Kako ‘mali’ štrajk u pravosuđu zagorčava Plenkiju život: ‘Ovo je puno više od pitanja plaća’

Zagreb, 10. srpnja 2023. – O „Anatomiji jedne pobune“ u 24 sata piše Boris Rašeta:

– Andrej Plenković se zaigrao u ulozi boga; on može sve i ispunjava sve želje, svi oko njega su patuljci – ali je zašao u zonu ofsajda. Svi su staleži shvatili da taj narcisoidni političar, kojem nabujale cijene nafte, plina i turističkih usluga sjajno pune državnu blagajnu, neće štedjeti ni kune našeg novca da bi potkupio sve koje može. Izbori su blizu, a o njima ovisi njegova sudbina, pa je premijer postao cjelosezonski Djed Mraz.

“Projekt Plenković” iduće godine ide dalje ili pada – pa su doktori, medicinske sestre i mnogi drugi pokrenuli štrajkove predvidiva ishoda. Štrajkajte i dobit ćete, to je već dugo hrvatska formula zajamčene povišice. Kad su suci vidjeli da su svi dignuli glas, učinili su to i oni, koji nikad, ni u Hrvatskoj ni u starom režimu, nisu pomislili na obustavu rada. Premijer im je nakon kraćeg natezanja izašao u susret nadajući se da je problem stavio ad acta, ali – tu se prevario.

Udovoljivši sucima, otvorio je, naime, bok prema pravosudnim službenicima, relativno nevelikoj, naizgled nemoćnoj, ali politički, kako se pokazalo, podcijenjenoj skupini ljudi. Stvar bi se na kraju mogla pokazati kao u priči o djedu i repi, iz “Sunca na prozorčiću” – Djed je zasadio repu, koja je narasla preko svih dimenzija. Kad ju je pokušao iščupati, nije mogao, pa je pozvao baku. Nisu mogli ni zajedno. Onda su pozvali unuku, pa psa, pa mačku – a na kraju su repu iščupali kad je u pomoć pritekao – miš.

Ovdje se priča razvija u suprotnom smjeru. Premijer je izlazio u susret velikim i utjecajnim skupinama prosvjednika iz javnog sektora, a na kraju je zaglavio s malim i nereprezentativnim sindikatom pravosudnih djelatnika, parija u pravosudnom kastinskom poretku, što bi nas moglo odvesti u ozbiljnu ustavnu krizu. U koju će nas, zacijelo, odvesti zaobilaženje Ustava i zakona pri imenovanju šefa VSOA-e, koje Plenković želi odraditi preko koljena, bez suglasja s predsjednikom. Premijer postaje, korak po korak, promotor puzajućeg ustavnoga kaosa…

Vratimo se na poteškoće u pravosudnom sustavu. Štrajk djelatnika se nastavlja, prijeteći da postane najdulji u novijoj povijesti naše zemlje. Psihološka dimenzija ovog problema važna je za njegovo razumijevanje. Zapisničari i suci rade gotovo isti posao. Odnosno, gotovo isti – sudac postavlja pitanja strankama, zapisničar precizno i pismeno prenosi tijek rasprave na papir ili u računalo. Njih dvoje stoje rame uz rame.

Najmanja plaća suca 2000 eura. A zapisničarima triput manje…

Zapisničar zna sve o sucu i nema iluzija o njemu. On zna koliko sudac radi, zna koliki posao obavi za suca, koliko je sudac sposoban ili nesposoban – a ima trostruko manju plaću (oko 600 eura) od suca. Štrajk je, između ostalog, ponikao i u tom humusu poniženja. Dodatni motiv predstavlja rasprostranjen dojam da su suci lijeni i korumpirani te da predstavljaju kastu koju krasi visoka razina sebičnosti i bahatosti.

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika pokrenuo je zato 5. lipnja štrajk, u kojem sudjeluje oko 5000 zaposlenih, koji traže povećanje plaća za 400 eura te reguliranje kolektivnog pregovaranja za zaposlene u tijelima sudbene vlasti i Državnom odvjetništvu. Sa stajališta djelotvornosti sustava dobili smo, dakle, isti problem kao da su suci nastavili štrajkati – pravosuđe je paralizirano, a to je treća grana državne vlasti. Neriješeni i nepokrenuti spisi se gomilaju, građani bjesne, troškovi rastu, a problemi ostaju neriješeni.

“Ne znam je li ministar svjestan u kakvoj situaciji se dužnosnici nalaze i koliko im se gomilaju poslovi, koje će morati odraditi kad završi štrajk. S druge strane, osjeti se i sve veći pritisak građanstva jer ne mogu konzumirati usluge koje pravosuđe pruža”, rekla je predsjednica sindikata Iva Šušković nakon sastanka s ministrom Malenicom pa dodala:

“Poslodavac bi u ovom trenutku zaista trebao biti svjestan da je njemu u interesu da se ovaj štrajk u konačnici završi i da se ponudi kompromisno rješenje, koje se još uvijek traži. Nismo dobili 400 eura ili bilo kakvu drugu ponudu”, rekla je Šušković i napomenula da ne vidi razlog zbog kojeg štrajkašima ne bi bili plaćeni dani provedeni u štrajku.

Plaće sudaca su, za razliku od njihovih, snažno povećane, što je svakako pojačalo ogorčenje štrajkaša. “Plaće sudaca prvostupanjskih sudova bit će od 1. kolovoza veće za 22-24 posto, što znači da će najmanja plaća iznositi oko 2000 eura, a svi pravosudni dužnosnici dobit će osam posto veću osnovicu, rekao je državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa Juro Martinović.

Predloženi zakon o plaćama sudaca trebao bi biti prihvaćen u Saboru prije ljetne stanke, a isplata uvećanih plaća počinje od 1. kolovoza, najavio je državni tajnik. “Suci prvostupanjske razine doći će na najmanje oko 2000 eura, a bit će onih koji će prijeći taj iznos, s obzirom na to da imaju staž i plaćaju manji prirez”, kazao je bivši mostovac Martinović.

Sa suda otišlo 870 potplaćenih službenika

Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić otkrio je javnosti da je u proteklih godinu i pol 870 službenika napustilo sudove (Malenica kaže: manje od 300), ocijenivši da je zbog tog egzodusa pravosudni sustav “pred slomom”. Dodao je da u isto vrijeme broj nepopunjenih radnih mjesta iznosi 1166.

Prema njegovu mišljenju, to može dovesti do kolapsa pravosuđa, a time i kraja Hrvatske kao pravne države.

’’Pitanje plaća sudskih službenika nije običan sindikalni spor nego pitanje očuvanja sudbene vlasti i njene funkcionalnosti’’, stoji u Dobronićevu priopćenju.

Dobronić je već prije istaknuo potrebu rješavanja plaća sudskih službenika kako bi se spriječio masovni bijeg ili dramatična odsutnost interesa za ovu službu.

Poteškoća se sastoji u tome da će štrajk nesudačkog osoblja djelovati paralizirajuće na cijeli sustav, što otvara pitanje ustavne krize – jer će cijela jedna grana vlasti biti paralizirana.

“Ne znam možemo li to stanje zvati ustavnom krizom, to je ipak uži tehnički termin… više kriza pravne države i vladavine prava…

Ali u konačnici se svodi na isto, ma kako se zvalo. Dakle, zapravo, da”, rekao nam je jedan ustavni stručnjak.

Dok se štrajkaši ne vrate na posao nema funkcionalnog pravosuđa. Jedna od tri grane vlasti je hendikepirana.

Politički, to je Plenkovićeva odgovornost i tu nema nikakve sumnje. Nikada do sada nismo bili u takvoj situaciji. Pritom ni suci nisu izuzeti od odgovornosti.

“Te zgrade nisu sudovi, to su šupe”

“Podržavam sve što se zahtijeva u pogledu poboljšanja uvjeta rada na sudovima, u smislu poboljšanja ne samo plaća nego i uvjeta rada”, kaže jedan vrhunski ustavni stručnjak pa nastavlja:

“Mnoge sudske zgrade su prave šupe prije negoli sudovi. I što idemo niže, to je stvar tužnija, ali ajmo reći i ovo – kakva je to sudska vlast koja bi trebala biti neovisna i nepristrana, a punih je 20 godina šutjela o ovom stanju? Kakvi su to suci koji su sebi dopustili da dođu u ovakvu situaciju?

Oni su dospjeli u mizernu poziciju koja nije dostojna sudačkog posla, jer je posao suca najčasniji od svih sudbenih poslova. Kakva je to odgovorna grana državne vlasti koja je šutjela i pustila da dođe do ovog, kako za sebe tako i za sudske službenike, odnosno, prije svega, službenice, čija su primanja i uvjeti rada ispod svakog dostojanstva?”

U utorak ujutro u medijima smo dobili i prilično drastičnu potvrdu ove teze – u slučaju posvajanja djece iz Konga, gdje su zakoni zaobiđeni u prilično komfornom luku, općinski sud u Zlataru pokrenuo je stegovni postupak protiv – tri zapisničarke (!?) jer su predmete dodjeljivale sucima za koje su pretpostavljale da će ih “brže riješiti” (opet iste interpunkcije !?).

Na pitanje je li pravosuđe pred slomom, kako tvrdi Dobronić, naš sugovornik kaže da se prije može govoriti o dugotrajnom propadanju ili urušavanju nego o naglom slomu. Vrhovni sud, prema njegovu mišljenju, ima legalna i legitimna sredstava pritiska na Vladu. Kaže kako su portugalski suci od suda Europske unije zatražili procjenu je li portugalska vlada smanjivanjem plaća sudaca izvela napad na sudsku vlast, odnosno njenu neovisnost. Nakon vijećanja sud je zaključio da to nije bio slučaj jer je vlada – u uvjetima pandemijske krize – svima smanjila plaće. Ono što su uradili portugalski suci mogli bi, dakle, učiniti i hrvatski: oni mogu pokrenuti postupak propitivanja ne samo plaća nego i uvjeta rada na sudovima (dovoljnog broja zapisničara, informatičara i drugih službenika).

Naš sugovornik smatra da hrvatsko pravosuđe nije dovedeno u poziciju u kojoj bi se moglo uspoređivati s mađarskim ili poljskim sudstvom, no plaće i uvjeti rada jesu alat koji može poslužiti i za zavrtanje sudačke šije.

“O tome bi svakako trebalo povesti raspravu”, kaže on pa zaključuje kako treba ispitati statiku cijele zgrade sudstva. “Izborna je godina, da, Plenković se ponaša kao Djed Mraz – ni prvi ni zadnji, i nije to samo naš slučaj. No trebalo bi propitati puno više od plaća – ako se sudstvo sad prvi put sjetilo da bi trebalo povući Kairosa za bradu pa od raspoloženog premijera samo iscijediti veću plaću, onda, oprostite na izrazu, fućkam na takvo sudstvo.

Nikad nismo ni imali neovisno i nepristrano sudstvo

Gospodi na Vrhovnom sudu plaće su više puta rasle, rasterećivali su ih tako da je izmišljen Visoki kazneni sud kako bi oni imali još veće plaće za još manje posla, što je dovelo do feudalizacije sudske socijalne strukture – oni gore uživaju, a ovi dolje rade kao mravi… Sudstvo je profesionalno devastirano. Vani ljudi skidaju kapu, čak i u Americi, kad se kaže ‘sudac’, to još nešto znači, a ovo kod nas su simptomi da, zapravo, nikad nismo ni imali neovisno i nepristrano sudstvo.”

“Suci su se izborili”, zaključuje on, “i zadovoljni su povišicom, a ostali su službenici na kojima sad svi pokazuju mišiće. Suci bi službenike najradije bacili pod vlak, ali onda neće moći raditi, svi će im otići, oni koji ostanu će ih zafrkavati. Oni sad moraju davati podršku službenicima koji nisu dobili ni tih jadnih 50 eura povišice.

Ministar kaže da im ne može dati više jer bi onda u neravnopravan položaj stavio službenike u ministarstvima, ali to je usporedba krušaka i jabuka – posao sudskih službenika, koji su premalobrojni i izdvojeni pa ne mogu imati reprezentativan sindikat, puno je teži, ozbiljniji, povjerljiviji i odgovorniji od posla činovnika u ministarstvima i drugdje, i to nije za usporedbu.”

Ako smijemo pogađati ishod ove drame, ona će biti riješena na površinskoj razini – sve će ostati isto kao prije, osim plaća, a čarobnjak Plenković već će pronaći način da udovolji službenicima. Jer, inače će oni, kao u priči od Djedu i repi, poput malog miša iščupati repu njegove ambicije, a koja stotina milijuna eura više za službenike, na račun državne blagajne, naspram toga se doima kao prava pravcata sitnica.

U vrhu HDZ-a ove Plenkovićeve akrobacije izazivaju i stanovite strahove i zebnje. Dio utjecajnijih skloniji je kompromisu. Pa čak i sa šefom države. Kažu da im ne trebaju sukobi koji zadiru u tkivo demokratskih alata koji drže sustav funkcionalnim. Ali, kažu, takav je ego našeg vođe. Jak ego.

Početak stanovite ustavne krize

Premijer je izlazio u susret velikim i utjecajnim skupinama prosvjednika iz javnog sektora, a na kraju je zaglavio s malim i nereprezentativnim sindikatom pravosudnih djelatnika, parija u pravosudnom kastinskom poretku, što bi nas moglo odvesti u ozbiljnu ustavnu krizu.

Rat sa šefom VS-a Dobronićem

Premijer se od kritika predsjednika Vrhovnog suda branio govoreći kako taj ima veću plaću od njega i ministara. Pritom je zaboravio da je od srpnja 2013. do listopada 2016. zaradio goleme pare u EU parlamentu.

Nepravda i nesrazmjer u pravosuđu

Plaće sudaca su, za razliku od njihovih, snažno povećane, što je svakako pojačalo ogorčenje štrajkaša. Najmanja plaća suca prvog stupnja iznosit će oko 2000 eura, dok će svi pravosudni dužnosnici dobiti osam posto veću osnovicu. Uliveno je mnogo novca u sustav koji je trom, lijen i po dojmu građana užasno korumpiran.

Filipovićev kaos sa zabranom rada nedjeljom

Novi problem valja se zbog spomenute zabrane rada nedjeljom, koja je primarno zamišljena kao ulagivanje Crkvi i konzervativnim krugovima, od kojih HDZ ne može pobjeći.

Problemi s egom. Jakim egom

U vrhu HDZ-a ove Plenkovićeve akrobacije izazivaju i stanovite strahove i zebnje. Dio utjecajnijih skloniji je kompromisu. Pa čak i sa šefom države. Kažu da im ne trebaju sukobi koji zadiru u tkivo demokratskih alata koji drže sustav funkcionalnim. Ali, kažu, takav je ego našeg vođe. Jak ego.