Tko će konačno preuzeti odgovornost za zatvorski sustav?

Novi brutalni napad na pravosudnog policajca, u subotu 25,srpnja 2026.,u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu nije izolirani incident. On je još jedan u nizu od 4 napada u razdoblju kraćem od godine dana i dokaz da upozorenja zaposlenika i SDLSN RH godinama ostaju bez ozbiljnog odgovora. Posljedice takve politike danas više ne osjećaju samo pravosudni policajci, osjeća ih cijeli zatvorski sustav. 

Godinama upozoravamo, prosvjedovali smo i tražili hitne mjere nakon napada na pravosudne policajce, ukazivali na kroničninedostatak kadra, prekapacitirane zatvore i sve veće sigurnosne rizike. Dosadašnji odgovori bili su samo obećanja. Danas ponovno govorimo o napadu na pravosudnog policajca. Dok Ministarstvo govori o resocijalizaciji zatvorenika i odgovornosti zapolenih, naglašavajući kako je pravosudna policija jedan od stupova domovinske sigurnosti, zaposlenici zatvorskog sustava svakodnevno razmišljaju kako opstati u sustavu gdje je njihova izloženost sve veća, a sigurnost sve manje zajamčena. Država koja ne može zaštititi vlastite zaposlenike teško može uvjerljivo tvrditi da štiti bilo koga drugoga. Danas nedostaju pravosudni policajci, službenici tretmana, psiholozi, zdravstveni djelatnici, kuhari, administrativno i tehničko osoblje. Nedostaje gotovo svaki profil zaposlenika bez kojeg zatvorski sustav ne može funkcionirati.

Ljudi svakodnevno preuzimaju poslove drugih kako bi sustav uopće opstao. To nije dobra organizacija rada to je posljedica kroničnog zanemarivanja. Država gradi nove zatvore. To pozdravljamo. Ali postavljamo pitanje koje je važnije od svake nove zgrade, tko će u njima raditi? Možete izgraditi najsuvremeniji zatvor, ali bez ljudi on ostaje prazna građevina. Ako država hitno ne osigura pravedno vrednovanje rada, odgovarajuće koeficijente i uvjete zbog kojih će ljudi ostajati u sustavu, neće imati tko raditi ni u novim ni u postojećim zatvorima. Gradnja objekata bez ulaganja u ljude nije reforma to je skupa iluzija.Istodobno država isplaćuje značajne iznose za odštete zbog neodgovarajućih uvjeta izvršavanja kazne, dok za ljude koji svakodnevno održavaju sustav nema dovoljno sluha, nema pravednog vrednovanja rada i nema dugoročnog kadrovskog plana.

SDLSN RH traži:

• Hitno povećanje koeficijenata za sve službenike i namještenike u zatvorskom sustavu, dodatka na posebne uvjete rada

• jasno definiranje radnih mjesta 

• zapošljavanje pravosudnih policajaca, stručnog, zdravstvenog, administrativnog i tehničkog osoblja

• izgradnju novih zatvorskih kapaciteta uz obavezno paralelno osiguravanje potrebnog broja zaposlenika;

• reviziju Uredbe o zvanjima i sustava napredovanja;

• provedbu konkretnih sigurnosnih mjera i zaštite zaposlenika u svim kaznenim tijelima.

Zatvorski sustav opstaje zahvaljujući profesionalnosti i požrtvovnosti zaposlenika. To nije održiva politika, nego prikrivanje stvarnog stanja. SDLSN RH više neće pristati da se svaki novi napad proglašava izoliranim slučajem. Kada se isti propusti ponavljaju godinama, riječ je o odgovornosti države, a ne o slučajnosti. Ministarstvo još uvijek ima izbor. Može nastaviti graditi zatvore bez ljudi ili konačno početi graditi sustav u kojem će ljudi željeti ostati raditi. U protivnom će odgovornost za svaki novi napad, svaki novi odlazak zaposlenika i svako daljnje urušavanje zatvorskog sustava biti odgovornost onih koji su godinama ignorirali upozorenja.