UZ MEĐUNARODNI DAN ŽENA: Poslodavci kontroliraju privatni život žena

UZ MEĐUNARODNI DAN ŽENA: Poslodavci kontroliraju privatni život žena

Vrlo su žilavi stereotipi i još uvijek vlada ona – “OK je žena kao stručnjak, ali mora li mi baš biti šef i odlučivati o cijeloj tvrtki?”

Međunarodni dan žena (i) ove godine je u znaku prosvjeda zbog položaja žena na tržištu rada – rada na crno i sve češćih ugovora na određeno vrijeme koje poslodavci nude ženama. To nam je bio povod za razgovor s dekanicom Fakulteta političkih znanosti Smiljanom Leinert-Novosel, čije je područje proučavanja društveni položaj žena u Hrvatskoj.

• Koliko ste zadovoljni rezultatima politike ravnopravnosti spolova?
Vjesnik_logo_novi– Hrvatska ima politiku ravnopravnosti spolova i set mehanizama koje mora ispoštovati zbog europskih standarda. Danas imamo iste ciljeve kao razvijena Europa. Na formalnoj razini naša su rješenja, dakle, sukladna europskim. No jedno su formalna opredjeljenja, a drugo je provedba. Raskorak između jednog i drugog je evidentan. U Hrvatskoj su još uvijek prisutne tradicionalne vrijednosti u odnosu između spolova, koje teže možete prepoznati u javnoj komunikaciji. Rijetko će se tko javno zalagati za tradicionalnu ulogu žene, posebice kada je riječ o pojedincima iz urbanih sredina, obrazovanijim osobama. U privatnom životu stvari znaju biti dosta drukčije, posebice u manjim sredinama.
Primijetili ste da je zadnjih godina povećan omjer žena s diplomom u odnosu na muškarce.
VJ080207• Koliko ženama pomaže diploma?
– Noviji statistički podaci govore o promjenama koje bi u perspektivi mogle biti dalekosežne za društveni položaj žena. Riječ je o naglom porastu žena među diplomiranima. Obrazovanje je jedan od glavnih kanala kojima mijenjate ljude i otvarate im drukčiju, modernu perspektivu. Posljednjih godina omjer je gotovo dvostruk u korist žena – diplomiralo je 65 posto žena i 35 posto muškaraca. Taj podatak o novom valu visokoobrazovanih žena i onih s magisterijem i doktoratom znanosti je iznimno zanimljiv, no što će on izazvati za 15 godina – to će biti tek prave promjene.
• Mislite li da slijedi trend u kojem žene počinju dominirati u upravljačkim strukturama?
– Ne vjerujem da će se ta bolja obrazovna struktura automatski odraziti i na promjenu razmišljanja o tome tko je podoban za visoke pozicije. Možemo pretpostaviti da će veći broj žena nego danas biti u visokom obrazovanju i znanstvenom radu. Prema posljednjem popisu, a brojevi su sada još i viši, bilo je 175 žena i 161 muškarac doktora znanosti, a među magistrima znanosti čak 801 žena i 683 muškarca. Sada možemo na to gledati kao svojevrstan spektakl i nagađati hoće li to postati trend, no ostaje pitanje gdje će završiti te žene. Ostaje otvoreno pitanje hoće li neke od njih dobiti priliku da dođu na istaknute pozicije.

• Ako imaju znanja i vještine, što im nedostaje?
– Za takva mjesta pored obrazovanja morate posjedovati i neke druge osobine, a socijalizacija ženske djece još uvijek ih primarno usmjerava na ženske uloge. Donošenje odluka i kompeticija na poslu mnogima teško pada te im stoga treba pomoći da u tome uspiju. Zato u razvijenom svijetu postoje tečajevi i studij o tome kako od žene napraviti “lidericu”.
• Razmišljaju li sveučilišta u Hrvatskoj o čemu sličnome?
– Pojedini fakulteti uočavaju potrebu da mlade obrazovane ljude poduče i o leadershipu. Hoće li se kroz to posebno posvetiti i ženama nisam upoznata, no prostor za to sigurno postoji.
• No, hoće li poslodavac znati cijeniti dodatno obrazovanje žene i njenu diplomu ili će opet radije izabrati muškarca?
– Ženama je diploma postala izrazito važna jer im to daje osjećaj sigurnosti i pretpostavku ravnopravnog tretmana u zapošljavanju, karijeri i općenito u životu. One diplomu vide kao logična vrata za svoj uspjeh. No, kad poslodavac bira koga će zaposliti ima diskrecijsko pravo da muškarcu istih sposobnosti i naobrazbe da prednost, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog stereotipa da će žena češće ići na bolovanje ili na rodiljni. Tih se stereotipova ljudi teško oslobađaju.
• Koliko je zabrinjavajuća češća pojava ugovora na određeno vrijeme, na što danas prosvjedom upozoravaju sindikati?
– Ne čudi da kod mlađih žena postoji poplava zapošljavanja na određeno vrijeme, što poslodavcima daje odriješene ruke da kontroliraju njihov poslovni i privatni život. Time ih guraju na manje važna mjesta, s kojih se teško napreduje. Istraživanja pokazuju da dok muški poslodavci smatraju da bi žene trebale biti brojnije u onim profesijama gdje ih ima mnogo i danas (odgajateljice, zaposlenice u uslužnim djelatnostima), poslodavke uočavaju potrebu uključenja žena na menadžerske pozicije, jer ih kao zaposlenice percipiraju kao uspješne u komunikaciji, sklone timskom radu. Iskreno, ne vjerujem da će se sve bolje obrazovanje žena preko noći pojaviti kao prednost pri odabiru na čelna mjesta u zaposleničkoj strukturi. Za to je potrebno vrijeme i nova iskustva kako bi se promijenilo razmišljanja tko je podoban za visoke pozicije. Vrlo su žilavi stereotipi i još uvijek vlada ona – “OK je žena kao stručnjak, ali mora li mi baš biti šef i odlučivati o cijeloj tvrtki?”
• U zapadnom svijetu ipak se mijenja odnos muškaraca prema poslu i obitelji.
– Moderni muškarci sve više osjećaju potrebu za sudjelovanjem u obiteljskom životu, bave se djecom, imaju slobodnog vremena i organiziraju se kako im odgovara, a ne kako im nametne poslodavac. To je nešto što je vani uzelo dosta maha, a kako u svemu kasnimo, još smo daleko od toga.
• Ali, imamo i mi muškarce na rodiljnom dopustu.
– Skroman postotak, iako ima pozitivne konotacije. Osim ako to, naravno, ne čine isključivo iz pragmatičnog razloga – novca. Naime, mi pristajemo uz politiku jednakih mogućnosti i govorimo da ženama i muškarcima treba dati jednaka prava no to treba značiti i jednake mogućnosti da se ta prava ostvare. Pokazalo se da ženama doista treba ponuditi nešto što bi im dalo jednake mogućnosti rada. U tu svrhu u svijetu postoje brojna rješenja, kao zapošljavanje dvije žene na jednom radnom mjestu, klizno radno mjere, poslovi koji se mogu obavljati kod kuće i druge varijante. No žena će odabir morati podrediti potrebama obiteljske organizacije, odnosno, dobi svoga djeteta i birat će kombinaciju najprikladniju za dijete.
• Igor Mandić smatra da će po pitanju ravnopravnosti stvari ići na bolje tek onda kada se promijenit cijeli koncept čovječanstva. Slažete li se?
– Slažem se, no činjenica je da ne možete promijeniti činjenicu da žene rađaju i izvjesno vrijeme moraju izbivati s posla. Biologija im nameće ciklički tip karijere, za razliku od linearnog koji je tipičan za muškarce. Žena, dakle, odlazi na posao, odlično napreduje i odluči se za dijete, no što je dulje izvan posla, to joj dulje treba da se ponovno u njega vrati i napreduje u karijeri. Za razliku od nje, muškarac ima linearni put napretka u karijeri. To dovodi kod žena do sporijeg napredovanja, manje plaće i niže mirovine. U privatnom životu je prisutan trend pomicanja dobne granice stupanja u brak i rađanja, te pad nataliteta. Mjera u kojoj će muškarci u obitelji postajati partneri u svim u obiteljskim ulogama omogućavat će da žena rodi i drugo dijete. Nužno je osvijestiti i zadaću poslodavaca koji sa svoje strane također treba pružiti pomoć. Najgore je kada žena rodi prvo dijete i kaže: “Nemam ničiju pomoć i nema šanse da rodim drugo dijete.”
• Čudi li vas što u izbornoj godini niti jedna stranka ne nudi program razvoja ženskog poduzetništva ili sličnih potpora ženama?
– Ženskim se temama ne osvaja vlast. Europa to traži, ali kad god se radi nešto što se od vas očekuje, a niste sami jako motivirani za to, tada takav posao ima usporen tok i lošu izvedbu u praksi. Brine me kako će stranke formirati liste. Sva politološka istraživanja pokazuju da je ključ uspjeha za žene u politici u tome kako se sastave izborne liste. Ako se u njih ne uključe žene, nemoguće je očekivati njihovu veću prisutnost u politici. Mi bilježimo rast žena u politici, no čini mi se da u idućem sastavu parlamenta ne možemo očekivati neka pozitivna iznenađenja. Koja je nova mlada političarka u posljednje vrijeme ušla u medije? Zanima me koja će stranka svojim postupcima i kreiranjem liste s više žena pokazati da postupa u skladu s onime što se od nje očekuje.

Otvoren prostor za žene
• U zadnje vrijeme pojavila se priča o ravnopravnijem upisivanju žena u fizički prostor grad(ov)a. Što se postiže time?
– Poznato je da su povijesni likovi u ovakvim društvima kao što je naše uvijek bili muškarci. Žena se nije mogla istaknuti jer nije sudjelovala u javnom životu, a ukoliko jest, odmah je bila obilježena. U našim sredinama bilo je žena koje su se krvavo borile protiv predrasuda, no sredina ih je smatrala čudakinjama, rijetko zaslužnima. Pogledajte tko su ti zaslužni ljudi kojima se dodjeljuju trgovi i ulice i koji su kriteriji? Sada je trend braniteljima davati imena ulica, protiv čega nemam ništa protiv, no to znači da se među zaslužnima i dalje mogu naći samo muškarci. Žena nije bilo mnogo u ratu, među vođama, baš kao ni u umjetnosti. Kada bi se promijenili kriteriji, tada bi se i ženama otvorio prostor. Po običaju, na tome opet rade same žene. Za sada, dok su kriteriji kakvi jesu, u “rezervoaru” iz kojega se crpe kandidati za zaslužnike – nema žena.
Mirela Lilek