ZORAN PIČULJAN: “Moguće je postići dogovorno rješenje oko priznavanja radnog iskustva kod promicanja u plaći državnih službenika”

ZORAN PIČULJAN: “Moguće je postići dogovorno rješenje oko priznavanja radnog iskustva kod promicanja u plaći državnih službenika”

SDLSN_www(SDLSN, 12. rujna) Razgovarali smo sa zamjenikom državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za upravu i predsjednikom Povjerenstva Vlade RH za izradu Zakona o plaćama državnih službenika Zoranom Pičuljanom.

Povod za razgovor bila nam je krajem srpnja donijeta Uredba o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi, ali i aktivnosti na izradi i donošenju Zakona o plaćama državnih službenika.

Što o tome misli zamjenik državnog tajnika Pičuljan i jedna od najodgovornijih stručnih osoba za uobličavanje konačnog sadržaja tih, za službenike, izuzetno značajnih propisa, saznajte iz odgovora koje nam je dao na naša pitanja.

Piculjan_intervju120907-374

P: Uredba o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi je, uz posebni zakon kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika, jedan od dva temeljna akta kojima se omogućava novo – karijerno usmjereno pozicioniranje radnih mjesta državnih službenika. Naime, intencija reforme službeničkog sustava jest omogućiti horizontalno promicanje i vertikalno napredovanje državnih službenika, a da bi to bilo moguće potrebno je propisati radna mjesta i standardna mjerila kojima službenik treba udovoljiti za raspored na odgovarajuće radno mjesto. Koje su bitne razlike između postojećeg i novog sustava klasifikacije radnih mjesta i koje bitne novine se uvode Uredbom?

O: Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi koju je hrvatska Vlada donijela u srpnju ove godine razrađena su načelna rješenja u svezi ove materije utvrđena Zakonom o državnim službenicima. Novi sustav klasifikacije radnih mjesta nastajao je dvije godine, što samo po sebi ukazuje na činjenicu da se radi o složenom području, ali i području koje iz raznih, ne uvijek objektivnih razloga, nije do sada bilo dosljedno Piculjan_intervju120907-220uređeno. Pored toga, česte intervencije u propise, te ponekad nepotrebno širenje i hijerarhijsko premještanje radnih mjesta nisu omogućile stabilizaciju normi koje uređuju ovaj, važan dio službeničkog sustava.

Novim sustavom radnih mjesta nastojale su se izbjeći dosadašnje nedosljednosti i zamke olakih normativnih zahvata. Kao važne novine valja istaći: širenje kruga radnih mjesta na negdašnje položaje tj. njihovo pretvaranje u radna mjesta rukovodećih državnih službenika; uvrštavanje u kategoriju rukovodećih radnih mjesta i načelničkih mjesta, kao radnih mjesta za koja se je u dosadašnjem službeničkom sustavu tražio najviši stupanj stručnosti i odgovornosti; proširenje kategorije viših državnih službenika za potkategorije glavnog savjetnika i višeg savjetnika – specijalista, kao osobito stručnih radnih mjesta u službeničkom sustavu; utvrđivanje puno širih standardnih mjerila za svaku potkategoriju radnih mjesta.

Dakle, radna su mjesta sistematičnije grupirana u odgovarajuće potkategorije, uvjeti za raspored na njih bitno su prošireni novim mjerilima jedinstvenim za cijelu državnu službu, a stvorene su i pravne pretpostavke za šire napredovanje službenika na stručna i rukovodeća radna mjesta.

P: Uredbom se spušta granica potrebnog radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, ali se istovremeno, po prvi puta, kroz sustav standardnih mjerila, preciznije definiraju elementi koji bitno razlikuju jedno od drugog radnog mjesta. Što se time htjelo postići i što će to značiti za postojeće državne službenike koji udovoljavaju novim uvjetima za raspored na bolje pozicioniranim radnim mjestima u državnoj službi?

O: Cjelokupna dvogodišnja rasprava u najvećoj je mjeri ukazivala na potrebu spuštanja granice potrebnog radnog iskustva radi privlačenja u državnu službu mladih i obrazovanih kandidata. Na kraju je taj uvjet gotovo dvostruko smanjen u odnosu na dosadašnja rješenja. Da li je to sasvim dobro pokazat će praksa, no za takvo opredjeljenje bila je velika većina državnih tijela. Proširivanjem standardnih mjerila na složenost poslova, Piculjan_intervju120907samostalnost u radu, stupanj suradnje i stupanj odgovornosti u donošenju odluka (uz dosadašnji dominirajući kriterij radnog iskustva) stvorene su pravne pretpostavke za stvarno vrednovanje svakog radnog mjesta, a ne prilagođavanje normativnih rješenja svakom pojedinom službeniku. Sadašnja radna mjesta, utvrđena pravilnicima o unutarnjem redu, trebati će, sukladno prijelaznim i završnim odredbama Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi na stručan način analizirati, vrednovati i tek potom normativno urediti. Službenici koji udovoljavaju novim uvjetima za raspored na bolje pozicionirana radna mjesta, moći će na njih i biti raspoređeni sukladno zakonskoj proceduri.

P: Hoće li standardna mjerila za pojedina radna mjesta i u kojoj mjeri utjecati na ocjenu učinkovitosti rada državnih službenika? Naime, ima li bojazni da će za službenike na radnim mjestima na kojima se ne traži visoka razina osobnog doprinosa u smislu kreativnosti, samostalnosti u radu, suradnje s drugim državnim tijelima i odgovornosti biti rezervirane niže ocjene, a samim time i zapriječena mogućnost bržeg promicanja u plaći unutar platnih razreda? Zašto dosad nisu i hoće li nekim provedbenim aktom biti pobliže definirani elementi ocjene učinkovitosti rada, budući da Pravilnikom o sadržaju posebnog izvještaja o ocjeni rada i učinkovitosti državnih službenika to nije učinjeno, već prosudbu o kvaliteti rada pojedinog službenika donosi nadređeni službenik po svojoj diskrecionoj ocjeni?

O: Standardna mjerila za pojedina radna mjesta ne bi trebala utjecati na ocjenu učinkovitosti rada državnih službenika, niti bi ocjene službenika na zahtjevnijim radnim mjestima trebale biti (automatski) više. Nema takve bojazni. Naprosto ocjenjivanje valja vezati uz radni učinak svakog od službenika bez obzira na koje je radno mjesto raspoređen. Činjenica je da je dosadašnji sustav ocjenjivanja rada i učinkovitosti iznimno manjkav, a novi još uvijek nije zaživio. Kako on počiva na suradničkom odnosu nadređenog i podređenog državnog službenika, ali i na odluci nadređenog službenika, posebnu pozornost u daljnjem razvoju hrvatske državne uprave trebati će posvetiti postavljanju kvalitetnih i odgovornih službenika na rukovodeća radna mjesta. Svjesni pak određenih nedostataka i u novim rješenjima o ocjenjivanju smatramo prihvatljivim da se Vaš prijedlog o doradi elemenata ocjene učinkovitosti rada stručno raspravi u proceduri vezanoj uz donošenje novog Zakona o plaćama državnih službenika.

P: Jedna od glavnih bojazni državnih službenika čija radna mjesta nisu poimence navedena u popisu radnih mjesta u državnoj službi jest ta da su time izgubili bolju startnu poziciju koja je osigurana nekim drugim službenicima, čija su radna mjesta pozicionirana u više potkategorije unutar kategorija službeničkih radnih mjesta. Je li ta bojazan opravdana ili činjenica da će se njihova radna mjesta «utopiti» u nazive poput «stručni suradnik, viši referent i referent», ne znači i lošiji položaj u službeničkoj hijerarhiji?

O: Činjenica što pojedina radna mjesta nisu posebno navedena u Popisu radnih mjesta u državnoj službi (sastavnom dijelu Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi) ne znači ujedno i “gubljenje bolje startne pozicije”, upravo iz razloga njegove privremenosti. Naime, kao što sam već istakao provesti će se analitička procjena svih radnih mjesta i nakon toga usklađivanje Popisa radnih mjesta u državnoj službi s rezultatima te procjene (izričita odredba članka 32. Uredbe). Dosljednim provođenjem usvojenih rješenja i eventualne nedosljednosti u sadašnjem Popisu trebale bi biti otklonjene do donošenja i tijekom provedbe novog Zakona o plaćama državnih službenika.

P: Nakon prvih parlamentarnih izbora više od 200 državnih dužnosnika, tajnika ministarstava, ravnatelja u ministarstvima, zamjenik tajnika Vlade, predstojnika ureda Vlade, zamjenika državnih tajnika središnjih državnih ureda, zamjenika i pomoćnika ravnatelja državnih upravnih organizacija, postat će, ukoliko zadovolje određene uvjete, rukovodeći državni službenici. Jedan od njih ste i Vi kao zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za upravu. Cilj ove pretvorbe dužnosnika u državne službenike doprinos je profesionalizaciji državnih službi i što manjem utjecaju politike na rad državne uprave. Je li on dobro osmišljen i primjećuje li se u dužnosničkim redovima nervoza kakva u pravilu vlada u službeničkim redovima prilikom svake nove stratifikacije radnih mjesta? Imate li već saznanja o tome koliki broj dužnosnika uopće ne ispunjava uvjete za raspored na mjesto rukovodećih službenika?

Piculjan_intervju120907_2O: “Pretvaranje” dužnosničkih položaja u radna mjesta rukovodećih državnih službenika uistinu predstavlja doprinos profesionalizaciji, depolitizaciji i europeizaciji državne službe.

Kako će se radi o radnim mjestima državnih službenika na proceduru njihova imenovanja odgovarajuće će se primijeniti odredbe Uredbe o raspisivanju i provedbi javnog natječaja i internog oglasa u državnoj službi. To znači da će se cijeli postupak provoditi u tijelu državne uprave u kojem je to radno mjesto slobodno i to po kriterijima propisanim za sve ostale državne službenike (putem javnog natječaja). Čelnik tijela obvezan je Vladi Republike Hrvatske uputiti prijedlog kandidata za rukovodeće radno mjesto iz kruga (liste) kandidata koje mu je predložila stručna komisija. Proceduru bi se vjerojatno moglo dodatno poboljšati i objektivizirati (npr. traženjem mišljenja neovisnog stručnog tijela o kandidatima). U stručnim raspravama iznosili su se takvi prijedlozi, a slična rješenja poznaju i upravni sustavi brojnih europskih zemalja. Kako se radi o izboru ključnog osoblja u državnoj službi smatram da uvijek ima vremena da se procedura doradi prije samog započinjanja postupka imenovanja.

Nemamo podataka koliki broj dužnosnika ne ispunjava uvjete za raspored na radna mjesta rukovodećih državnih službenika, jer takva analiza nije napravljena. Razumljivo je i ljudski što je kod svake veće promjene u sustavu prisutna određena nervoza, no čini mi se da ona nije pretjerana u krugu dužnosnika – profesionalaca državne uprave.

Sigurno je da zbog dugoročnih implikacija koje će izbor rukovodećih službenika imati na kvalitetu državne uprave, velika odgovornost za objektivan izbor leži na novoj Vladi.

P: Iz prijelaznih i završnih odredbi Uredbe i zadaća koje u prijelaznom razdoblju imaju državna tijela, može se iščitati prolongiranje donošenja Zakona o plaćama državnih službenika, ili barem odgoda njegove primjene do prve polovice 2008. godine? Kada tome dodamo prijepor Vlade i sindikata državnih službi oko dva važna pitanja koja uređuje Zakon o plaćama državnih službenika – početnih koeficijenata i priznavanja radnog iskustva kao uvjeta za promicanje u plaći, znači li ova odgoda svojevrstan «time out» uoči predstojećih izbora i prebacivanje vrućeg kestena Vladi nakon izbora ili pokušaj da se postigne konsenzus socijalnih partnera prije upućivanja Zakona u saborsku proceduru?

O: Rad na izradi novog Zakona o plaćama državnih službenika mogao bi se označiti kao dobar primjer suradnje Vladinih resora i sindikata državnih službi u iznalaženju primjerenih rješenja za status državnih službenika. Činjenica da je postignut visok stupanj suglasnosti u temeljnim rješenjima to i potvrđuje. Mišljenja sam da se, iz razloga što se napušta institut minulog rada, a još uvijek nije usavršen postupak ocjenjivanja službenika, može postići dogovorno rješenje oko priznavanja radnog iskustva kod promicanja u plaći državnih službenika. Pitanje visine početnih koeficijenata prvenstveno je financijske prirode i ovisi u prvom redu o mogućnostima državnog proračuna, no smatram da načelno opredjeljenje za ostanak u državnoj službi kvalitetnih službenika mora biti i odgovarajuće financijski praćeno. Podsjećam da je Vlada Republike Hrvatske u proteklom razdoblju dijelom popravila nezavidan financijski položaj zaposlenika u državnoj službi i da je to načelno opredjeljenje ugrađeno i u Nacrt novog Zakona o plaćama državnih službenika.

Nastavak rada na Zakonu o plaćama državnih službenika u tom smislu slijedi. Činjenica što će on biti usvojen u 2008. godini ne bi smjela imati utjecaja na temeljna rješenja na kojima propis počiva. Iako bih i sam bio zadovoljniji da je ovaj propis donesen u 2007. godini i time se zaokružilo službeničko zakonodavstvo, prolongiranjem njegova donošenja i primjene za 2008. godinu dobiti će se još malo vremena za iznalaženje boljih rješenja u pitanjima koja nisu do kraja dorađena.

Uvjeren sam da će se zajednički uloženi trud za poboljšanje statusa državnih službenika, a time i za boljitak hrvatske državne službe na kraju isplatiti.
Razgovarao i fotografirao: Siniša Kuhar

Pročitajte još…