SDLSN RH traži da se svim zaposlenima u državnoj službi omogući kolektivno pregovaranje – u tom smislu traži se izmjena odredbe o reprezentativnosti u državnoj službi
Zagreb, 28. travnja 2023. – Iako čl. 14. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata u javnim službama i državnoj službi omogućava formiranje pregovaračkog odbora sindikata koji broji 11 članova iz 11 različitih sindikata, samo je javnim službama reprezentativnost omogućena po područjima djelatnosti.
Sindikati u javnim službama pregovaraju o svojim pravima i na nižoj, granskoj, odnosno kućnoj razini, dok se državna služba, unatoč brojnim tijelima i specifičnostima, te brojnim sindikatima koji djeluju u državnoj službi, tretira kao jedno područje. Ovo pravilo, odnosno visoki postotak potreban za utvrđivanje reprezentativnosti (20 posto), uz činjenicu najvećeg broja zaposlenih državnih službenika u policiji, dovelo je do toga da su u državnoj službi samo dva sindikata iz policije reprezentativna. K tome, čl. 40. st. 3. Zakona o policiji za policiju predviđa i mogućnost sklapanja granskog kolektivnog ugovora.
Za razliku od toga Zakonom o reprezentativnosti javnim službenicima omogućeno je formiranje pregovaračkog odbora koji nužno obuhvaća sva područja djelatnosti i koji se popunjava tako da ima 11 članova iz različitih sindikata, a s liječnicima 12 članova.
Traži se jednaka mogućnost, odnosno uvažavanje širine područja državne službe, te njenih specifičnosti za zaposlene u svim tijelima državne službe, a što sadašnjim zakonom nije uvaženo.
Nacrtom Zakona o plaćama u državnoj i javnim službama predviđa se mogućnost ugovaranja dodataka na plaću vezanih za uvjete rada, pa stoga smatramo nužnim omogućiti pregovaranje i sindikatima koji djeluju i brojčano su reprezentativni u pojedinom specifičnom dijelu državne službe, a s obzirom da je to moguće u javnim službama, dok se u državnoj službi i to priznaje samo policiji.
Iz svega navedenog, vidljivo je da nema zapreke da se u državnoj službi reprezentativnost utvrđuje kao u javnim službama, štoviše nema zapreke za sklapanje kolektivnih ugovora na razini specifičnog dijela državne službe.
Da bi se omogućilo sindikalno djelovanje na području cjelokupne državne službe, odnosno državnim službenicima i namještenicima i u drugim državnim tijelima, koji obavljaju druge vrste službe, a koji su malobrojniji po broju zaposlenih od policije, te su većinom udruženi i sindikalno aktivni u drugim sindikatima, predlaže se Zakonom o državnim službenicima utvrditi reprezentativnost sindikata za kolektivno pregovaranje u državnoj službi.
Traži se to žurno zbog čl. 192. st. 4. -6. ZOR-a kojim se omogućava ugovaranje većeg opsega prava za članove sindikata pregovarača kolektivnog ugovora, što dva reprezentativna sindikata u državnoj službi već traže.
Jasno je da sadašnja odredba o reprezentativnosti nosi rizik da djeluje na način koji bi kršio slobodu udruživanja i načela kolektivnog pregovaranja Međunarodne organizacije rada (MOR) kako je navedeno u Ustavu MOR-a, kao i u Konvencijama MOR-a broj 87 i 98, koje je Hrvatska ratificirala. U svezi ugovorenog čl. 94. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC ) je već upozorila Vladu RH kako ta odredba djeluje na način da diskriminira sindikate koji imaju članove među državnim službenicima na koje se odnosi Kolektivni ugovor. Osobitu zabrinutost ITUC je iskazao da bi se takvo ograničenje primjenjivalo čak i u slučaju kada je sindikat koji nije potpisnik Kolektivnog ugovora većinski sindikat u određenom državnom tijelu.
Ovaj rizik se sada povećava odredbom čl. 192. st. 4. do 6. Zakona o radu i kolektivnim pregovorima u tijeku o većem opsegu prava članova sindikata pregovarača, što su u državnoj službi samo dva policijska sindikata.
Slijedom navedenog Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH radi omogućavanja socijalnog dijaloga za svoje članove zaposlene u državnim tijelima izvan policije, kao i za članove drugih sindikata u državnim tijelima, kojima to unatoč velikom broju članova nije uvaženo, traži izmjenu odredbe o reprezentativnosti, i to Zakonom o državnim službenicima.
Do tada, odnosno do nove odredbe o reprezentativnosti – s obzirom na ovu disproporciju u državnoj službi i rizik kršenja slobode udruživanja i načela kolektivnog pregovaranja, odnosno Konvencija MOR-a broj 87 i 98, ako bi se ugovarala uvećana prava, smatramo da je to zasad opravdano ugovoriti za članove svih sindikata, barem za razdoblje dok se ne utvrdi reprezentativnost sukladno odredbi koja se predlaže utvrditi novim Zakonom o državnim službenicima.
Zato SDLSN RH traži uređivanje ovog pitanja u Zakonu o državnim službenicima, kao najprikladnije rješenje, s obzirom da je posljednji put reprezentativnost mijenjana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju – čl. 197. a (NN 119/2022) kojim je liječnicima posebnim zakonom omogućena reprezentativnost.