIVATNI SEKTOR

(SDLSN, 4. prosinca) Da nije za bogove ono što je za volove znaju svi. Ova se poslovica može primijeniti na svim područjima života, pa tako i u državnim i javnim službama. Možda je ponajbolji primjer edukacija i usavršavanje dužnosnika i službenika. Kad su u pitanju dužnosnici edukacija se podrazumijeva, a troškovi stoički podnose. Kad je pak riječ o službenicima onda se potrebi edukacije prilazi sa skepsom, a ako se netko sam educira to se tolerira, ali ne i nagrađuje.

HZZ_Pozaic
Ravnateljica Pozaić na drugoj je godini edukacije koju joj je platio HZZ, ali od ljeta radi u AGROKORU. Je li to dobro uložen novac poreznih obveznika? Za AGROKOR sigurno jest.

No, zlatno je pravilo dobrog poslodavca i gospodara da se plaćena edukacija i usavršavanje mora odraditi, odnosno novac za nju vratiti ukoliko se prestaje s radom kod poslodavca.

Tako npr. Zakon o državnim službenicima i namještenicima propisuje da je po završetku stručnog usavršavanja na teret državnog proračuna službenik dužan ostati u službi najmanje dvostruko vremena koliko je trajalo stručno usavršavanje na koje je upućen. Ako službenik ranije napusti službu dužan je vratiti cjelokupni iznos sredstava utrošen za njegovo usavršavanje.

Međutim, kad su u pitanju dužnosnici država je široke ruke. Oni mogu napustiti službu čak i za vrijeme trajanja edukacije koja im je plaćena na teret poreznih obveznika, a da državi ili ustanovi koja ih je uputila na usavršavanje za potrebe službe (za druge potrebe ih valjda ne bi ni trebalo upućivati) ne padne na pamet da bi novac trebalo vratiti. No, kad su u pitanju novci iz tuđih džepova, pa još za dužnosnike, tko bi razuman od njih tražio da uloženo odrade ili novac vrate.

Ovakvu praksu najbolje ilustrira slučaj bivše ravnateljice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a sadašnje potpredsjednice Uprave za ljudske resurse u AGROKORU, gdje joj je šef nitko drugi do bivši ministar uprave Davorin Mlakar.

CBA

Upravno vijeće HZZ-a je u ljeto 2003. godine znanja gladnoj ravnateljici benevolentno odobrilo 13.000 EUR-a vrijednu dvogodišnju edukaciju na CROMA BUSINESS ACADEMY, odnosno Executive MBA programu. HZZ je uplatu izvršio jednokratno uštedivši tako 3.000 EUR-a, jer bi plaćanje u ratama koštalo 16.000 EUR-a. Ovaj je studij namijenjen top menadžmentu, a ciljna skupina su, kako stoji u promičbenoj brošuri, “Ambiciozni, pozitivni, proaktivni, odgovorni, motivirani pojedinci, uglavnom iz privrednog sektora. Očekivani prosjek godina: između 30 i 40.“. Iako su opisane odlike ujedno i vrline tadašnje ravnateljice HZZ-a, ne možemo ne primijetiti da se gđa Pozaić teško može svrstati u traženu dobnu skupinu, ali je zato u međuvremenu prešla u privredni sektor.

Bilo kako bilo, novopečena studentica Sanja krenula je na usavršavanje s početkom studijske godine 2003/2004, a sada joj je u tijeku druga studijska godina. Kvaka je u tome što je ovoga ljeta tada već smijenjena ravnateljica (ponuđen joj je otkaz s izmjenom ugovora o radu), otišla na novo radno mjesto u AGROKOR, na kojem joj edukacija namijenjena pojedincima “uglavnom iz privrednog sektora” sigurno neće biti na odmet. Mora se priznati da je i akvizicija AGROKORA izvrstan poslovni potez. Dobili su iskusnog menadžera, koji se usto i dodatno stručno usavršava na teret države.

Sanju je Upravno vijeće HZZ-a dobro osposobilo za prevladavanje otkaza službe, a možda joj doda i po koju proračunsku tisuću za dobre ocjene. No bilo bi dobro kad bi članovi Upravnog vijeća HZZ-a iz redova poslodavaca pokazali istu razinu socijalne osjetljivosti kad su u pitanju zaposlenici ove javne službe i potpisivanjem kolektivnog ugovora za HZZ omogućili im bolje plaće zbog uvjeta rada.

Postavlja se i pitanje odgovornosti Upravnog vijeća, odnosno HZZ-a kao ustanove da svoja ulaganja u usavršavanje dužnosnika zaštiti odgovarajućom ugovornom klauzulom, te tako spriječi rasipanje proračunskog novca. U slučaju ranvanteljice Sanje, njezino neprihvaćanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima trebalo je biti uvjetovano vraćanjem  sredstava za usavršavanje.

Ukratko, Sanja je novac za edukaciju trebala ili odraditi ili vratiti. Jasno ko dan!

Pročitajte još:
HZZ i Agrokor