Zašto Vlada angažira stručnjake kada ne želi poštovati obveze koje je potpisala, ali ne i kad ih potpisuje?

STRUČNA VLADA
Zašto Vlada angažira stručnjake kada ne želi poštovati obveze koje je potpisala, ali ne i kad ih potpisuje?

Predbožićno će vrijeme pokazati krije li se iza nasmiješenih, demokratskih i konstruktivnih lica Vladinih pregovarača namjera provedbe rezultata socijalnog dijaloga odnosno sporazuma koji su godinama potpisivani da bi se jednoga dana realizirali ili je riječ o pokušaju izvrdavanja obveza koje su sami, kao dio hrvatske Vlade, obećali ispoštovati kada se za to ostvare uvjeti

plenkovic_vjerodostojno_hdz

(SDLSN, 6. prosinca 2016.) Jučerašnja izjava ministra rada i mirovinskoga sustava i Vladinog prvog pregovarača sa sindikatima javnih i državnih službi, Tomislava Ćorića, koji je na pitanje o obvezama Vlade po Sporazumu o osnovici za plaće rekao kako je Vlada zatražila “mišljenje o tom Sporazumu od vodećih hrvatskih stručnjaka radnog prava”, nametnula je nekoliko pitanja, a možda i odgovora o tome kako Vlada pristupa pregovorima sa sindikatima i zaposlenicima koje oni zastupaju.
sdlsn_www220Prvo pitanje odnosi se vjerodostojnost Vlade koja je godinama potpisivala dokumente (sporazume i izmjene i dopune tih sporazuma), ne dovodeći u pitanje njihovu pravnu valjanost i vlastite obveze proistekle iz tih dokumenata.
Kada joj je (Vladi) odgovaralo da se takvi, danas navodno pravno upitni, dokumenti potpišu, nije u pitanje dovodila ni njihove različite potpisnike, niti vremenski okvir njihova važenja jer, razvidno je to i iz samih sporazuma o osnovici koje je zaključivala, se njima reguliralo pitanje (povratak na osnovicu iz 2009. godine) ovisno događajima (rast BDP-a) čije se nastupanje nije moglo vremenski odrediti, a i sam rast BDP-a se činio tako dalekim.
Međutim, kada se konačno dogodio rast BDP-a koji predstavlja okidač za aktiviranje sporazuma o osnovici, Vlada uz pomoć “vodećih hrvatskih stručnjaka radnog prava” pokušava osporiti pravnu valjanost onoga što je potpisala i o čemu su obje strane navodno pregovarale u dobroj vjeri, osporavajući potpisnike i navodno ograničeno vrijeme važenja takvih dogovora.

Naknadna pamet

Vlada time pokazuje da elemente sporazuma o kojima dosad nije vodila brigu, ne postavljajući pitanje tko ih i na koji rok potpisuje, sada želi iskoristiti kao “pravni argument” u relativizaciji vlastitih obveza.
Ovdje dolazimo do drugog pitanja koje se tiče stručnosti Vlade koja godinama na potpisivanje različitih sporazuma poziva sindikate (formulacija u tim pozivima glasi: “prema dostavnoj listi u prilogu”) od kojih ih neki pozvani sindikati, sudeći prema naknadnoj procjeni “vodećih hrvatskih stručnjaka radnog prava” nisu trebali potpisati ili bez njihovog potpisa nisu valjani, a same takve dokumente Vlada zaključuje bez da u njih ugrađuje odredbe o roku njihova važenja.

Postavlja se i pitanje moralnosti Vlade koja samu sebe proglašava nestručnom po pitanju obveza koje je ugovarala pa sada, najedanput, traži stručnu pomoć vodećih pravnih “gotovaca”, koji su joj na raspolaganju sigurno bili i ranije.
Vlada time šalje i poruku onima s kojima je pregovarala i koje je, ako se nastavi držati nove taktike osporavanja pravne valjanosti takvih dokumenata, uspješno zavaravala da će ono što je potpisala i poštovati.
Predbožićno će vrijeme pokazati krije li se iza nasmiješenog, demokratskog i konstruktivnog lica Vladinih pregovarača namjera provedbe rezultata socijalnog dijaloga odnosno sporazuma koji su godinama potpisivani da bi se jednoga dana realizirali ili je riječ o pokušaju izvrdavanja obveza koje su sami, kao dio hrvatske Vlade, obećali ispoštovati kada se za to ostvare uvjeti. S. Kuhar