2019. – godina u kojoj su otkrivene mjerne jedinice za dostojanstvo i diskriminaciju

Kad je početkom 20. stoljeća liječnik Duncan MacDougall nakon niza eksperimenata s umirućim pacijentima uočio razliku od prosječnog 21-og grama težine nakon smrti i pripisao ih „težini“ ljudske duše koja u trenutku smrti napušta ljudsko tijelo, nitko nije mogao ni zamisliti da će se morati čekati više od stoljeća kako bi se nakon duše izmjerilo ljudsko dostojanstvo i diskriminacija.

No, ove 2019. godine i to je postignuće postalo moguće i desilo se upravo ovdje, u ljudima sve manje napućenoj Hrvatskoj, domovini ponosnih ljudi i razumne vlasti koja je, nakon nekih mjesec dana nevjerice i nagovaranja, ipak prihvatila činjenicu da se ljudsko dostojanstvo mjeri koeficijentom, a ne dodacima i time verificirala mjerne jedinice za društvene fenomene dostojanstva i diskriminacije.

Da je koeficijent (složenosti poslova) mjerna jedinica za dostojanstvo postalo je jasno kad je sporazumom između obrazovnih sindikata i Vlade prestao bunt nastavnika i profesora i počela škola, a da je dodatak (na plaću) mjerna jedinica za diskriminaciju dokazala je reakcija nenastavnog osoblja koje je pogođeno odnosno diskriminirano dodacima, umjesto da mu je koeficijentima dostojanstvo izliječeno.

Vlada je, kako bi zaštitila dostojanstvo nastavnog osoblja zanemarila čak i važeće odredbe Zakona o plaćama u javnim službama i učitelje s VŠS čije je dostojanstvo narušeno neodgovarajućim koeficijentom, razvrstala u skupinu radnih mjesta za koje je potrebna VSS i tako pokazala da se zakona ne treba držati kao pijan plota i da, kada je dostojanstvo u pitanju, ne postoje zakonske prepreke kako bi se ono ponovno uspostavilo i ljudi opet počeli osjećati dostojanstveno.

Uostalom, ako je Ustavom uređeno da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo, kako onda neki tamo zakon o plaćama može biti preprekom da se poštuje dostojanstvo onih koji uče našu djecu.

Međutim, Vlada tek treba dokazati da joj je jednako stalo do dostojanstva i drugih koji se osjećaju poniženo i diskriminirano, a da čak ni dodatke na plaću nisu dobili.

To se odnosi na zaposlene u pravosudnim tijelima koji nisu obuhvaćeni prvom fazom povećanja koeficijenata ili državni službenici koji za raspored na radno mjesto za koje je potrebna VSS prvo moraju završiti fakultet, za razliku od svojih kolega u obrazovanju, kojima je i s VŠS osigurana dostojanstvena i, treba li reći, veća plaća od stručnog ili upravnog savjetnika s VSS u ministarstvu. S. Kuhar