ŠTO SE KRIJE IZA VLADINE RAZVOJNE STRATEGIJE PRAVOSUĐA?

Zagreb, 4. veljače 2022.  –  SDLSN RH je uputio priopćenje za javnost u kojemu skreće pozornost na stanje u pravosuđu i nebrigu Vlade RH, kao poslodavca, za svoje radnike.

Priopćenje u cijelosti pročitajte u nastavku:

Poslodavac, Vlada RH gurnula je svoje radnike na rub egzistencije. Prema zadnjim raspoloživim podacima nadležnog ministarstva, od 7.748 službenika i namještenika u pravosuđu 5.974 ima neto plaću manju od 5.500 kuna. Od toga ih 1.070 prima plaću između 3.000 i 4.000 kuna, 1.503 prima između 4.000 kuna i 4.500 kuna, čak 2.120 prima plaću između 4.500 i 5.000 kuna, a njih 1.280 između 5.000 i 5.500 kuna. To je daleko ispod prosječne plaće u RH, koja je prema podacima DZS-a za razdoblje od siječnja do kolovoza 2021.g. iznosila 7.086 kuna.

Istodobno Vlada donosi Strategiju razvoja pravosuđa kojom, kako kažu, utvrđuju „prioritete i ciljeve čije će provođenje osigurati stabilno i sigurno okruženje za što brži i stabilniji razvoj učinkovitosti rada pravosudnih tijela u Republici Hrvatskoj.“

Pitanje je kako Vlada namjerava postići te ciljeve, odnosno neovisno pravosuđe u tijelima u kojima rade službenici koji mahom grcaju u dugovima, a plaća im nije dostatna za pokriće osnovnih životnih potreba.

Dok Vlada provodi unapređenje u smjeru usvajanja najviših europskih standarda, svoje namještenike drži na koeficijentu koji ne omogućuje niti Uredbom propisanu minimalnu plaću (danas 3.750 kuna neto). Tome doskače naknadnim korekcijama plaće kako bi ipak bio isplaćen minimalac, uskraćujući im pritom ugovoreno pravo na minuli rad.

Radi se o najmanjem koeficijentu složenosti poslova, 0,601 koji je potrebno povećati na 0,775, odnosno za 29 posto, da bi bruto plaća toga radnoga mjesta dosegnula bruto minimalnu plaću. Bez tog povećanja, namještenik bi trebao raditi 58 godina, kako bi mu plaća dosegnula iznos propisane minimalne plaće.

Stoga SDLSN RH već dvije godine traži povećanje najmanjeg koeficijenta do razine ostvarenja prava na minimalnu plaću bez dodatka za minuli rad, kao i povećanje za ranije spomenute kategorije službenika i namještenika, koji 2019., u postupku mirenja SDLSN RH i Vlade RH, nisu bili obuhvaćeni povećanjem koeficijenata za devet posto.

Izračun plaće zajedno s traženim povećanjem od devet posto, za dio radnih mjesta u pravosudnim tijelima, vidljivi su iz nekoliko primjera:
(Grad Zagreb – prirez 18%; olakšica 4.000,00; bez godina radnoga staža)

 

Koeficijent Osnovica (kn) Bruto plaća (kn) Neto plaća (kn)
0,601 6.044,51 3.632,75 3.750,00
0,776 6.044,51 4.690,54 3.752,43
0,825 6.044,51 4.986,72 3.989,38
0,854 6.044,51 5.162,01 4.099,02

Iznosi s predloženim uvećanjem od devet posto:

Koeficijent Osnovica (kn) Bruto plaća (kn) Neto plaća (kn) Neto razlika povećanja kn)
0,655 6.044,51 3.959,15 3.750,00 0
0,846 6.044,51 5.113,66 4.069,47 317,04
0,899 6.044,51 5.434,01 4.265,27 275,89
0,931 6.044,51 5.627,44 4.383,49 284,47

 

Za ovakve sindikalne zahtjeve iz državnog proračuna bi bilo potrebno izdvojiti 18.625.421 kunu. Svoju dobronamjernost Vlada nakon dvije godine pokazuje prihvaćanjem samo djelića sindikalnih prijedloga, i to povećanjem koeficijenata za radna mjesta informatičara, čime im je plaća uvećana za čak 500 kuna, i to s 4.100 na 4.600 kuna neto. Sve u cilju najavljene digitalne transformacije pravosuđa!

Na sve ostale sindikalne zahtjeve Vlada se već dvije godine oglušuje, opravdavajući se najavom donošenja Zakona o plaćama u državnoj službi, koji najavljuje posljednjih 15-tak godina.

Vlada RH je krajem 2021. uslijed rasta inflacije prilikom donošenja plana državnog proračuna predvidjela poskupljenje režijskih troškova, troškova goriva, hrane i sl. pa je putem plana osigurala sebe rezerviranjem dodatnih sredstava za povećane troškove, zadovoljno planirajući k tome i povećanje poreznih prihoda.

Sebe su pripremili za nadolazeće razdoblje i spremno dočekuju ovu krizu, ne mareći pritom za činjenicu da radnici s malim plaćama nemaju mogućnost pokrića osnovnih troškova života, a kamoli štednje radi pripreme za crne dane. S ovakvim sramotnim malim plaćama radnici u krizi žive već godinama, prezaduženi i blokirani.

Umjesto uređenja cjelokupnog sustava u pravosuđu, Vlada je nastavila sa strategijom „Podijeli, pa vladaj!“ i to u sustavu koji bi trebao u potpunosti biti osposobljen za djelovanje unutar EU i kao takav odražavati najviše europske standarde.

Sustav u kojemu najveći broj službenika ima neto plaću ispod 5.000 kuna, gotovo na samoj granici hrvatskog minimalca, daleko je od europskih standarda i ispod svake je razine dostojanstva!