Produljiti prava iz Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike HCR-a
Zagreb, 26. listopada 2021. – Zakonski, poslovi protuminskog djelovanja su poslovi od nacionalnog i općeg gospodarskog interesa za sigurnost Republike Hrvatske, zaštitu okoliša, zdravlja ljudi i razvoja gospodarstva, te uživaju njezinu osobitu skrb.
Iako je Hrvatska od mina u cijelosti trebala biti očišćena do 2019., to se nije dogodilo. Novi je rok 2026.
Prema podacima iz Vladina Plana protuminskog djelovanja do 2021. godine, na dan 1. siječnja 2021. u Hrvatskoj je još uvijek bilo 249,4 km2 minski sumnjivog područja. Naknadno je utvrđeno još jedno na području općine Topusko na površini 38.506 m2.
Svima je jasno kako su poslovi protuminskog djelovanja specifični, složeni i opasni. O tome govori i podatak da je u razdoblju od 1991. do kraja 2020. u 1.375 minskih incidenata i nesreća stradalo 2.009 osoba, od čega 523 osobe smrtno. Poslove protuminskog djelovanje ne mogu obavljati svi. Osim općih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa, radnik koji radi na tim poslovima mora ispunjavati propisane posebne uvjete koji se odnose na dob, stručnu osposobljenost, zdravstveno stanje, te psihičku sposobnost.
Stoga je SDLSN RH od Ministarstva unutarnjih poslova zatražio da se svim službenicima koji u Ministarstvu obavljaju protuminsku djelatnost, a ranije su bili zaposleni u Hrvatskom centru za razminiranje (HCR), zadrži razina materijalnih prava iz još uvijek važećeg Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike HCR-a koja u cijelosti odražava opasnost i važnost protuminskog djelovanja za sigurnost svih građana Hrvatske.
Naime, temeljem Zaključka Vlade RH HCR je prestao postojati, a poslove i radnike HCR-a je preuzeo MUP. Prije preuzimanja, u ožujku 2018., SDLSN RH i Vlada RH su na četiri godine potpisali Kolektivni ugovor za javne službenike i namještenike HCR-a koji se nastavio primjenjivati na preuzete radnike. Važenje Kolektivnog se bliži kraju, te se pojavljuje bojazan kako bi moglo doći do smanjenja materijalnih prava službenika koji u MUP-u obavljaju protuminsku djelatnost.
O spornome Kolektivnome ugovoru, materijalnim pravima radnika na poslovima protuminskog djelovanja i općenito o razminiranju u Hrvatskoj razgovarali smo sa sindikalnim povjerenikom u sindikalnoj podružnici pirotehničara Hrvatskog centra za razminiranje (HCR) Domagojem Plemenčićem, koji ima 25 godina efektivnog staža u razminiranju.
Domagoj radi kao nadzornik za kontrolu kvalitete u Službi kontrole kvalitete, Sektora HCR-a, Ravnateljstva civilne zaštite. U poslove razminiranja krenuo je poslije demobilizacije iz Hrvatske vojske 1996. godine. Stigao je tada u državnu agenciju za razminiranje AKD Mungos, gdje je radio razne poslove od pirotehničara, voditelja pirotehničke skupine, voditelja radilišta do internog kontrolora. Tamo je ostao do 2005. kada prelazi u HCR.
Kako nam govori, unutar Sektora HCR-a postoje razni profili radnika na poslovima protuminskog djelovanja. Veliku većinu čine bivši policajci koji su 2001. preustrojem MUP-a bili prebačeni u HCR. Osim njih ima pirotehničara raznih struka i naobrazbi, od kojih je većina došla u Mungos, pa su gašenjem Mungosa prešli u HCR.
Što se tiče nadzornika za kontrolu kvalitete tu se radi o visoko obrazovanom kadru, raznih profila i zanimanja, od kojih samo dvoje ima dug staž na navedenim poslovima, te potiču iz samog HCR-a.
Posao nadzornika se sastoji od kontrole kvalitete razminiranih površina, koje su odradile privatne tvrtke. Uz to, vrše provjeru i ovjeru dokumentacije koju tvrtke za razminiranje dostavljaju, raspoređivanje i određivanje kontrolnih uzoraka pirotehničarima za kontrolu, te nakon toga izrade propisane dokumentacija. (Dnevnik kontrole kvalitete i sl.)
Domagoj nam pojašnjava kako u razminiranju ne postoje norme koje se moraju ispuniti. Propisana su ograničenja kako bi se spriječilo jurenje kroz minski sumnjiv prostor. Zakonom i Pravilnikom je propisano u smislu „danas najviše možeš napraviti toliko m2“, a sve ovisi o terenskim uvjetima, te strojnoj pripremi terena.
Na pitanje kako je svaki dan na radnom mjestu „nositi glavu u torbi“ odgovara:
– Na to je pitanje teško odgovoriti, jer te ljudi čudno gledaju. Nakon toliko godina u „trasu“ ideš kao na svaki drugi posao i ne razmišljaš o njemu kao nečem opasnom. I to je ustvari najgore, jer se onda ljudi previše opuste, a tada je opasnost najveća. Ako se dogodi neki incident, onda se ljudi neko vrijeme uozbilje, ali ubrzo krene sve u rutinu.
Domagoj je u kontaktu s raznim kolegama i firmama koje rade u inozemstvu (MAG Group) i svjedoči kako su primanja rukovodećeg kadra višestruko veća nego u Hrvatskoj. Kreću se od 6.500 do 12.000 eura mjesečno, no sukladno tome i opasnost i uvjeti rada su veći. Imamo primjer stradavanja kolege Vekića u Jemenu. Međutim, za izlazak na međunarodno tržište potrebna je obuka koju rijetki kolege u Hrvatskoj posjeduju. (EOD certifikati, godine iskustva, strani jezik i sl.) No, što se tiče pirotehničara, kompanije koje rade u inozemstvu zapošljavaju lokalne radnike koji su višestruko jeftiniji od naših pirotehničara. Recimo u BiH pirotehničar je mjesečni trošak od 2.000 KM (7.702 kuna), kod nas 20.000 kuna bruto plus ostali troškovi.
Velika većina njegovih kolega opterećena je raznim kreditima i problemima, tako da bi im svako drastično smanjenje stvorilo veliki pritisak na kućni proračun i dovelo ih u nezavidnu situaciju. Produljenjem prava iz Kolektivnog ugovora, tj. njihovo prenošenje u sustav MUP-a dovelo bi mir i sigurnost pirotehničara, te bi mirno odradili zadaću razminiranja Hrvatske do planom zacrtane 2026. godine.
