“PRESICA” SDLSN NA TEMU: Nezadovoljstvo stanjem u hrvatskom pravosuđu

“PRESICA” SDLSN NA TEMU: Nezadovoljstvo stanjem u hrvatskom pravosuđu

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

(SDLSN, 20. veljače) Sindikat je danas održavanjem tiskovne konferencije izrazio nezadovoljstvo stanjem u hrvatskom pravosuđu. Ivica Ihas je novinarima prenio stavove Sindikata o šutnji Ustavnog suda na sada već gotovo tri godine stari zahtjeva za ocjenom ustavnosti i zakonitosti članka 127. stavka 3. točke 2. zakona o državnim službenicima i namještenicima, neujednačenoj sudskoj praksi pri rješevanju materijalnih prava iz kolektivnog ugovora, teškim položajem službenika i namještenika u pravosuđu i uskrati materijalnih prava iz kolektivnog ugovora tijekom privremenog finnaciranja, te neisplaćivanju naknada za očevide sudskim službenicima. Naime, upozorio je Ihas, Sindikat je u kolovozu 2001. godine podnio Ustavnom sudu RH prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti članka 127. stavka 3. točke 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Ovom je odredbom službenicima koji su u trenutku stupanja na snagu Zakona zatečeni na radnim mjestima za koja nisu imali odgovarajuću stručnu spremu (imali su za jedan stupanj nižu SS) kao jedan od kumulativnih uvjeta za ostanak na takvom radnom mjestu propisan uvjet da imaju položen stručni ispit za to radno mjesto do 26. travnja 1996. godine. Međutim, pored činjenice da se time dira u stečeno pravo rada na radnom mjestu na kojem su dotada radili, a sama odredba ima retroaktivan učinak što je u suprotnosti s Ustavom, veći broj službenika nije ni mogao udovoljiti ovom uvjetu zbog činjenice da im u zakonskom roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu bivšeg Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o nositeljima pravosudnih dužnosti nije izdano trajno rješenje o postavljenju u zvanje i položaj do 26. travnja 1995. godine, nakon čega su bili dužni položiti stručni ispit u roku od godine dana, dakle do 26. travnja 1996. godine.  Mnogim službenicima trajna rješenja izdavana su tijekom 1995. i kasnijih godina, a neke je i novi Zakon o državnim službenicima i namještenicima iz 2001. godine zatekao s privremenim rješenjima o prevođenju u zvanje i položaj. Temeljem ove odredbe iz državne uprave otpušteno je oko 2000 službenika koji nisu mogli zadovoljiti uvjet za ostanak na radnom mjestu na kojem su dotad radili, a nisu mogli biti raspoređeni na druga odgovarajuća mjesta sukladna njihovoj stručnoj spremi unutar državne uprave, dok su ostali rješenjima raspoređeni na radna mjesta svoje stručne spreme, smanjena im je plaća i doživjeli su moralnu i društvenu degradaciju, a svoje znanje pokazali su i položenim stručnim ispitom, ali ne do 26. travnja 1996.g., te dobivenim ocjenama od strane nadređenih za svoj rad. Nažalost, premda zahtjev Sindikata na Ustavnom sudu “leži” već gotovo tri godine, o njemu još nije raspravljano. Ovaj je sud već riješio i to negativno dva prijedloga za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Sindikata podnijeta u 2003. godini. Ne želimo vjerovati u ovisnost Ustavnog suda o izvršnoj vlasti, ali znakovito je da se za vrijeme prošle vlasti Sud nije očitovao o možebitnoj neustavnoj i nezakonitoj odredbi Zakona koju je predložila upravo ta vlast. Nadamo se da se promjenom vlasti Ustavni sud više neće nalaziti pod političkim pritiskom koji bi mu priječio rješavanje ovog slučaja. Podsjećamo da je upravo Ustavni sud u posljednje vrijeme slao jasne poruke sudovima nižeg stupnja u vidu rješenja kojima je naloženo općinskim sudovima da presude treba donositi u razumnom roku i kaznio RH zbog odugovlačenja s donošenjem prvostupanjske presude. Što je razuman rok u ovom slučaju i tko može naložiti Ustavnom sudu da ga poštuje?

Voditelj pravne službe SDLSN Nenad Vuković
Voditelj pravne službe SDLSN Nenad Vuković

Neujednačenost sudske prakse na svojoj su koži osjetili državni službenici i namještenici kojima su svoja materijalna prava iz Kolektivnog ugovora morali ostvariti sudskim putem što im na nekim općinskim i županijskim sudovima nije priznato, pri čemu prednjače oni u Bjelovaru. Kako je moguće da  sudovi u preko 75% slučajeva u predmetima tužbi za božićnice i dar za djecu donosi presude u korist državnih službenika i namještenika, a ostatak ne. Radi se o prevelikom broju koji upućuje na pravnu praksu kojom se pojedini hrvatski građani stavljaju u nejednak položaj s obzirom na nadležnost pojedinih sudova. Iz dosadašnje sudske prakse vidljivo je da sudovi u Istarskoj županiji zahtjeve za božićnicu i dar za djecu rješavaju pozitivno, primjenom “stečenog prava Sindikata”, dok oni u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u istoj stvari zahtjeve rješavaju negativno smatrajući da sud ne može presuđivati u stvari o kojoj se stranke iz kolektivnog ugovora nisu dogovorile (o visini iznosa prava). Može li se u takvim uvjetima govoriti o ujednačenoj sudskoj praksi u Republici Hrvatskoj? Nisu rijetki primjeri da se na istom sudu u istoj pravnoj stvari donesu pozitivna i negativna presuda, a neki sudovi mogu se pohvaliti i “kreativnim” tumačenjem zakona i propisa, poput Općinskog suda u Đakovu, koji je svojom presudom ustanovio da službenici i namještenici u MORH i OSRH  nisu državni službenici i namještenici, elaborirajući svoje otkriće na dvije stranice obrazloženja presude. Pozivajući se na članak 3. Zakona o službi u OSRH  citira se kako je u njemu navedeno da su u službi u OS vojne osobe, vojni službenici i vojni namještenici. Iz ovog je sudac zaključio da se na njih ne primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, te da oni nisu ni članovi Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika  RH. Uzalud im članske iskaznice Sindikata i to što u odredbi članka 10. citiranog Zakona o službi u OSRH piše da se “Na djelatničke odnose, prava i obveze u službi te odgovornost vojnih osoba, službenika i namještenika na službi u oružanim snagama, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, primjenjivat će se odredbe propisa o državnim službenicima i namještenicima, a u pitanjima koja tim propisima nisu uređena primjenjivat će se opći propisi o radu” , što znači da se na njih odgovarajuće primjenjuje i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike zaključen sukladno “propisima o radu“.
Zaposlenicima u pravosuđu ali i drugim državnim tijelima trenutno se uskraćuje isplata materijalnih prava iz Kolektivnog ugovora kao što je npr. pravo na jubilarnu nagradu ili otpremnina pri odlasku u mirovinu. Ovime se pokazuje kako smjena vlasti u Hrvatskoj ne može proći bez udara na zaposlenička prava, te da svaka vlast počinje iz početka. Pored prava iz Kolektivnog ugovora sudskim službenicima ne isplaćuju se ni prava koja ostvaruju po osnovi rada kao što je slučaj s tzv. naknadama za očevide koje stranke uplaćuju kako bi suci i sudski službenici izašli na očevid u predmetima ovrhe. S obzirom na male plaće sudskih službenika koje se kreću od 2.500 do 3.000 kuna mjesečno, obustavljanje isplata naknade za očevide koje su im se isplaćivale mjesečno predstavlja udar na njihov životni standard. Također, Sindikat je suočen s naplatom parničnih troškova od strane državnog odvjetništva u sudskim postupcima u kojima je povukao tužbu odnosno izgubio sudski spor, iako sam nema pravo naplate parničnih troškova u sporovima koje dobije, a takvih je preko 85%. Stoga je Sindikat predložio Ministarstvu pravosuđa prijedlog sporazuma o snašanju parničnih troškova prema kojem bi se državno odvjetništvo odreklo parničnih troškova. Ukoliko se ovaj sporazum ne prihvati Sindikat će početi koristiti usluge odvjetnika koji imaju pravo na naplatu troškova, odnosno razmislit će o osnivanju sindikalnog odvjetničkog ureda kao posebne pravne osobe s pravom naplate parničnih troškova.