Ovo su pravosudni službenici koji su peti tjedan u štrajku: ‘Premijer kaže da tražimo previše, a vikar u MUP-u ima 2200 eura bruto’
Zagreb, 9. srpnja 2023. (telegram.hr) – Na drugom katu Radničkog doma u Zagrebu zaustavlja se lift u kojem je natiskano nekoliko pravosudnih službenika. Izlaze iz njega dobro raspoloženi. Dolaze sa sastanka sindikalnih povjerenika i koordinatora štrajka na sudovima i državnim odvjetništvima.
Pravosudni službenici u su petom tjednu štrajka i neće odustati od svog zahtjeva – traže povećanje plaće za 400 eura. Ministarstvo pravosuđa na čelu s ministrom Ivanom Malenicom za njih nema sluha, a ponude koje daje ne ispunjavaju njihov zahtjev.
‘Štrajk se provodi odgovorno’
Na pitanje gdje su im ostali kolege i pošalicu da nisu valjda oni jedini preostali štrajkaši, pravosudni djelatnici uzvraćaju baražno. “Mislite na trend smanjivanja broja službenika na sudu koji su u štrajku, a o kojem priča Ministarstvo pravosuđa? Radi se o osmišljenoj manipulaciji kako bi nas se obeshrabrilo. Krenuli su godišnji, pa ako je netko na godišnjem i bolovanju onda on, kao, ne štrajka. Ali to nije istina, ljudi su u štrajku, podržavaju ga, a čak su došli i na prosvjed”, govore nam dok ulazimo u njihovu sindikalnu prostoriju.
Kažu kako štrajk provode odgovorno, mada to nisu dužni raditi. Iako nije definirano koje to hitne postupke građana moraju provoditi, kažu kako sve predmete koji imaju rok u konačnici i izvrše. Za njih je situacija vrlo jasna, objašnjavaju pravosudni službenici za Telegram – ne traže kruha preko pogače, već samo žele da ih se za njihov posao adekvatno plati. A posao koji obavljaju je popriličan.
Rade 24 sata dnevno već 12 godina
Što konkretno rade u svom poslu, kako im izgleda jedan radni dan, te s kojim se sve problemima susreću, za Telegram su govorili zapisničarka Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu Jasminka Kirigin Bastalić, voditeljica Zemljišnoknjižnog odjela u Zagrebu Božena Busić, ovlašteni zemljišnoknjižni sudski referent u Zagrebu Saša Vojnović, sudska savjetnica na Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Marija Antunović, ovlaštena zemljišnoknjižna referentica Općinskog građanskog suda u Zagrebu Tajana Senker i zapisničarka Općinskog suda u Karlovcu Diana Gvozdić.
Kirigin Bastalić ispričala nam je kako izgleda njezin posao zapisničarke Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu. “Imamo nešto što je specifično za Državno odvjetništvo, a to je dežurana. Ona se otvorila 1. rujna 2011. i do dana današnjeg nije stavila ključ u bravu. Naša dežurstva traju punih 24 sata”, objašnjava.
Kaže kako je dežurana sastavljena od ekipa. Jednu čine dva zamjenika Općinskog državnog odvjetnika, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, jedan zapisničar, snimatelj i vozač. “Mi smo ekipa koja tijekom dežurstva radi 24 sata dnevno. Od toga bi 12 sati trebali biti na dežurstvu, a ostatak vremena kod kuće, na telefonu u pripremi. Ali dežurstva se često protegnu i iza 20 sati, nekad do tri ili četiri ujutro”, tumači Kirigin Bastalić.
U svemu tome je sporno, kaže odrješito, što nemaju 12 sati odmora između dva radna dana. “Sutradan vi morate doći na posao i najnormalnije ga odraditi. I onda opet završite recimo na listama za svjedoke, počinitelje kaznenih djela, listama za žrtve, a imate i okrivljenike koji se brane sa slobode i nisu sprovedeni u dežuranu jer su počinitelji blažih kaznenih djela zbog kojih nije potrebno hitno postupanje”, tvrdi Kirigin Bastalić.
U dežuranu, kaže, dolaze najgori kriminalci. Ubojice, krijumčari, silovatelji žena i djece, pedofili, oni koji tuku žene pa ih kasnije ubiju, osobe koje siluju pse – sa svima njima se Kirigin Bastalić u svom poslu svakodnevno susreće. “To su ljudi s ruba društva. Svi počinitelji kaznenih djela o kojima čitate u novinama ili ih gledate na televiziji, svi oni dođu u našu dežuranu nakon policijske obrade. Neki od njih su ovisnici o alkoholu, teškim i lakim drogama, neki imaju AIDS, neki žuticu…”, govori, a njene riječi potvrđuje zapisničarka Gvozdić.
“Situacije stvarno mogu biti neugodne. Trinaest godina sam radila na prekršajnom sudu, a posljednjih pet na kaznenom. Moramo razdvojiti kazneno i prekršajno. Prekršaji su djela lakše naravi, a kaznena puno teža. Na prekršajima se recimo događaju situacije gdje vam osoba koja je u sudnici ide s pričom na pas mater – niže psovke, omalovažava i vrijeđa”, kaže Gvozdić. Takve stvari, dodaju Busić i Senker, nisu strane ni na zemljišnoknjižnim odjelima.
‘Jedva su obuzdali okrivljenika’
“Radilo se o nasilju u obitelji. Bila sam metar i pol udaljena od okrivljenika. U prvom stupnju aktivno sudjelujemo na prekršajima, aktivnije nego na kaznenom odjelu. Imamo 15 pitanja koja moramo pitati okrivljenika. Tražimo ga ime i prezime, uspostavljamo komunikaciju. Nakon dovršenog postupka sutkinja je okrivljenika proglasila krivim. Dobio je mjesec dana zatvora”, priča nam.
“Na kraju postupka osuđeni mora potpisati zapisnik, ali on to odbija. I nije ni to problem, napravit ćemo službenu bilješku. Ali u tim momentima jada i bijesa on ustaje i kreće prema nama. Dvojica temeljnih policajaca su bila s njim. Okrivljenik je imao dva metra i 150 kilograma, a policajci su ga jedva obuzdali. Nije ga se moglo samo tako smiriti i tu doživljavam šok jer ne znam što će se iduće dogoditi”, govori Gvozdić.