Lažima se vatre ne gase! Kao ni lošim aktima za vatrogastvo!

Zagreb, 9. svibnja 2024. – Dugo smo razmišljali kako se osvrnuti na akte koje je objavio glavni vatrogasni zapovjednik na e-savjetovanju 3. svibnja 2024. g. Da se osvrnemo na svaki članak pojedinačno ili da to napravimo jednostavno u nekoliko rečenica? Ovo potonje je nekako lakše, jer količina loših copy/paste odredbi u radnim materijalima (pravilnicima) koji su objavljeni, ne samo da je pokazatelj paušalnog i neprovedivog pokušaja rješavanja problema u hrvatskom vatrogastvu, već jasno ukazuje na činjenicu nesposobnosti predlagatelja da barem nomotehnički uredi akt koji objavljuje na silu, kao posljedicu pritiska i panike. Vrlo teško je razlučiti strukturu samog propisa, odnosno ono osnovno, što je uvodni, glavni, a što završni dio samog akta. Prosječni vatrogasac, čitatelj koji je zaista s razumijevanjem pokušao pročitati ove akte, došao je do zaključka već u samom naslovu i čitajući članak 1. kako se radi o radnom materijalu, a ne o ozbiljnim aktima koji bi riješili problem profesionalnog vatrogastva u RH. Ali dobro, očito je to nedostatak stručnog kadra u krovnoj organizaciji vatrogastva koju uvijek ističe glavni vatrogasni zapovjednik.

Krenimo redom (ako to možemo tako nazvati). Klasifikacija postrojbi opisana je vrlo jednostavno i prosto, čak cijelim jednim člankom, ali zato su radna mjesta (rukovodeća, posebice), zvanja, silni uvjeti, obnavljanje znanja i naravno „činovi“ vrlo detaljno i pomno opisani. Bilo bi lakše da su se barem potrudili pozvati u preambuli i na članak 68., a ne samo na članak 120. Zakona, pa tako u „Pravilniku o mjerilima za ustroj i razvrstavanje vatrogasnih postrojbi, kriterijima za određivanje broja i vrste postrojbi…“ uvrstiti i klasifikaciju postrojbi, pa ga jednostavno nazvati „Pravilnik o klasifikaciji postrojbi, mjerilima za ustroj i razvrstavanje vatrogasnih postrojbi, kriterijima za određivanje broja i vrste postrojbi …“. Ali, u redu, ovako je valjda više „zakonski“.

Zanimljiva je i činjenica da će vatrogasci sada obnavljati znanja i na stručnim skupovima koje organizira HVZ, pa će se jedanput ili dva puta godišnje (jer toliko HVZ puta organizira stručni skup) svi sjatiti u Opatiju ili Novalju kako bi obnovili znanje, ako im, naravno, to zapovjednici dozvole (jer, naravno, oni nemaju obvezu da ih pošalju). Bitno je da se obrazovanje, ono formalno i neformalno još uvijek provodi kako je to zamislio učitelj hrvatskog vatrogastva Mirko Kolarić davne nam 1900. i neke godine. Neformalna obrazovanja propisana su Zakonom, međutim njihova provedba se provodi prema pravilniku Ministarstva unutarnjih poslova koje datira još iz 1994.g. Važno je da mi imamo bojnike, pukovnike, brigadire i generale, a kako ćemo osposobiti operativne vatrogasce za izazove modernog doba i sve zahtjevnije potrebe vatrogasne službe je manje važno.

Pa, kada smo već kod činova, da se osvrnemo i na tu modernu novotariju vojnih zvanja u vatrogastvu. Imat ćemo tako, primjerice, vatrogasnog stožernog narednika sa SSS i istog tog s VŠS. Imat ćemo i voditelja vatrogasne grupe koji je prošao osposobljavanje za rukovođenje vatrogasnim intervencijama 1. razine (još nismo sigurni što je zapravo to i tko će sve te voditelje grupa osposobiti, ali sigurni smo da ćemo uskoro i to saznati) koji mora imati zvanje vatrogasni skupnik (16 godina je napredovao od mlađeg vatrogasca do skupnika) i koji je uz sve to, ako bude imao sreće u karijeri i ako bude u milosti zapovjednika, radio samo četiri godine na radnom mjestu vatrogasac II, a ne, na primjer, vatrogasac. Jer sada ćemo imati tri radna mjesta vatrogasca. Teško vam je ovo razumjeti? E, pa da znate, to je i poanta svih ovih pravilnika. Svi ovi akti pravljeni su kako bi pojedinci zatečeni na rukovodećim radnim mjestima (na svim razinama) postali bojnici, pukovnici, brigadiri i generali te si na taj način osigurali dodatke na zvanja 10-12 posto. Za razliku od njih, profesionalnom vatrogascu, onom vatrogascu koji gasi požare i spašava živote, koji ima završenu SSS treba 16. godina da bi dobio pet posto dodatka na zvanje.

Osvrnimo se i na profesionalne vatrogasne postrojbe. Četiri kategorije, trinaest vrsta, četiri vrste postaja i čitava abeceda postrojbi u gospodarstvu… To je sve što možemo reći uzevši u obzir broj profesionalnih postrojbi. Sustav od 3.000 profesionalnih vatrogasaca napraviti toliko nepotrebno kompliciranim je zaista kruna rada HVZ-a u ove četiri godine od stupanja na snagu Zakona o vatrogastvu.

Nemojmo zaboraviti i njima možda najvažniju odredbu nama bitnog pravilnika koji govori o klasifikaciji radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova, a ta je da su opet dali mogućnost zapovjednicima javnih vatrogasnih postrojbi rok od godinu dana za usklađivanje poslovanja. To znači da svi ovi pravilnici nemaju tendenciju usklađivanja radnopravnog položaja vatrogasaca na lokalnoj i županijskoj razini s vatrogascima na državnoj razini, već samo kako bi se donijelo nešto da se situacija primiri prije protupožarne sezone.

I za kraj još samo poruka 2.700 profesionalnih vatrogasaca koje zastupa Koordinacija sindikata i udruga profesionalnih vatrogasaca:

Sram vas bilo gospodo iz HVZ-a koji ste odlučili da u sustavu s 3.000 profesionalnih vatrogasaca stvorite ovakav nered, a sve zbog epoleta na ramenima i dodatka na zvanje. Hvala vam gospodo iz HVZ-a što ste nas ujedinili. Hvala vam što ste nam pružili mogućnost da vam pokažemo tko su hrvatski vatrogasci. Hvala vam i za nastojanja da nas spriječite da se naš glas čuje. Neće vam ovo proći, gospodo! Vidimo se ponovno na Trgu sv. Marka u Zagrebu ako nam ne donesete hitnu izmjenu važećeg Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova koju ste nam prezentirali i koju smo usuglasili na, očito uzaludnim, sastancima s vama u ožujku i travnju ove godine. Kada to donesete, onda imate dovoljno vremena da razmotrite kako bi vatrogastvo zaista trebalo urediti.